Japanski znanstvenik je na konferenciji u Crick institutu objavio kako je stvorio jajne stanice iz stanica kože muških miševa te da bi takav postupak, kada se razvije, mogao pomoći neplodnim osobama i istospolnim parovima.
Profesor Katsuhiko Hayashi sa Sveučilišta Osaka je jedan od globalno iznimno poštovanih znanstvenika te već dugo radi na razvoju liječenja neplodnosti. U novom istraživanju, koje se još uvijek nalazi u ranim fazama, fokusirao se na pretvaranje muških XY spolnih kromosoma u ženske XX kromosome. Ovo otkriće, za koje je podnio zahtjev za objavljivanjem u znanstvenom časopisu Nature, otvara mogućnost da muški parovi imaju vlastitu djecu uz pomoć surogat majke, ali ne i njezinog jajašca, navodi BBC.
Detalji su predstavljeni u Crick institutu u Londonu na konferenciji čija je tematika uređivanje ljudskih gena. Profesor Hayashi je objasnio da je rad u vrlo ranim fazama te da su nastala jajašca bila niske kvalitete i da se tehnika trenutno ne može sigurno koristiti na ljudima. Ipak, rekao je za BBC da vidi trenutne probleme riješene za deset godina i da bi želio vidjeti dostupnost takvog tretmana neplodnosti za muške i ženske parove, kao i za parove istog spola, ako se pokaže sigurnim za upotrebu. "Ako to ljudi žele i ako društvo prihvati takvu tehnologiju, onda sam za to", dodao je.
Profesor George Daley s Harvard Medical School, koji nije uključen u istraživanje, pojašnjava kako je još dug put prije nego što će se društvo suočiti s takvom odlukom. "Hayashijev rad nije objavljen, ali je fascinantan. Tako što učiniti kod ljudi je teže nego kod miševa", dodaje i kaže: "Još uvijek ne razumijemo dovoljno jedinstvenu biologiju gametogeneze (formiranje reproduktivnih stanica) kod ljudi da bi reprodukcijski replicirali Hayashijev provokativni rad na miševima".
Briše se Y kromosom i duplicira X kromosom
Tehnika uključuje uzimanje kože od muškog miša, a zatim pretvaranje u matičnu stanicu, stanicu koja se može pretvoriti u druge vrste stanica. Stanice su muške i stoga imaju XY kromosome. Tim profesora Hayashija prvo izbriše Y kromosom, duplicira X kromosom, a zatim ih spoji zajedno. Ova prilagodba omogućuje programiranje matične stanice da postane jajna stanica.
Tehnika bi se mogla koristiti za pomoć neplodnim parovima gdje žene nisu u mogućnosti proizvesti vlastite jajne stanice, no naglasio je da je daleko od toga da postane dostupna kao tretman neplodnosti. "Čak i kod miševa postoje mnogi problemi s kvalitetom jajne stanice. Dakle, prije nego što možemo razmišljati o tome kao o tretmanu neplodnosti, moramo prevladati ove probleme, što bi moglo potrajati jako dugo", objašnjava.
Profesor Hayashi je rekao da ne bi podržao korištenje ove tehnologije od strane muškarca kako bi stvorio dijete koristeći vlastiti spermij i umjetno stvorene jajne stanice od vlastite kože. "Tehnički je to moguće. Nisam siguran da li je u ovom trenutku sigurno ili prihvatljivo za društvo", napominje.
Stanica miševe kože pretvorena je u matičnu stanicu i zatim jajnu
Tretman bi osim neplodnim parovima koristio i istospolnim partnerima
Profesor Amander Clark, znanstvenik za matične stanice sa Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles, rekao je da bi LGBTQ+ zajednica trebala imati pravo glasa o upotrebi ove tehnologije za reprodukciju: "LGBTQ+ zajednica ima jedinstvene potrebe kada je u pitanju osnivanje obitelji. U budućnosti bi moguća bila reprodukcija među istospolnim partnerima na temelju trenutnih istraživanja upotrebljavajući modele razvijene u laboratoriju kako bi se razvila takva tehnologija. Međutim, danas ova tehnologija nije dostupna za ljudsku upotrebu, sigurnost i učinkovitost nisu dokazani, a nejasno je koliko će vremena biti potrebno da tehnologija stigne u kliniku. Još uvijek ima puno toga za naučiti o ljudskoj germinalnoj liniji, a temeljne praznine u znanju predstavljaju barijeru za prevođenje ovog istraživanja na ljude".
Alta Charo, profesorica prava na Sveučilištu Wisconsin Maddison, izjavila je kako bi različite kulture imale "jako različite stavove" o tome treba li koristiti tehnologiju kada postane dostupna. "U nekim društvima genetski doprinos vlastitoj djeci smatra se apsolutno neophodnim, a za njih je upitno trebaju li ovako što napraviti oni koji nisu u heteroseksualnoj vezi. U drugim društvima to nije tako važno, a posvajanje djece je sasvim prihvatljivo jer za njih su obitelji više o osobnom odnosu, a manje o biološkoj povezanosti", pojašnjava.
Profesor Haoyi Wang s Kineske akademije znanosti smatra da tehnologija još ima jako dug put do pokretanja rasprave treba li se koristiti u praksi: "Znanstvenici nikada ne kažu da je nešto moguće kod ljudi samo zato što je moguće kod miševa, ali mogu na tom modelu predvidjeti izazove koji ih čekaju".
