Mokraća ili urin, baš kao i krv, može nam ukazati na to da nešto u našem organizmu nije kako treba, i to čak i prije laboratorijske pretrage. Što nam može reći i kako znati da je vrijeme za provjeru u laboratoriju otkrila nam je dr. sc. Iva Kožul Salihagić, dr. med., specijalistica urologije, subspecijalistica urodinamike i neurourologije.
Promjena mirisa mokraće lako privuče pozornost i izazove zabrinutost. Ponekad je miris povezan s infekcijom ili metaboličkim poremećajem, ali često odražava ono što smo jeli ili koliko je mokraća koncentrirana. Miris može biti trag, no sam po sebi nije dijagnoza. Za procjenu su važniji prateći simptomi, okolnosti u kojima se promjena pojavila i, kada je potrebno, laboratorijski nalazi.
Zašto mokraća mijenja miris
Mokraća se najvećim dijelom sastoji od vode, a sadrži i tvari koje organizam izlučuje. Kada je koncentriranija, npr. nakon noći ili manjeg unosa tekućine, njezin miris može biti intenzivniji. Na miris mogu utjecati hrana, neki lijekovi i dodaci prehrani. Jednokratna promjena bez drugih tegoba ne znači automatski da nešto nije u redu.
Najpoznatiji primjer su šparoge. Nakon njihova konzumiranja u mokraći se mogu pojaviti hlapljivi sumporni spojevi karakterističnog mirisa. Zanimljivo je da ih svi ne osjećamo jednako. Markt i suradnici u časopisu BMJ 2016. objavili su genetsko istraživanje na 6909 sudionika, koje je povezalo sposobnost prepoznavanja tog mirisa s genetskim varijantama u području receptora za njuh. Drugim riječima, ne razlikuje se samo sastav mokraće nego i naš doživljaj njezina mirisa. Iako rad ima duhovit naslov i objavljen je u božićnom izdanju BMJ-a, riječ je o stvarnom znanstvenom istraživanju. [1]
Kratki vodič kroz promjene mirisa
|
Promjena mirisa |
Moguće objašnjenje |
Što to znači |
|
Jači, intenzivniji miris |
Koncentriranija mokraća, primjerice nakon manjeg unosa tekućine. |
Često prolazno; sam miris ne dokazuje bolest. |
|
Miris nakon određene hrane |
Osobito šparoge; mogu utjecati i neki lijekovi ili dodaci prehrani. |
Može biti potpuno bezazlena promjena. |
|
Neugodan ili drukčiji miris |
Može pratiti urinarnu infekciju, ali ima i druge uzroke. |
Važni su prateći simptomi; miris nije razlog za antibiotik. |
|
Slatkast ili acetonski miris |
Može se povezivati s ketonima; opis mirisa je subjektivan. |
Nije test za dijabetes. Kod ketoacidoze karakterističniji je voćni miris daha. |
|
Miris amonijaka |
Može nastati stajanjem uzorka i bakterijskom razgradnjom ureje. |
Procjenjuje se svjež uzorak; miris ne otkriva uzročnika. |
Tablica je orijentacijski pregled mogućih objašnjenja, a ne način postavljanja dijagnoze prema mirisu.
Znači li neugodan miris urinarnu infekciju
Infekcija mokraćnog sustava može promijeniti miris mokraće, ali neugodan miris ne znači nužno da postoji infekcija. Vrijedi i obratno: mokraća može biti bez upadljivog mirisa i kada je infekcija prisutna. Sumnju više podupiru pečenje pri mokrenju, novonastalo učestalo mokrenje, izraženi nagon i bol u donjem dijelu trbuha. Odluka o obradi temelji se na cijeloj kliničkoj slici.
Tin Bedenko
Midthun i suradnici u časopisu Journal of Gerontological Nursing 2004. istraživali su može li se prema mirisu prepoznati infekcija kod starijih inkontinentnih osoba u domovima. Procijenili su 97 nedavno mokrih uložaka i usporedili miris s nalazima mokraće. Procjena na temelju mirisa bila je pogrešna u približno trećini slučajeva. Važno je da je riječ o specifičnoj populaciji i starijoj studiji, čija se definicija infekcije oslanjala na bakteriuriju, odnosno bakteriuriju i piuriju. Te nalaze danas ne bismo same po sebi izjednačili sa simptomatskom infekcijom. [2]
Kod male djece miris ipak može biti korisna dodatna informacija. Gauthier i suradnici u časopisu Pediatrics 2012. objavili su prospektivno istraživanje na 331 djetetu u dobi od jednog do 36 mjeseci, obrađivanom zbog sumnje na urinarnu infekciju. Roditelji su neugodan miris naveli kod 57 posto djece s infekcijom i 32 posto djece bez infekcije. Miris je, dakle, bio povezan s većom vjerojatnošću infekcije, ali nije bio dovoljno pouzdan da je sam potvrdi ili isključi. Rezultati se odnose na djecu koja su već imala razlog za obradu, a ne na svu zdravu djecu. [3]
Zašto miris nije razlog za antibiotik
Prisutnost bakterija u mokraći bez simptoma naziva se asimptomatska bakteriurija. Ona se u pravilu ne liječi antibioticima, osim u određenim situacijama, kod npr. imunokompromitiranih bolesnika, u trudnoći i prije određenih operativnih zahvata. Sam neugodan miris nije dovoljan razlog da nalaz proglasimo simptomatskom infekcijom.
