Infekcija HPV-om, virusom koji se povezuje s rakom grlića maternice, brže će proći ako ti je prehrana bogata antioksidansima. Folna kiselina te vitamini A, B, C i E iz namirnica ili kao dodaci prehrani također će smanjiti rizik za razvoj malignih posljedica HPV-a
Procjenjuje se da infekciju Humanim papiloma virusom ima 25 do 30 posto žena u Hrvatskoj. HPV je ujedno najčešća spolno prenosiva bolest, gdje se od 150 tipova, njih 40-ak prenosi spolnim putem.
Iako je najčešće riječ o tzv. tihoj infekciji bez simptoma, koja najčešće prolazi bez posljedica, oko 1 posto infekcija može, ako se ne liječi, prijeći u premaligne i maligne promjene koje dovode do karcinoma cerviksa.
Stručnjaci procjenjuju da u Hrvatskoj od tog oblika karcinoma godišnje oboli 366 žena. HPV se najčešće javlja u najosjetljivijoj fertilnoj dobi od 20. do 26. godine (60-70 posto) pa infekcije mogu utjecati i na reproduktivne sposobnosti žena.
Uloga prehrane u prevenciji razvoja HPV-a
Ukoliko se ne tretira pravodobno, manji postotak infekcija HPV-om može rezultirati rakom grlića maternice (cerviksa), drugim najčešćim oblikom raka od kojega obolijevaju žene. Diljem svijeta, svake godine se dijagnosticira otprilike 400.000 novih slučajeva raka, od toga gotovo 200.000 žena kojima se rak dijagnosticira od njega i umire.
Rak cerviksa je najčešći kod žena u zreloj dobi te kod žena slabijeg socioekonomskog statusa, a preko 80 posto slučajeva razvija se kao posljedica infekcije HPV-om (humanim papiloma virusom).
Učestala promjena spolnih partnera, spolni odnos bez upotrebe prezervativa, spolni odnosi prije 16. godine te pušenje mogu se nazvati rizičnim ponašanjem koje pogoduje, odnosno olakšava infekciju HPV-om te displaziju, a potom i razvoj raka cerviksa. Redovitim ginekološkim pregledima, edukacijom djevojaka i žena, izbjegavanjem rizičnog ponašanja i svođenjem rizičnih čimbenika, posebice onih na koje možemo utjecati, na minimum, rizik za razvoj malignih posljedica HPV-a može se u velikoj mjeri smanjiti.
U posljednjih desetak godina posebno je porastao interes za prevenciju humanog papiloma virusa i njegovih malignih promjena, prehranom, odnosno određenim sastojcima hrane. Na tom području napravljen je veliki broj studija, i, iako konačni zaključci nisu još doneseni, neke opće preporuke ipak su jasne. Većina njih odnosi se na adekvatan unos namirnica bogatih folnom kiselinom, vitaminima A, C i E te beta-karotenom, kao i na uzimanje dodataka prehrani.
Folna kiselina štiti od raka
Folna kiselina igra ključnu ulogu u sintezi DNA, u procesu diobe stanica. Stanice koje obavijaju cerviks obnavljaju se svakih 7 – 14 dana pa stanica mora konstantno stvarati novi genetički materijal (DNA). Neke studije pokazale su da niska razina folne kiseline može rezultirati nastankom abnormalne DNA uslijed čega dolazi do displazije cerviksa.
Studija iz 2003.g, objavljena u časopisu Cancer Causes and Control, sugerira da žene deficitarne na vitaminima B1, B2, B12 i folnoj kiselini imaju veći rizik za displaziju, a time i za razvoj raka cerviksa. Prema rezultatima studije, žene koje su prehranom ili dodacima prehrani unosile najviše navedenih vitamina B skupine, imale su za 50 – 90 posto manji rizik za displaziju cerviksa u odnosu na žene koje su ove nutrijente uzimale u minimalnim ili nedovoljnim količinama.
