Uoči dugo očekivanog termina poroda trudnica Lujza Toth Kozina otkrila nam je kako se pripremala za dolazak svoje bebe, te s kojim se izazovima susrela nekoliko dana prije poroda
Sad sam u 37. tjednu trudnoće, koji na neki način donosi podsvjesno olakšanje, jer je beba dovoljno razvijena i zrela da i ako se rodi od sad na dalje, s njom bi trebalo biti sve u redu. S druge strane, iz istog razloga raste i uzbuđenje jer se bliži vrijeme poroda. I dva starija sina su postala nestrpljiva, pa stalno ispituju koliko još moramo čekati i koliko je beba sad velika.
Ljeto sam provela dosta aktivno i putujući, izbjegavajući dulji boravak u užarenom gradu. Iskoristila sam godišnji odmor i redovni rodiljni dopust, koji se poklopio s ljetnim mjesecima, te sam se u Zagreb vraćala samo povremeno na redovne liječničke kontrole.
Osim uobičajenih jednomjesečnih ginekoloških pregleda, prekontrolirala sam krvnu sliku, te se ispostavilo da imam manjak željeza u krvi. To nije ništa neuobičajeno kod žena, pogotovo u trudnoći, pa sam počela uzimati tabletice željeza, naravno prema preporuci liječnika.
U 34. tjednu sam obavila i UZV pregled na kojem je izvršena kontrola rasta bebe. Beba raste prema prosjeku, te ako nastavi tako, vjerojatno će imati porođajnu težinu približnu onoj kod dva starija sina (3450 i 3200 g).
Bebini pokreti postaju sve izraženiji
UZV pregled me ujedno i umirio, jer je prilikom prethodnog pregleda beba bila okrenuta na zadak, a sad je okrenuta glavicom prema dolje. Iako je doktor rekao da je to sasvim normalno i da je pogotovo kod žena koje su tri puta rodile moguće da se beba okrene u stav glavicom tek zadnji dan, ja sam ipak bila malo zabrinuta i pročitala sve tekstove u literaturi vezane za porođaj u slučaju kad je beba okrenuta na zadak.
Osim toga, većina poznanika je komentirala kako mi je trbuh mali, pa sam se već pomalo zabrinula da možda beba ne napreduje kako bi trebala. Na svu sreću, sve je u redu i sad su bebini pokreti sve izraženiji, pa se gotovo može prepoznati dio tijela kojim se beba upire o stijenke maternice (stopalo, lakat, koljeno), što osobito veseli stariju braću.
Teži dio bebinog ritanja su udarci u mjehur, koji povremeno znaju biti prilično neugodni. Rastom trbuha veći je pritisak na mjehur, ali i na želudac, pa su se pojavile manje tegobe kao što su povremena žgaravica i noćna buđenja zbog odlaska na WC.
Žgaravicu držim pod kontrolom manjim obrocima i izbjegavajući masnu i kiselu hranu u večernjim satima. Na noćna ustajanja zbog odlaska na WC ne mogu utjecati, pa ih shvaćam kao svojevrsno privikavanje na noćna buđenja koja me uskoro očekuju.
Moji izazovi
Rast trbuha je utjecao i na spretnost, odnosno nespretnost, pa je jedno obično spoticanje, koje vjerojatno inače ne bih ni primijetila, zbog težine trbuha i promjene težišta tijela, ovaj put završilo padom. Srećom, dočekala sam se na ruke i koljena, te osim rupe na hlačama i veće oderotine na koljenu, nije bilo drugih posljedica. U razgovoru s drugim trudnicama, saznala sam da se takvi padovi događaju češće nego sam mislila, ali obično su svi s takvim, manjim posljedicama.
U ovim produženim toplim mjesecima, oticanje nogu je osim trudnoćom, povećano i visokim temperaturama zraka. S obzirom da sam imala priliku dosta plivati i rashlađivati se u moru i bazenima te najtoplije dijelove dana provoditi u klimatiziranim prostorima s nogama smještenim na povišenom položaju, uspjela sam oticanje nogu držati pod kontrolom.
Velike
količine svježeg voća i povrća, kao i hladni mliječni proizvodi, što je
činilo najveći dio mojih obroka, pomogli su mi da bez poteškoća
preživim ljetne vrućine, kao i da održim umjeren rast tjelesne težine.
U 3. tromjesečju se ne preporučuje izvođenje težih fizičkih vježbi i naprezanja, koje pri ovim temperaturama ionako ne bi dolazilo u obzir, pa su šetnje, plivanje i vježbe istezanja najbolji izbor za rekreaciju.
Također sam malo ponovila ''gradivo'' i o porodu i o njezi novorođenčeta, jer iako sam to već dva puta prošla i čini mi se kao da je bilo jučer, poslije sedam godina se ipak dosta toga zaboravi, a iznenadila sam se da su se neka stajališta u međuvremenu i promijenila (primjerice, o proizvodima za njegu pupka).
Pojačao se osjećaj ''svijanja gnijezda''
Otišla sam i na tečaj za trudnice na kojem su glavna tema bile tehnike disanja za
vrijeme poroda. Koliko god se disanje činilo jednostavno, ipak ga treba
unaprijed uvježbati, jer u onoj fazi poroda kad su ti različite tehnike
disanja neophodne, one bi trebale biti rutina, da te u kritičnom
trenutku ne bi uhvatila panika jer si zaboravila što sad treba.
Kako sam inače dosta organiziran tip, a i ulaskom u 9. mjesec pojačao se osjećaj ''svijanja gnijezda'', sama sam sastavila krevetić, jer je ''baš to poslijepodne morao biti sastavljen'', pripremila većinu stvari za bebu, kao i torbu za odlazak u bolnicu.
Trenutno nam izbor imena predstavlja najveći problem, jer svatko od nas četvero ima svoj popis imena, koji se ni u jednom ne poklapaju. Na kraju ćemo vjerojatno morati izvlačiti papirić s imenom, kako nitko ne bi bio zakinut. Ove godine mlađi sin kreće u 1. razred osnovne škole, a stariji u 3. razred, pa će nam priprema za školu, prvi dani škole, kao i usklađivanje njihovih vanškolskih aktivnosti malo skratiti dane veselog iščekivanja novog člana obitelji.
Napomena: U trenutku pripremanja ovog članka naša je Lujza rodila zdravog sinčića Filipa.
