Već nekoliko godina brade su u modi i to ne bilo kakve nego one njegovane i pomno uređene, zbog čega su muškarci postali redoviti posjetitelji frizerskih salona, a otvara se i sve više brijačnica. Pitali smo dr. sc. Kristinu Blaslov, endokrinologinju i dijabetologinju može li se utjecati na gustoću brade, a otkrila je i kakvoj su vezi dlake i libido.
Geni brade nisu identični genima kose ni folikula dlaka
mZ: Je li uzrok rijetkoj bradi povezan s razinom testosterona ili ima veze s genetskim predispozicijama?
Testosteron je predominantno muški spolni hormon kojeg izlučuju najvećim dijelom testisi, a potom i nadbubrežne žlijezde (i žene luče testosteron, no u najmanje 10 do 20 puta nižoj koncentraciji). Primarna uloga testosterona je rast i razvoju sekundarnih spolnih obilježja, o njegovoj razini ovisi razvijenosti muskulature, dubina glasa i rast spolnih organa. Kao takav ne može predvidjeti i direktno utjecati na rast brade već putem jednog od svojih metabolita (jednostavnije rečeno - biološki aktivnih tvari koje nastaju nakon enzimatske reakcije izoformama 5α-reduktaze. Naziva se dihidrotestosteron odnosno (DHT) koji se na području glave i vrata, ali i ostalim dijelovima tijela nalaze u različitim omjerima. Geni brade nisu identični genima niti kose niti folikula dlaka na drugim dijelovima organizma zbog čega i nemaju istu količinu receptora za androgene (AR), te će se u tako genetski predisponiranih osoba veći dio DHT zadržati u bradi i omogućiti njen rast, a suprotno će se događati s vlasištem. Dakle, s endokrinološke strane, nizak testosteron je indirektna, ali ne i ključna predispozicija u rastu brade već ovisi i o genetskoj predispoziciji, ali i uhranjenosti kao i rjeđim bolesnim stanjima.
mZ: Je li gustoća brada povezana s gustoćom kose i drugih dlaka na tijelu?
Rast i gustoću drugih dlaka reguliraju složeni hormonski mehanizmi kontrolirani lokalnim genetskim kodovima. U populaciji je dosta zastupljeno pravilo ravnomjernosti (znači slična gustoća brade, kose i drugih dlaka na tijelu, potom pravilo predominantno gušće brade, a slabijeg rasta kose, do razine androgene ćelavosti pa u konačnici do otežanog rasta kako brade, tako i kose. Isto naravno, ponovno sukladno rečenom obično nije jednoznačno pravilo.
Dr. sc. Kristina Blaslov, endokrinologinja i dijabetologinja
Narod je u pravu, više dlaka upućuje i na veći libido
mZ: Je li znanstveno utemeljeno u narodu uvriježeno mišljenje da ćelavi muškarci s više dlaka na tijelu imaju veći libido?
Logikom fiziologije - da. Dlakavost po tijelu odraz je koncentracije testosterona, a samim tim to bi trebalo imati i veći utjecaj na libido.
mZ: Može li se utjecati na gustoću brade?
Koliko mi je poznato, osim moksonidina koji se inače koristi kao antihipertenziv (lijekovi za liječenje povišenog krvnog tlaka) odnosno testosterona (u slučajevima kongenitalnih poremećaja, odnosno poremećaja hipotalamo-hipofiznog područja uzrokovanog primjerice traumom ili tumorom u odrasloj dobi) službena medicina ne može dati u potpunosti odgovor na ovo pitanje. Službena medicina nije iznijela specifičan lijek jer ni suvišak testosterona ne može izmijeniti biologiju nasljeđa i raspodjele androgenih receptora. Važno je napomenuti kako je testosteron nužan hormon (utječe na snagu, sprečavanje osteoporoze, stimulira crvena krvna zrnaca, ali ima i brojne ostale funkcije), no i pri terapijskoj aplikaciji valja redovito kontrolirati njegovu koncentraciju, a nakon određene dobi i PSA (antigen spec. za prostatu kako zloupotrebom ili porastom koncentracijom biljega ne bismo inducirali povećanje ili displaziju prostate). Očekujemo da će se u budućnosti identificirati efektivno i praktično rješenje koje bi utjecalo na njihov broj i pružanje novih terapijskih ciljeva vezanih za muško zdravlje.
Brada je nekada služila za zastrašivanje neprijatelja, a smatralo se i da štiti od bakterija
"Muška brada prenosi herojsku sliku neovisnog, čvrstog i snalažljivog pionira, spremnog, voljnog i sposobnog za muške stvari. Kod svakog obrijanog muškarca postoji brada koja vrišti da bude puštena", prema američkom psihologu Robertu Pellegriniju (1973.). Od 2013. godina ponovno je zavladao trend brade, a kroz povijest moda se mijenjala - nekada su u modi bili brkovi (dovoljno se sjetiti slavnog brka Mate Miše Kovača), pa brkovi u kombinaciji sa zaliscima, pa brade, pa glatko lice i tako naizmjenice.
Iako većina ljudi voli o sebi misliti kao o pojedincima koji nisu osobito podložni utjecaju trendova, ipak im je teško odoljeti, osobito kada društvo u kojem živimo nađe dobra objašnjenja zašto bi ih trebalo slijediti ili u slučaju autoritativnih država kada diktator proglasi to kao zakon (primjerice u Sjevernoj Koreji propisano je samo 15 prihvatljivih frizura).
U 16. i 17. stoljeću vjerovalo se da je brada pouzdan znak muškosti i seksualne moći ( što je znanost to sad i potvrdila). U 18. stoljeću bilo je u modi potpuno glatko lice, ali su zato hit bile ogromne perike, a nije potpuno jasno zašto su brade izašle iz mode. Neki smatraju da se brada vrate u modu kada je muškost ugrožena, tako su sredinom 19. stoljeća muškarci suočeni s industrijalizacijom i jačanjem ženskih prava (naravno u razvijenim državama) ponovno počeli puštati brade.
Pojavljivale su se i publikacije u kojima je bilo govora o tome da je brada prirodna datost muškarca i dokaz njegove superiornosti nad ženom. Pojavili su se novi bradati junaci arheolozi, političari i filozofi, a izneseni su čak i medicinski argumenti za puštanje brade. Naime, neki su liječnici tvrdili da brade filtriraju bakterije prije nego što uđu u nos ili grlo. Kasnije su vojska i Hollywood odigrali ulogu u formiranju trendova, a možda su se suvremeni muškarci ponovno osjetili ugroženim pod pritiskom modernog načina života u kojem se mijenjaju uloge i odnosi pa su počeli puštati brade. Koliko će ta moda trajati, svjedočit ćemo.
