Ne postoji bezbolna rastava

U 2012. u Hrvatskoj sklopljena su 20 323 braka.  Od ukupnog broja sklopljenih brakova u 2012., vjerski brak sklopilo je 57,9 parova, a građanski brak 42,1 posto parova. U 2012. bilo je 5 659 pravomoćno razvedenih brakova. Na 1000 sklopljenih brakova,  278,4 je završilo rastavom. Prosječno trajanje braka kod osoba koje su se razvele je 14,2 godine. Prema prvim podacima za 2013., stopa je ponovno narasla, pa ako se uzmu u odnos novosklopljeni i razvedeni brakovi, raspao se svaki treći brak.

Ako i ti trenutno prolaziš kroz rastavu ili intenzivno razmišljaš o tome, donosimo ti savjete Martine Kvarantan, međunarodne trenerice neurolingvističkog programiranja i Humane neurolingvističke psihologije s diplomom američkog HNLP Instituta.

Zašto dolazi do nezadovoljstva u braku?

'Kada se odnos između dvoje ljudi u dužem vremenskom periodu odvija na zadovoljavajući način za oboje tada brak traje. S druge strane, nezadovoljstvo partnera međusobnim odnosom kroz duži vremenski period uvjetuje deterioraciju, osipanje vrijednosti zbog kojih su prvobitno i izabrali ići kroz život zajedno. Važno je uzeti u obzir činjenicu da se kroz protok vremena događa proces transformacije kod oba partnera u braku. Kako oni kao individue, tako i njihov međusobni odnos prolazi kroz konstantne tranzicije. Kada stupamo u prvi brak, naše iskustvo u bavljenju tim odnosom se temelji samo na blijedoj slici odnosa kojeg smo gledali kod naših roditelja kada smo odrastali. Gledali – ne znači i razumjeli ili bili u toj poziciji. U toj poziciji smo tek onda kada u braku trebamo riješiti neki stvarni problem, razumjeti neku situaciju, suočiti se s određenim poteškoćama koje se ne javljaju u očekivanom rasporedu'.

Začepljena komunikacija i emotivna utrnulost

Logično je dakle zaključiti da smo, kao partneri početnici u svakom novom danu izloženi situacijama koje ne znamo riješiti, a kada se nerješene stvari i nezadovoljstvo gomilaju, to prerasta u akutan problem. Vrlo često je komunikacija među partnerima toliko ‘začepljena’ da nastaje i emotivna utrnulost, kako prema osobi s kojom su u braku, tako i prema cijelom svijetu, to jest prema vlastitom životu. Tu preporučujem terapeutska savjetovanja za bračne partnere. Gledaj na to ovako: Ako si vozač i znaš da na svojem automobilu nešto lupa ili se nešto pokvarilo, šanse da ćeš se osjećati sigurnije i da ćeš na kraju krajeva popravak manje platiti su veće ako ranije odeš u servis. Ako je tako za auto, zašto bi bio drugačiji set vrijednosti kada je u pitanju brak?

Mehaničari su educirani za popravak automobila. Školovani terapeuti, problem odnosa vide neutralno i sa strane i mogu pružiti značajnu pomoć u tranziciji (zapamtite, brak je u neprestanoj tranziciji). U tom slučaju, cilj terapije je da se komunikacijski kanal pročisti, te da se partneri čuju kako bi zajedno i racionalno mogli donijeti odluku da li ostaju u braku i dalje rade na odnosu, ili se pak odluče da je brak ‘oštećen’ do te mjere da bi nastavak međusobnog bračnog odnosa i zajedničkog života bio previse bolan za jednog ili oba partnera te ne bi omogućio pozitivan i željeni individualni razvoj.

A zašto onda, ako je bolje ranije reagirati kod prvog ’kvara’ braka kao i kod kvara automobila ljudi ipak odluče ‘tjerati dok ne pukne’ (nekada pukne brak, a nekada srčana aorta)? Podsjetimo se. Svaki dan nam je prvi put. Kada se zaglave, ljudi u takvim stanjima postaju razočarani u život i poput nadurenog djeteta insistiraju na tom svom stanju s idejom vodiljom da ako dovoljno budu ‘ljuti i nadureni’ prema životu i cijelom svijetu, partner će kad tad morati popustiti, a cijeli svijet se promijeniti i priznati herojstvo spomenutoj individui. I dok se pretpremijera tog filma događa u glavi te osobe svakog dana, u realnosti osoba stari i provodi život čekajući vlastitu smrt. Ovo je na žalost životni put mnogih. Prethodni pasus je već sastavni dio jedne druge priče, pa hajde da se vratimo na partnerske odnose, odnosno na pitanje rastave braka'.

Nekoliko činjenica o rastavi:

• Rastava je proces razdvajanja. Između dvoje koji su do jučer gradili zajednicu, sada predstoji razvezivanje. Bivši partneri bi trebali uz što manje štete ''rasklopiti' i podijeliti zajedničku prošlost. Uzeti s te hrpe ono što žele, svatko za sebe, i konačno otići.
• Filmske (i na žalost vrlo česte životne) priče o rastavama gdje je jedan partner ‘zalupio vrata’ i onemogućio drugom partneru razvezivanje nisu dobre jer ustvari tako prvi partner veže drugog, ali na taj način najviše veže sebe i teško može nastaviti integraciju u zdrav život.
• Ne postoji ‘bezbolna’ rastava. Ovo je točno iako se često i pogrešno koriste različiti ''analgetici'' u vidu alkohola, droge, nepromišljene i pogrešno postavljene veze s novom osobom itd.
• Nakon odluke o razvodu vaš zadatak je da dogovorite okvir, a zatim detalje razlaza: Koji će bivši partner i u kojem vremenu odseliti; tko će i koju imovinu ponijeti sa sobom, s kim ostaju djeca, kako će roditelj koji odlazi od djece biti suportivan za djecu i što su očekivanja odlazećeg roditelja prema roditelju s kojim djeca ostaju, kako će roditelj koji odlazi viđati djecu za to vrijeme. Ako niste bili pravi partneri u braku, budite onda pravi partneri u razvodu.
• I muškarcima i ženama razvod je ogromna promjena. I jednima i drugima potrebno je vrijeme da se s njom upoznaju. Fatalističko prepuštanje situaciji nije svojstveno spolu, već više karakteru osobe, no i jedni i drugi nalaze svoje načine kako će što bezbolnije proći kroz taj period. Muškarci će to činiti fokusirajući se na posao, pa tako manje misliti o tome, a žena će pričati o tome sa prijateljicama ili plakati kroz noć.

Ako te zanima trebaš li dati svojem braku drugu šansu, pročitaj ovdje. Da li je sedma godina braka stvarno kritična, pročitaj u kolumni Martine Kvarantan na portalu Budi.IN.