Posljednja dva desetljeća povećan je broj poremećaja hranjenja. Anoreksija i bulimija psihički su poremećaji koji zahvaćaju najčešće djevojke u razdoblju adolescencije, a manifestiraju se strahom od debljanja i namjernim mršavljenjem odnosno namjernim izazivanjem povraćanja. Što su točno anoreksija i bulimija te koje su teškoće u njihovu liječenju doznaj u članku
Anoreksija nervoza
Prof. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc kaže da su poremećaji hranjenja poznati prema opisima pojedinih slučajeva još u staroj Grčkoj, no u medicinske klasifikacije uvršteni su tek u novije vrijeme. Prof. dr. sc. Zvonko Jurčić kaže da je anoreksija nervoza prvenstveno bolest razdoblja adolescencije, ali djetinjstvo samo po sebi ne isključuje mogućnost razvoja poremećaja u jedenju. Bolest je tipično vezana za ženski spol, ali je nije rijetkost sresti i kod dječaka, posebno u mlađim dobnim skupinama.
Na stranicama udruge 'Nada' piše da je anoreksija nervoza psihički poremećaj u kojem mlade djevojke u strahu od debljanja počinju namjerno mršavjeti do stanja teške tjelesne iscrpljenosti i stvarne životne ugroženosti. U zemljama zapadne civilizacije sve se češće govori o epidemiji poremećaja jer se anoreksija javlja u prevalenciji do 5 posto što znači da je od 100 mladih djevojaka u ovom trenutku vjerojatno 5 anoreksičnih.
Zlata Bradovski, bacc. ms. objašnjava da je anoreksija poremećaj u jedenju, karakteriziran gubitkom tjelesne težine, intenzivnim osjećajem straha od pretilosti, poremećaja u percepciji tjelesnog izgleda, sekundarnim endokrinološkim i metaboličkim promjenama kao i poremećajem tjelesnih funkcija. To je istovremeno bolest tijela i duha s korijenima u biološkim, psihološkim i socijalnim dimenzijama, a koji su često isprepleteni.
Nesigurnost zbog fizičkog izgleda
Uzroci poremećaja nisu u potpunosti poznati. Na stranicama udruge 'Nada' od bioloških čimbenika spominju konstitucionalnu predispoziciju jer se anoreksija češće javlja kod osoba koje su imale nekog u obitelji s nekim oblikom problema s prehranom. U obitelji anoreksičnih djevojaka češće se mogu naći osobe s poremećajem raspoloženja ili osobe ovisne o alkoholu ili drogama. Psihički su čimbenici bili detaljno proučavani, a najveći broj anoreksičnih osoba prve simptome dobije početkom adolescencije. Neki od povoda su i nesigurnost koja nastaje zbog naglog fizičkog razvoja, anksioznost te stid zbog bujanja tijela.
Iz udruge 'Nada' navode kako je kod anoreksičnih djevojaka česta velika povezanost s majkom, s oscilacijama između jake privrženosti do odbacivanja. Majke anoreksičnih djevojaka obično su anksiozne osobe, a u adolescenciji kod oboljelih djevojaka dolazi po prvi puta do pojave otpora prema zahtjevima majke. Oboljela djevojka nesvjesno pronalazi upravo jedenje kao najosjetljivije područje suprotstavljanja svojoj majci. Na nastanak poremećaja djeluju i socijalni faktori. U suvremenom društvu kroz medije se propagira vitka linija kao najuzvišeniji cilj i jedini kriterij ljepote, ne vodeći računa o zdravlju.
Teškoće u liječenju
Anoreksiju je teško prepoznati i uočava se tek kada se njena klinička slika potpuno razvije. Udruga 'Nada' navodi simptome: namjerno mršavljenje, strah od debljanja, pad tjelesne težine ispod indeksa tjelesne mase 17.5, opsjednutost izgledom tijela i dijetama, poremećaj doživljaja veličine i oblika tijela i izostanak menstruacije najmanje tri ciklusa za redom. Javljaju se tjelesne promjene, stanje potpune fizičke iscrpljenosti, usporen puls, niski krvni tlak, osjetljivost na hladnoću, promjene na koži te promjene u krvnoj slici. Nastaju brojne endokrinološke promjene i demineralizacija kostiju koje mogu u kasnijim godinama prouzročiti neplodnost i osteoporozu.
Prof. dr. Vesna Vidović navodi da je kod oboljelih od anoreksije osnovna teškoća u liječenju nedostatak uvida oboljele osobe u ozbiljnost problema te svjesni i nesvjesni otpori u prihvaćanju pomoći. Zbog toga je važno da se s bolesnicom uspostavi odnos povjerenja kako bi shvatila da joj se samo želi pomoći. Kod većine bolesnica najprije se teži postizanju bar djelomičnog tjelesnog oporavka, a potom slijedi psihoterapija tijekom koje se radi na uklanjanju psiholoških uzroka poremećaja. Liječenje je dugotrajno i redovito komplicirano početnim odbijanjem bolesnice svakoj promjeni. Pacijenticu je važno što ranije uključiti u liječenje, jer svako odlaganje umanjuje mogućnosti izlječenja.
