Gotovo pet mjeseci nakon poroda Lujza otkriva kako joj se život promijenio dolaskom sinčića Filipa u njezinu obitelj, koliko vremena joj oduzima briga o troje djece, kako se snalaze stariji sinovi i suprug, te nalazi li uopće vremena za sebe
Od poroda je prošlo već 4,5 mjeseci i prilično smo se dobro uhodali kao peteročlana obitelj. Starija braća su Filipa prihvatila jako dobro, ponosni su na njega i u početku su ga svima htjeli pokazivati. Jan, kao najstariji, preuzeo je zaštitničku ulogu, pa čak i nas ''velike'' povremeno podsjeća na vrijeme kupanja, hranjenja i slično.
Lukas je rođenjem Filipa izgubio mjesto najmlađeg člana obitelji, pa mu je trebalo jedno kraće vrijeme da se snađe u novonastaloj situaciji, a sada uživa zabavljati mlađeg brata. Suprug se vrlo brzo ponovno uhodao u mijenjanje pelena i ostale obaveze oko bebe, ali zbog posla i vanškolskih aktivnosti starijih sinova, radnim danom mu ne ostaje previše vremena.
Prvih mjesec dana s Filipom nije sve išlo glatko. Umjesto da kao većina beba samo spava i jede, on je zbog probavnih smetnji i grčeva koji su ga mučili po cijele dane, znao za cijeli dan odspavati najviše pola sata i to rascjepkano na više puta. Smirivalo ga je jedino ljuljuškanje na rukama i dojenje, pa sam po cijeli dan šetala s njim po stanu i dojila ga. Nakon nekog vremena sam nabavila maramu za nošenje beba (u kojoj beba može biti u ležećem položaju) i to bih preporučila svima sa sličnim problemima. Filipu se jako sviđao taj položaj i zaspao bi čim bih ga stavila u maramu.
Vrijeme je za dohranu!
Na kontroli s navršena dva mjeseca pedijatrica je zaključila da Filip nije dovoljno napredovao (u smislu težine), te da osim dojenja moramo uvesti i dohranu adaptiranim mlijekom. Isti slučaj bio je i sa dva starija sina, ali ovaj put me to najviše rastužilo, jer sam pretpostavljala da će, kao što je bilo i s njima, Filip odbijati dojenje, čim osjeti da iz bočice mlijeko puno lakše curi. Pokušala sam na sve načine povećati laktaciju, odnosno količinu mlijeka - izdajanjem, čestim podojima, čajevima, narodnim receptima i slično, ali je Filip i dalje bio nezadovoljan, odnosno gladan.
Kad sam napokon popustila i nakon svakog podoja uvela i malo adaptiranog mlijeka u bočici, Filip je postao puno zadovoljnija beba i gotovo uopće ne plače, a samim time smo i mi postali zadovoljniji i opušteniji. Još uvijek ga dojim i kad se želi maziti bočica mu ne može zamijeniti dojenje, pa se nadam da će to potrajati.
Počela sam vježbati!
Planiranje i dobra organizacija je jako bitna. Primjerice, ako planiramo vikendom nekud ići (izlet, shoping, posjet) u petak navečer pripremim sve - od odjeće i obuće koju ćemo obući, do stvari koje ćemo ponijeti. Filipova torba s pelenama i rezervnom odjećom je uvijek spremna. Kako volim peći kolače, koristim vrijeme kad Filip spava, ili ga stavim u sjedalicu i na radni pult, pa mu pričam i pokazujem sve što radim. Kad kuham, obično napravim ručak za dva dana, ili napravim veću količinu i zamrznem u porcijama.
Osim dobre organizacije, bitno je i odrediti prioritete. Sad kad vidim kako su stariji sinovi brzo odrasli, u Filipu uživam u potpunosti. Puno sam opuštenija i svjesnija kako je bitnija igra s njim nego kuhanje ručka ili brisanje prašine. I tako dečki sa zadovoljstvom prihvate moju povremenu objavu: ''sutra ne kuham ništa'', jer tada mogu pojesti pizzu ili sendvič.
Prije mjesec dana sam ponovno počela odlaziti na organizirano vježbanje. Pokušala sam vježbati kod kuće, ali nisam bila dovoljno disciplinirana da redovno odvojim vrijeme za vježbanje.
Sportska dvorana nalazi se u blizini stana, tako da ne gubim vrijeme na prijevoz i mogu odvježbati između dva dojenja u popodnevnim satima, kad tata može preuzeti brigu o djeci.
Preporučila bih svim mamama da odvoje jedan do dva sata tjedno za sebe i da to po mogućnosti bude izvan stana (da se fizički odvojiš od plača, dojenja, bljuckanja, zadaća, suđa, veša). Vratit ćeš se zadovoljna, a djeca i suprug će to osjetiti.
Prijepodnevna šetnja s kolicama
Osim toga, s Filipom sam krenula u šetnju s kolicima već od 10. dana nakon poroda. Svaki dan idemo u jednu žustriju prijepodnevnu šetnju (ako temperatura nije niža od -5°C) i popodne u jednu kraću šetnju (po braću kad im završi škola).
Filip sada ima 4,5 mjeseca, jako je vesela i dinamična beba i smješka se čak i potpuno nepoznatim ljudima ako mu se obrate. Jako voli slikovnice, slušati brojalice, a omiljena aktivnost mu je brčkanje u kadici. Počeo je jesti kašice i zasad je probao jabuku, koja mu se odmah jako svidjela i šljivu, na kojoj ćemo još morati malo poraditi.
Jan je jednom prilikom komentirao da je Filip tako sladak da ga ne može prestati ljubiti. Ja se u potpunosti slažem s njim.
Briga o troje djece
Filip je od rođenja vrlo živahno dijete i nije ga bilo lako ''uritmiti''. Noćni ritam je uhvatio od prvog dana i do danas je isti (poslije večernjeg kupanja i hranjenja, uz 2-3 noćna dojenja, odspava do 6, 7 sati ujutro).
Međutim, u toku dana se uglavnom mi ostali prilagođavamo njemu, jer i danas rijetko odspava duže od jednog sata ''u komadu'' i u isto vrijeme.
Poslije poroda nisam imala nikakvih posebnih problema. Inače nisam sklona očajavanju ili depresivnim raspoloženjima, pa i za teške trenutke pokušam pronaći rješenje. Tako mi je i u napornim stanjima s Filipovim grčevima bilo dovoljno da tata ili baka preuzmu brigu oko njega 20-ak minuta dok se istuširam i napunim baterije.
Briga o troje djece oduzima dosta vremena. Osim uobičajenih obaveza, tu je i igra, razgovor, maženje, a svako dijete treba zasebno vrijeme. Uz to, sad sam okružena s četiri muškarca (što mala, što velika), koji nisu skloni izražavanju osjećaja, pa ja balansiram između njih i pomažem da riješe eventualne međusobne nesuglasice, osvijeste probleme i slično.
