Alergija je reakcija imuniteta na bezopasne supstance poput polena, a neugodni simptomi poput kihanja i curenja nosa su pokušaji organizma da se od njih zaštiti. Osim fizioloških uzroka znanstvenici su pokušali otkriti postoji li psihološki uzroci nastanka alergija.
Zaključak je da psihološki razlozi nisu uzroci alergija, ali da negativna emotivna raspoloženja pogoršavaju simptome. Donosimo kratki pregled eksperimenata i znanstvenih nastojanja da se pronikne u povezanost alergija i psihe.
Testovi s placebom
Liječnici već dugo sumnjaju i istražuju povezanost alergije i psihe. Godine 1883. dr. Morell Mackenzie, pionir u području medicine uha, nosa i grla, primijetio je da se napadi višestrukog kihanja češće javljaju kod osoba sklonijih nervozi. U četrdesetim godinama 20. stoljeća, liječnici su zaključili da kod pacijenata mogu isprovocirati alergijski napad. U jednom slučaju, liječnik je izložio pacijenta biljci zlatnici, a da pacijentu nije rekao da je biljka umjetna. Pacijent je odmah razvio kihanje, curenje nosa i začepljenje nosa. Simptomi su brzo nestali nakon što je liječnik bolesniku otkrio da ga je obmanuo.
Eksperimenti poput ovoga potaknuli su interes za hipnozu kao mogući tretman za alergije. Godine 1958., ugledni medicinski časopis The Lancet izvijestio je o slučaju žene čije su se alergije izliječene hipnozom. No, početni entuzijazam za ovu tehniku je nestao nakon što drugi liječnici nisu uspjeli ponoviti ove rezultate. Na kraju je hipnoza napuštena kao metoda liječenja alergija.
Ipak, liječnici su nastavili primjećivati visoku učestalost naizgled psihosomatskih simptoma među alergičnim pacijentima. U britanskom istraživanju na više od 10.000 osoba provedenom devedesetih, 20 posto ispitanika reklo je da su razvili svrab, osip i druge alergijske simptome kao odgovor na različite namirnice. No, manje od dva posto reagiralo je na ove namirnice na formalnom testiranju kože.
Emocije i psihološki stres ne mogu uzrokovati alergije, ali mogu pogoršati simptome
Placebo studije pokazale su se vrlo korisnim u razlikovanju psihičkih simptoma od alergijskih. Godine 2011. godini, istraživači su proučavali učinak placebo inhalatora na bolesnike s blagom do umjerenom astmom, stanjem koje često koegzistira s alergijama. Otkrili su da su pacijenti primijetili isti stupanj olakšanja s placebo inhalatorom kao i sa stvarnim inhalatorom za astmu. Ipak, kad su im testirali pluća njihova funkcija je bila poboljšana samo kada su koristili prave lijekove.
Njemačka studija iz 2018. godine potvrdila je učinkovitost placeba kod pacijenata s alergijskim rinitisom. Alergijski simptomi poput svrbeža, kihanja i curenja iz nosa poboljšali su se iako su pacijenti bili svjesni da primaju placebo. Ipak zaključak izvučen iz ovih studija je da emocije i psihološki stres ne mogu uzrokovati alergije, ali mogu pogoršati simptome. Zatim, iako pojedine tehnike koje se oslanjaju na povezanost tijela i uma poput meditacije mogu biti korisni dodaci u ublažavanju simptoma, one nisu dovoljne za liječenje temeljnog problema. Na kraju, placebo studije pokazuju da odnos liječnik-pacijent može biti terapijski. Održavanje bliskih odnosa s liječnikom koji pacijentu odgovara može biti jedan od najboljih načina da se maksimiziraju prednosti lijekova i terapija za alergije.
Alergija kao rezultat potisnutih emocija
U znanstvenom članku Psihosomatska teorija alergijske osjetljivosti; alergija kao kvazi uvjetovana reakcija (A psychosomatic theory of allergic sensitization; allergy as a quasi conditioned reaction), objavljenom US National Library of Medicine National Institute of Health prikazana je psihosomatska teorija o procesu senzibilizacije neposredne alergije. Prema ovoj teoriji, alergijski sustavi nastaju iz nedostatne lokalne obrambene funkcije sluznice dišnih puteva.
Pretpostavlja se da osobe, s određenim raspoloženjem i iskustvom, u određenim konfliktnim situacijama u kojima se emocionalni impulsi ne mogu izraziti, trpe opstruktivnu hiperfunkciju sluznice nosa i / ili bronha, uključujući hiperemiju, oticanje, hipersekreciju. Ove modifikacije mukozne funkcije rezultat su potisnutih agresivnih izraza (bijes, napad) u vezi s tendencijama izbjegavanja.
Ova teorija omogućuje da se proces osjetljivosti promatra kao proces učenja i alergije kao klasično uvjetovanog odgovora na alergen koji se smatra uvjetovanim podražajem. Pretpostavlja se da je netko osjetljiviji na alergene koji se nalaze na mjestima gdje njegovi emocionalni impulsi nisu izraženi. U ovom kontekstu, na primjer, alergija na kućnu prašinu odnosi se na sukobe unutar granica kuće, ali ne moraju se nužno pripisati simboličke kvalitete samoj kućnoj prašini.
Pogledaj peludni kalendar i peludne prognoze kako bi se bolje zaštitila od alergije
Što kažu alternativci?
Louise Hay, osnivačica pokreta samopomoći i autorica brojnih knjiga smatra da se alergične osobe trebaju zapitati na koga su zapravo alergične, a smatra i da trebaju raditi na svom samopouzdanju. Inna Segal, autorica knjige "Tajni jezik vašeg tijela" o uzrocima nastanka alergija piše: "Osjećate da vas drugi ljudi razdražuju i ljute. Odričete se svojih moći. Okrivljavate druge ljude i događaje za svoje negativne reakcije.
Opsjednuti ste ljudima koji su vas povrijedili. Teško praštate, a bol koju su vam nanijeli smatrate blagoslovom. Dopuštate drugima da vas kontroliraju i upravljaju vama, a zatim ih odgurujete od sebe ne pružajući im ljubav i dobrotu. Ne znate postaviti granice prema drugima. Razdražljivi ste zbog stvari koje se događaju oko vas. Iznimno ste osjetljivi na tuđe ponašanje i njihova mišljenja o vama. Frustrirani ste činjenicom da nitko ne čuje i ne rješava vaše životne probleme. Opirete se životu. Previše ste usmjereni na ono što volite i ne volite. Ne dopuštate si potpuno izražavanje onoga što jeste."
