Moja prc knedla o kojoj sam pisala u svojoj prvoj kolumni, glavno je lice mog šašavog plavušastog svijeta. Prc knedla je u stvari moje unutarnje dijete. Dugo je bila moje malo nevoljeno dijete – odbačeno, skriveno i potisnuto da, ne daj bože, jednog dana svijet ne otkrije strašnu istinu: da je Mila obična!
Suludo teška potreba za savršenstvom
Kako moja draga vizažistica Billy voli reći dok ludim make up-om skriva moje običnosti: ''Milice, svi smo ti mi samo male osobice.'' I ta zastrašujuća istina o tome da je Mila prosječna, trapasta, ponekad glupasta osoba s lošim danima, lošim tenom, riječima i i odlukama odvela je malu prc knedlu u zatvor. Najmračniji prostor svog plavušastog uma ne bih li postigla veliko savršenstvo u svemu. Da budem naj, haj i baj! Vjerujte mi, suludo težak zadatak!
Svaki dan do Mount Everesta i natrag. Mjerna jedinica, odobravanje drugih - koliko komplimenata i pogleda, toliko plusića u mojoj maloj bilježnici savršenstva. Potreba da budem savršena potpuno me obuzela. Isukala sam mač, objavila rat i svim duhovnim, materijalnim i fizičkim sredstvima krenula sam u borbu protiv istrebljenja običnosti. Jednom riječju, u borbu protiv sebe.
Moj sram, moj preveliki sram
U one loše dane kada u tome ne bih uspijevala, osjećala bih veliki sram. Prije puno godina u kazalištu Trešnja igrala sam predstavu 'Eko Eko'. Igrala sam djevojčicu Vesnu koja je pomogla svemircu Eku Eku jer je njegov planetu zarobio vladar Veliki Smeć - baš kao što je moj plavušasti planet zarobio 'veliki sram'. U predstavi sam uspjela savladati 'veliko smeće' pomoću šampona, vode, deterdženta i kolonjske vode, ali moj veliki sram je ostao u meni puno duže od sat i pol koliko je trajala predstava.
U toj predstavi sam imala gomilu teksta, ali moja mala prc knedla je godinama šutjela. Negirala sam njezino postojanje - imati savršeno tijelo, savršenu kilažu, savršenu odjeću, muža, djecu, život, sve! Vjerujem da mnogi koji čitaju ovo misle: ''Pa ova je glupa k'o noć, s kakvim glupostima se opterećuje'', ali znam da postoji mnogo dragih duša koje imaju slična iskustva.
Velika potraga za samom sobom
Nekoliko puta tjedno vježbam u teretani jednog zagrebačkog hotela u kojoj vježbaju žene različite dobi. Često iskazuju nezadovoljstvo sobom i svojim tijelima pa se pitam kakva su njihova unutarnja djeca – jesu li sretna ili tužna, poznaju li ih uopće, jesu li kao i ja okrutne i grube prema tom tako dragocjenom dijelu sebe?
Tjerala bih svoju kožu do tko zna kada da mi život umjesto 'velikog srama' nije priredio 'veliki raspad'. I htjela ja ili ne htjela, pala sam na guzu. Naravno da sam glumila da je sve ok, naravno da nisam dala gušta svima onima koji bi me pregazili i ovako i onako, ali u jednom trenu sam postala svjesna da imam izbor: ući u svoje tmine i dozvati i prc knedlu i veliki sram i sve kosture iz ormara i zaplesati s njima ili otvoriti hladnjak, uzeti bocu, seks, joint, shopping, kakav god kratkotrajni apaurin bude pri ruci, samo da nestane 'velika bol' koja me prala na svakom crvenom svjetlu semafora kad bih tulila kao blesava, kad bih se bacala u naručje nepoznatim ljudima da me tješe, tražila partnera, kad bih bjesomučno putovala da pobjegnem. Kad bih tražila da zaustave avion jer me strah, samo da odgodim prvi korak u veliku potragu za sobom.
Mila Elegović je ambasadorica Mršavimo zajedno kluba i poziva te da budeš dio zajednice Mršavimo zajedno - učlani se što prije, izgubi kilograme i zablistaj u novom izdanju! Na Forumu razmijeni s korisnicima svoje iskustvo o mršavljenju!
Pročitaj prijašnju Milinu kolumnu.