Bulimija nervoza
Prof. dr. Vesna Vidović objašnjava kako je bulimija psihički poremećaj ponavljanja napada prejedanja velikom količinom visokokalorične hrane u kratkom razdoblju nakon čega slijedi kompenzatorno namjerno izazvano povraćanje kojim se pacijentica štiti od dobivanja na težini. Slično kao i kod anoreksije, bulimične su osobe nesigurne, imaju slabo samopouzdanje, nezadovoljne su i zaokupljene izgledom tijela. Često su sklone pretjeranom fizičkom vježbanju radi smanjenja tjelesne težine.
Iz udruge 'Nada' objašnjavaju kako se napadi prejedanja praćeni namjernim povraćanjem mogu izmjenjivati s razdobljima namjernog gladovanja ili pretjeranog čišćenja čime pacijentice pokušavaju poništiti učinak uzimanja pretjerane količine hrane. Epizode prejedanja i povraćanja mogu postati česte i tada će se vjerojatno pojaviti fizičke posljedice bulimije, poremećaj elektrolita, povraćanje krvi, čest je podražaj jednjaka, propadanje zubne cakline. Prejedanje katkad dovodi do nespecifične upale parotida što bolesnicama daje karakterističan izgled. Prepoznatljive su po popucalim kapilarama konjunktive i žuljevima ili ozljedama na rukama kao posljedicama izazivanja povraćanja. Dijagnostika bulimije nervoze nije teška jer obično pacijentica to sama potvrdi u prvih nekoliko minuta razgovora s liječnikom. Međutim, većina bolesnica dolazi potražiti pomoć tek nekoliko godina nakon prve pojave simptoma, obično kad ih otkriju drugi članovi obitelji.
Hrana kao zamjena za ljubav
U 'Nadi' napominju da se povremena prejedanja i povraćnja mogu javiti i tijekom anoreksije nervoze. Važna razlika između anoreksije i bulimije je u tjelesnoj težini. Kod bulimičnih je osoba tjelesna težina normalna ili malo povećana, dok je kod anoreksičnih osoba izrazito niska. Bulimija nervoza javlja se u djevojaka u razdoblju srednje i kasne adolescencije, dakle, javlja se u pravilu nešto kasnije od anoreksije. Uzroci poremećaja nisu u potpunosti poznati. Vjerojatno se radi o poremećaju koji uzrokuje više čimbenika. Bulimija se češće javlja u obiteljima u kojima je bilo osoba sa pretjeranom tjelesnom težinom, depresijom ili je netko od članova bio sklon zlouporabi alkohola ili droga.
Prof. dr. Vesna Vidović objašnjava kako je većina obitelji, iz kojih dolaze bulimične osobe, zaokupljeno problemom namjernog povraćanja, što je u samoj bolesti sekundarna pojava. Bulimija počinje prejedanjem. Važno je shvatiti zašto osoba odjednom razvija potrebu za prekomjernom količinom hrane. Vjeruje se da je u pozadini ove potrebe poseban problem odnosa s majkom. Čini se da bulimične osobe doživljavaju hranu kao simboličnu zamjenu za ljubav, što nije specifično samo za njih, već je to univerznalna pojava. Bulimične su osobe, za razliku od anorektičnih, kritičnije prema svojoj bolesti i imaju potrebu da se promijene. Ipak, one se ne javljaju odmah liječniku prije svega jer se stide svoje bolesti.
Osobe oboljele od bulimije često imaju i neki dodatni psihički problem. Najčešće je to depresija. Uspješnost liječenja koje se sastoji od prihofarmakoterapije i psihoterapije ovosi prije svega o kombinaciji bulimije s još nekim od prihičkih poremećaja. Važno je naglasiti kako za bulimiju nema magičnog lijeka. Psihoterapija zahtijeva velika odricanja i može biti dugotrajna. Dobri se uspjesi postižu primjenom kognitivnobihevioralne terapije kod osoba koje nemaju kombinirane poremećaje.
Dijelovi teksta preuzeti iz: 'Razvojna dimenzija anoreksije i bulimije nervoze', prof. dr. sc. Zvonko Jurčić, Odjel za gastroenterologiju, Klinika za pedijatriju Kliničke bolnice Sestre milosrdnice, Zagreb; 'Anoreksija i komorbiditet i diferencijalna dijagnoza', prof. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc, Klinika za opću i forenzičku psihijatriju i kliničku psihofiziologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, PB Vrapče, hope.hr i sem.com.hr
