Kod mršavljenja imamo dvije strane medalje. Jedna strana predstavlja borbu prilikom skidanja kilograma, kada vaga unatoč naporima stoji u kategoriji prekomjerne tjelesne mase ili pretilosti. Druga strana bi pak bila situacija u kojoj mršavljenje postaje opsesija i pretvara se u poremećaj hranjenja
Kako mogu odrediti trebam li mršavjeti i koliko?
Za početak je potrebno izračunati svoj BMI, što se lako može učiniti uz pomoć ove računaljke. Ako tvoj BMI ukazuje na prekomjernu tjelesnu masu tada bi bilo poželjno nastaviti s režimom mršavljenja, no ukoliko BMI ukazuje na normalnu tjelesnu masu tada sa zdravstvenog stajališta mršavljenje nije potrebno. No s obzirom da je normalan BMI mjera koja kazuje koliko bismo trebali imati kilograma u rasponu od najmanje do najviše poželjne tjelesne mase, ponekad iako smo unutar poželjnog raspona, smatramo da imamo nekoliko kilograma viška. Tada razlog uklanjanja tog viška nije zdravstveni već isključivo estetske prirode. Ako naš alat pokaže da imaš kilograme viške, učlani se u naš Mršavimo zajedno klub i mršavi uz personalizirane jelovnike i vježbe.
Izbjegavaj 'fat talk'
Promišljanja o izgledu vlastitog tijela počinju vrlo rano. Podaci za Hrvatsku kazuju kako oko 35 posto djevojčica, ali i jednako toliko dječaka u dobi od 11 godina je trenutno na dijeti ili misli da bi trebalo smršaviti. Dok se udio djevojčica koje žele smršaviti s dobi povećava, udio dječaka se smanjuje pa u dobi od 15 godina imamo podatak da se gotovo 60 posto djevojčica opterećuje svojim izgledom, a nezadovoljne djevojčice izrastu u nezadovoljne žene. Sva promišljanja o težini i negativan stav prema vlastitom izgledu između ostaloga potpiruje nešto što se naziva 'fat talk' ili razgovori o debljini. 'Fat talk' opis je izjava u sklopu svakodnevne komunikacije koje učvršćuju nerealistične ideale ljepote i doprinose osjećaju nezadovoljstva vlastitim tijelom.
Primjerice, prijateljica se stalno žali kako ima jake bokove, no njezini su bokovi kudikamo manji od tvojih. Njezin će se negativan stav prema vlastitom tijelu odraziti na tebe, stoga nemoj ružno govoriti o svome tijelu, ali i pokušaj izbjegavati razgovore u kojima drugi ružno govore o svom tijelu kako sama sebi ne bi postavljala nerealne ciljeve.
Strah da će se kilogrami vratiti
Osim BMI-a, još je nekoliko pokazatelja da li smo postigli ciljanu težinu. Primjerice, to može biti zadovoljstvo vlastitim izgledom, smanjenje konfekcijskog broja ili smanjenje količine masnog tkiva u tijelu. Međutim, ako je vrijeme da prestanemo mršavjeti ili smo već pretjerali, tada ćemo od obitelji i prijatelja čuti komentare da izgledamo premršavo. Prehrana koja je suviše restriktivna do mjere da se počinjemo loše osjećati i imati zdravstvenih tegoba poput slabosti, glavobolje, lošeg raspoloženja i stalno razmišljanje o hrani koje postaje opsesija znakovi su da smo s mršavljenjem otišli u drugu krajnost i da trebamo prestati. To je trenutak kada je potrebno nešto promijeniti.
Nakon što smo postigli željeni cilj i izgubili višak kilograma, iz straha da ćemo se udebljati, može se javiti strah od hrane zbog kojeg jedemo iznimno male količine hrane. Hrana postaje neprijatelj, a zbog pojedenog komada pizze imamo grižnju savjesti danima ili odmah nastojimo rigoroznim treningom potrošiti pizzu prije nego nas udeblja. Takav negativan stav prema hrani može dovesti do ozbiljnog poremećaja prehrani stoga je važno ne dozvoliti si strah od hrane i debljanja. Nećemo se udebljati preko noći niti od jednog komada pizze, no ako želimo kalorijski unos imati pod kontrolom, tada možemo potražiti stručnu pomoć za izradu plana prehrane po mjeri ili se snaći uz pomoć dostupnih aplikacija poput brojača kalorija koje mogu procijeniti tvoje energetske potrebe i pomoću kojih možeš pratiti svoj kalorijski unos kako ne bi unosila više nego što potrošiš.