Još neke epidemiološke studije potvrdile su hipotezu da folna kiselina ima zaštitnu ulogu u prevenciji displazije cerviksa. Preporučeni dnevni unos folne kiseline za žene u reproduktivnoj dobi iznosi 400 mcg, koje je poželjno osigurati konzumacijom lisnatog zelenog povrća, mahunarki, badema, naranča ili kikirikija. Ipak, veliki broj žena ne unosi preporučenu količinu folne kiseline.
Vitamin C i beta-karoten sprečavaju razvoj bolesti
Opširna studija provedena u zemljama Latinske Amerike potvrdila je blagotvorno djelovanje vitamina C i beta-karotena na sprečavanje daljnjeg razvoja bolesti. Pri tome je ustanovljeno da dnevni unos 300 mg vitamina C i 6 mg beta-karotena pruža 30 posto manji rizik za daljnji razvoj malignih bolesti, nastalih kao posljedica HPV-a, u usporedbi s nižim unosom ovih nutrijenata.
Nadalje, postoje znanstveni dokazi prema kojima dnevni unos vitamina C manji od 30 mg pruža deset puta veći rizik za razvoj displazije cerviksa u odnosu na preporučeni unos.
Hrana i dodaci prehrani
Ženama koje boluju od raka grlića maternice, najčešće se preporučuje doza od 500 mg vitamina C i 30 mg beta karotena, kao potporna terapija antioksidansima. Dobar izvor karotenoida je tamnozeleno, modro, žuto, crveno i narančasto obojeno voće i povrće, dok najviše vitamina C nalazimo u paprici, citrusnom i bobičastom voću.
Povoljan učinak na zdravlje ženskih reproduktivnih organa pokazao je i vitamin E, također antioksidans. Provedeno istraživanje ukazalo je na obrnuto proporcionalan odnos unosa vitamina E i promjena na grliću maternice, uzrokovane humanim papiloma virusom. Drugim riječima, manja razina vitamina E, značila je i veću vjerojatnost za displaziju cerviksa.
Prehrambeni izvori vitamina E uključuju biljna ulja, cjelovite žitarice, pšenične klice, orašaste plodove i sjemenke, a ženama kod kojih je bolest već prisutna preporučuje se dnevni unos od 100 IU što se može postići isključivo dodacima prehrani.
Slični rezultati dobiveni su i u studijama o ulozi vitamina A na razvoj raka cerviksa. Naime, uočeno je da žene sa najnižom razinom vitamina A u serumu imaju 4,5 puta veći rizik za razvoj raka cerviksa u odnosu na žene sa najvišim razinama vitamina A u serumu. Prema jednoj teoriji, vitamin A, njegovi prirodni i sintetski derivati moduliraju rast stanica cerviksa te na taj način sudjeluju u prevenciji raka i ''popravku'' prekarcinogenih stanja.
Prehranom možeš smanjiti trajanje infekcije
Čini se da prehrana može čak utjecati i na trajanje HPV infekcije. Naime, prema studiji objavljenoj u Journal of Infectious Diseases, žene koje prehranom unose veće količine luteina, zeaksantina, kriptoksantina te vitamina C, mogu smanjiti rizik od perzistirajuće HPV infekcije.
Rezultati studije su pokazali da žene s prolaznom infekcijom unose veće količine navedenih antioksidansa nego žene sa perzistirajućom HPV infekcijom.
Na kraju ipak ostaje pitanje može li se i kojim dozama nutrijenata utjecati na tijek razvoja ove bolesti?
Nažalost, studije koje su se bavile utjecajem suplementacije na razvoj raka cerviksa za sada nisu imale rezulatate iz kojih bi se izvukli konačni zaključci. Ipak, ne smije se zanemariti poprilično dobro dokumentirana veza između spomenutih nutrijenata i HPV infekcije, displazije i raka cerviksa. Isto tako, otprije je pokazano da svakodnevna konzumacija barem pet serviranja voća i povrća te adekvatan unos cjelovitih žitarica igra ulogu u prevenciji različitih prekarcinogenih i karcinogenih stanja.
Oslanjati se isključivo na dodatke prehrani nesiguran je korak, ali kombinacije pravilno izbalansirane prehrane sa adekvatnom suplementacijom, zasigurno će organizmu pomoći u prevenciji ili potpornoj terapiji bolesti.
