Metode liječenja anoreksije i bulimije

Dr. med. Tanja Pekez Pavliško kaže da se osoba koja ima anoreksiju ili bulimiju treba javiti svom obiteljskom liječniku: "Obiteljski liječnik najbolje poznaje situaciju kako same pacijentice ili pacijenta tako i obiteljsku situaciju. Nakon pregleda potrebno je isključiti moguću organsku bolest, pa tek onda postaviti sumnju na anoreksiju ili bulimiju. Tretman je vrlo zahtjevan i multidisciplinaran. Dobro je naglasiti da je smrtnost od 10 do 20 posto, a samo 50 posto pacijenata se u potpunosti oporavi. U timu je potrebno imati nutricionistu, kod teških slučajeva i internistu, a koriste se i razni vidovi psihoterapije. Do hospitalizacije dolazi kada dođe do komplikacija opasnih po život: poremećen nivo kalija, natrija, aritmije, nemogućnost prehrane na usta, ili nedovoljnog unosa hrane na usta, poremećaj rada bubrega, u stvari svi organi su zahvaćeni u težim slučajevima."

Trebaju li oboljeli psihijatra ili psihologa?

Ljubica Uvodić Vranić prof. psihologije objasnila je da je osobi koja se nalazi u dilemi treba li se obratiti psihologu ili psihijatru bolje da se obrati psihologu koji će je po potrebi savjetovati da se obrati i psihijatru, a ako se radi o ženama i ginekologu te endokrinologu: "Naravno da je nužno za sve osobe koje imaju neki poremećaj u vezi hranjenja napraviti laboratorijske pretrage. Ne samo da se osoba oboljela od anoreksije i bulimije treba obratiti stručnjacima koji se time bave, nego se i bliske osobe oboljelih često obraćaju stručnjacima da bi znale kako da se postave prema njima.

Često se dogodi da roditelji, prijatelji ili partneri prvi postave laičku dijagnozu, a oboljela osoba budući da ima iskrivljenu sliku o sebi, odbija tu mogućnost jer nije u stanju vidjeti svoj problem. Uviđanje problema i traženje pomoći je veliki korak u stjecanju uvida koji je bitan za organiziranje liječenja. Nažalost, liječenje često počinje kasno kad su simptomi očigledni svima osim oboljelome. U slučaju da je organizam oslabljen najbolje je započeti liječenje u bolnici, a tamo se onda mogu konzultirati svi spomenuti stručnjaci te provesti njega i hranjenje infuzijom. Također se može započeti psihoterapija i po potrebi davanje lijekova. Tek kad se osoba oporavi i počne surađivati u procesu svog izlječenja može se odabrati koji će se stručnjak i terapeut baviti njome, poštujući pravo oboljele osobe da u tome izboru sudjeluje aktivno."

Nema pravila

"Liječenje psihoterapijom je pod utjecajem metode kojom se psihoterapeut služi i posebnog odnosa koji se stvara između klijenta i psihoterapeuta, a trajanje ovisi o tako puno faktora da ih je zaista teško pobrojiti. Koliko traje gripa i kako se liječi? Na to pitanje možemo odgovoriti da je neki prohodaju (iako to nije pametno) da neki leže 3, 7 pa i više dana. Neki nakon gripe dobiju upalu pluća, a u nekim slučajevima se čak od obične gripe dogodi smrtni ishod. Kod anoreksije i bulimije su stvari značajno kompliciranije nego kod gripe", rekla je Ljubica Uvodić Vranić.

Kod anoreksije i bulimije propisuju se lijekovi ovisno o stanju organizma. Može se raditi o komorbiditetu pa se uz jednu bolest dijagnosticira i druga, primjerice šećerna bolest ili je depresija druga dijagnoza pa se onda i lijekovi prepisuju u odnosu na obje dijagnoze.

Vrste terapije koje mogu pomoći

• Individualna terapija -  u terapijskom procesu između terapeuta i osobe koja je u terapiji razvija se vrlo intenzivan odnos tijekom kojega, u idealnom slučaju, osoba simbolično ponovno prolazi kroz uobičajene faze odrastanja: od početne svojevrsne ovisnosti o terapiji i terapeutu, preko pobune i preispitivanja što je od toga što joj terapeut (a, kroz to, i drugi ljudi u njezinu životu) kaže za nju relevantno a što ne, do uspostavljanja vlastite emocionalne neovisnosti i unutarnje slobode.
• Kognitivna bihevioralna terapija - zasnovana je na znanstvenoj činjenici da naše misli uzrokuju naša osjećanja i ponašanja, a ne vanjske stvari same po sebi, kao što su ljudi, situacije ili događaji. Kognitivno bihevioralna terapija (KBT) efikasan je oblik psihoterapije čija je učinkovitost dokazana brojnim kliničkim studijima u liječenju različitih psihičkih poremećaja.
• Interpersonalna terapija (IPT) - je kratkoročna ciljana psihoterapija kojoj je svrha pomoći osobama pri identifikaciji i rješavanju interpersonalnih problema. Nastala je tijekom 1940.-tih kao oblik liječenja kliničke depresije, ali se u posljednje vrijeme koristi u liječenju ovisnosti o opojnim sredstvima, bračnih problema i poremećaja prehrane, posebice bulimije.
• Motivacijska terapija - namijenjena je osoba s ovisničkim modelima ponašanja. Pristup je takav da se klijent ne osuđuje i ne dovodi u konfrontaciju. Ovom metodom se pokušava pomoći osobi da poveća svijest o potencijalnim problemima i posljedicama te rizicima ovisničkog načina ponašanja. Terapeut pomaže klijentu zamisliti bolju budućnost i motivirati ga to postigne.
• Obiteljska terapija - za svaku je obiteljsku terapiju karakteristična orijentacija prema interpersonalnim procesima koji se odigravaju između članova obitelji koji su zajedno u terapiji, te identificiranje područja konflikta koji gomilaju njihove teškoće. U tom procesu se raščišćavaju nerazumijevanja, premašuju barijere u komunikaciji, neutraliziraju područja predrasuda, neprijateljstava, krivnje i straha (Milion, 2004.). Sa stajališta obiteljske psihoterapije "bolesnik" je cijela obitelj, a ne od obitelji ili nekog drugog označeni pojedinac.
• Grupe podrške -  radi se na izražavanju emocija i iskustava, osnaživanju, jačanju samopouzdanja te se obrađuju razne druge teme važne za oboljele od poremećaja hranjenja. Grupa podrške funkcionira kao dopuna psihoterapijskom radu, stoga je uz sudjelovanje u grupi izrazito važno pohađanje individualne ili grupne psihoterapije.

Ovdje pročitaj još članaka o anoreksiji i bulimiji.

Na portalu Klokanica.hr pročitaj kako pomoći djetetu kada pubertet počne prerano.