Ena u svom dnevniku mršavljenja kaže kako je bila ''izvan sebe'' od sreće kada je postala kandidatkinja Mršavimo zajedno, a nakon početne euforije pojavile su se prve sumnje u samu sebe. Ipak, za sada uspješno odolijeva iskušenjima, pa prođe kraj fast fooda, a umjesto o hamburgerima sanja o novim cipelama
Posljednja šansa za promjenu
I, krenule smo. Nas pet izabrane smo za najveću do sad akciju zdravog mršavljenja u Hrvatskoj, preko portala zdravakrava.hr. Očekuje nas potpuno novi režim prehrane i način života do 15. srpnja. I neće biti nimalo lako. Prije nešto manje od mjesec dana, slučajno sam naišla na prijavnicu za novu akciju mršavljenja. Trebalo mi je samo nekoliko sekundi da odlučim kako se vidim u tome i kako bi mi takva motivacija, u ovom periodu života, mogla biti posljednja šansa da nešto promijenim.
Svako malo sama sam nešto pokušavala, ali ja sam osoba kojoj treba netko da je gura naprijed; dovoljan mi je bio dobar film ili serija da prionem uz čips i zaboravim kako sam toga dana izbjegavala sve ˝nezdravo˝. Prijavila sam se. No, već sam se mnogo puta nečemu zaista nadala i veselila i svaki put bi baš zbog toga nastupilo veliko razočaranje kad mi se želja ne bi ostvarila. Ovog sam puta bila opuštena i to je bio pravi recept; ta činjenica da postoji mogućnost da se nešto promijeni svako malo mi se pojavila u mislima. Zato sam, izgleda, bila sva izvan sebe od iznenađenja i veselja kada sam primila poziv i ušla u uži krug. Skakala sam po kući kao curica, a mama mi se smijala govoreći kako sam smiješna jer se veselim nečem tako javnom.
Korak bliže staroj sebi...
Smiješno je to kako si sav uzbuđen na prvi spomen nečeg novog, jer kad su mi nakon (po mom mišljenju ne pretjerano uspjelog intervjua zbog moje nervoze) javili da sam izabrana, bila sam sretna, ali nije više bilo skakanja. Samo sam stala u šoku, počevši u mislima vrtjeti značaj te nove vijesti. Bit ću korak bliže onoj staroj sebi. Bit ću zadovoljnija. Bit ću zdravija. Nakon početne euforije, iznenađenja i ugodnog šoka, po glavi ti se krenu vrzmati i negativne misli te se počneš pitati možeš li ti to.
Jedan od komentara ostalih čitateljica je i ˝da je lako smršaviti, svi bismo bili vitki˝, i ne može biti više u pravu. No, ono što ostali ne znaju o meni, pa neki i olako sude, jest da se nisam prijavila jer želim stesati liniju prije ljeta; naravno da se veselim manjoj brojci na vagi, ali bit svega je naučiti se kontrolirati za stolom i steći naviku redovitog vježbanja. Nekima su to prirodne stvari o kojima uopće ne razmišljaju, ali ja, bucka, svjesna sam da su sve to moji zubići požvakali, a moja neaktivnost i lijenost poduprle.
Zbogom fast food!
Moram priznati kako sam za vikend Uskrsa dala sve od sebe da u sebe natrpam čim više hrane, stala bih kad bih stvarno bila puna i već praktički u bolovima. Bio je to moj svojevrsan pozdrav dosadašnjem načinu života - glup pothvat, znam.
Doletjela je ta srijeda starta novog režima, i to prilično brzo. Ne stigneš se ni okrenuti i pred tobom nema više čipsa, slatkiša, bureka i cole.
Sad imam novu foru: stavim obrok u tanjur i sve fino posložim kako bih imala dojam da sam u nekom restoranu jer tamo imaju manje porcije. Zasad pomaže. Sada na putu do teretane prođem kraj tri fast fooda i McDonaldsa i više ih ni ne pogledam. Zato sad gledam divne cipele u jednom izlogu.
Budim se ponosna
I nije mi lako, vjerujte. Gledaš prijatelje kako piju pivo, dečka kako jede kekse i čokoladu, a mama još kao za inat ispeče vratinu za nedjeljni ručak. Odupireš se na jedvite jade, ali vrijedi, a znate zašto? Zbog osjećaja zadovoljstva i ponosa na sebe kad se probudiš drugog jutra i pribrojiš još jedan dan svom uspjehu.
Ukrast ću za kraj izjavu koju mi je prenijela najbolja prijateljica nakon što ju je čula. Od svih ovisnosti, najteže je riješiti se one o hrani jer moraš jesti svaki dan. Mi to moramo, a tek će vrijeme pokazati da li i možemo…