O važnosti pravilne procjene govori i stručni prikaz ažuriranih smjernica Lindsay Nicolle, objavljen u časopisu JAMA 2019. To nije istraživanje mirisa mokraće, nego prikaz preporuka o probiru na asimptomatsku bakteriuriju. Njegova je poruka važna za ovu temu: pozitivan nalaz bakterija ne znači automatski da osoba treba antibiotik. Nepotrebno liječenje donosi rizik nuspojava i pridonosi otpornosti bakterija na antibiotike. [4]
Može li miris upućivati na dijabetes
Slatkast ili acetonski miris često se u popularnim tekstovima povezuje s dijabetesom. Međutim, dijabetes se ne može prepoznati ni isključiti mirisanjem mokraće. Kada govorimo o karakterističnom voćnom ili acetonskom mirisu kod dijabetičke ketoacidoze, on se prije svega odnosi na dah, zbog izdahnutog acetona.
Ketoacidoza je hitno stanje u kojem se nakupljaju ketonska tijela i razvija metabolička acidoza. Međunarodni konsenzus Umpierreza i suradnika, objavljen u časopisu Diabetes Care 2024., temelji dijagnozu na postojanju dijabetesa ili povišene glukoze, ketozi i acidozi. Miris nije dijagnostički kriterij. Za procjenu su potrebni mjerenje glukoze, ketona i acidobaznog statusa. [5]
Pritom prisutnost ketona nije isto što i ketoacidoza. Ketoni se mogu pojaviti i tijekom gladovanja ili prehrane s vrlo malo ugljikohidrata. Zabrinjava kombinacija žeđi, pojačanog mokrenja, mučnine, povraćanja, bolova u trbuhu, dubokog ubrzanog disanja ili poremećaja svijesti, osobito kod osobe s dijabetesom.
Kada se javiti liječniku
Ako se miris promijeni nakon određene hrane ili manjeg unosa tekućine, a nema drugih tegoba, korisno je pratiti je li promjena prolazna. Održavajte uobičajenu primjerenu hidraciju, uz poštovanje eventualnih liječničkih ograničenja unosa tekućine. Trajna ili ponavljajuća neobjašnjena promjena zaslužuje razgovor s liječnikom, osobito ako se pojave dodatni simptomi.
Miris mokraće može biti trag, ali tvrdnja da određeni miris otkriva određenu bolest previše je pojednostavljena. Ne postoji jedan univerzalni miris koji se „nikada ne smije ignorirati”; važniji su prateći simptomi. Promijenjen miris uz pečenje, učestalo mokrenje ili bol traži liječničku procjenu, a temperatura, bol u slabinama, povraćanje ili opće loše stanje zahtijevaju bržu obradu. Voćni dah uz žeđ, pojačano mokrenje, mučninu i duboko ubrzano disanje razlog je za hitnu procjenu moguće ketoacidoze. Ne treba čekati pojavu karakterističnog mirisa da bismo potražili pomoć.
* Znanstvena literatura
[1] Markt SC i sur. Sniffing out significant “Pee values”: genome wide association study of asparagus anosmia. BMJ. 2016;355:i6071.
[2] Midthun SJ, Paur R, Lindseth G. Urinary tract infections. Does the smell really tell? Journal of Gerontological Nursing. 2004;30(6):4–9.
[3] Gauthier M, Gouin S, Phan V, Gravel J. Association of malodorous urine with urinary tract infection in children aged 1 to 36 months. Pediatrics. 2012;129(5):885–890.
[4] Nicolle LE. Updated Guidelines for Screening for Asymptomatic Bacteriuria. JAMA. 2019;322(12):1160–1161.
[5] Umpierrez GE i sur. Hyperglycemic Crises in Adults With Diabetes: A Consensus Report. Diabetes Care. 2024;47(8):1257–1275.
