Nikad nisam mislila da će me mučiti veličina vlastitog jezika. Ali moj veliki jezik koštao me je tisuće dolara i gotovo upropastio moj život, priča Lauren Meeks koja dugo nije bila svjesna da je njezin veliki jezik uzrok mnogih teškoća.
Otkad se sjećam oduvijek patim od kroničnog umora zbog kojeg sam mogla zaspati bilo kad i bilo gdje. Dok sam išla u školu to i nije bio veliki problem jer bih odspavala popodne nakon škole i mogla nastaviti s aktivnostima. Ali nakon što sam diplomirala i zaposlila se, situacija se pogoršala, a moj privatni život je prestao postojati. Bila sam kronično iscrpljenja, jedva bih se digla iz kreveta i otišla na posao, vratila se kući, pojela večeru i legla u krevet već oko 19:30 ili 20 sati.
Kronični umor je često suptilan znak da nešto nije u redu i nikako se ne smije zanemariti.
Iako sam spavala 11 do 12 sati svaku noć i dalje sam bila "mrtva umorna". I očito mi je popodnevno spavanje puno pomagalo u otklanjanju umora dok sam išla u školu. Nakon što su me moji bližnji dugo nagovarali, pristala sam i zakazala si pregled u bolnici koji se sastojao od toga da spavam dok me liječnici promatraju. Rezultati me nisu previše iznenadili, ali su bili poražavajući.
Što boja jezika otkriva o tvom zdravlju?
Ali uskoro je otkriven uzrok, a to je bio moj jezik koji je veći od prosječnog - dok bih spavala (bila u opuštenom stanju) jezik bi mi pao i pokrio jednjak, blokirajući dišne putove. Dijagnoza bi bila komična da ja nisam bila "mrtva umorna" pa sam uslijed toga izgubila i svaki smisao za humor.
Ideja o maski mi se nikako nije sviđala pa sam se odlučila za ovu drugu varijantu, ali kad bih se probudila nakon osam sati sna imala sam osjećaj da mi je vilica dislocirana tijekom noći. Osim stavljanja i nošenje te udlage je zaista bolno. Imala sam dva izbora ili biti silno umorna ili cijeli dan živjeti s bolnom čeljusti. Kad ne bih nosila udlagu onda sam pauzu za ručak koristila da odrijemam, a kad bih nosila udlagu onda sam češće imala glavobolje pa sam izostajala s posla.
Frustrirajuća je činjenica koliko veliki jezik utječe na moj život, a osobito sam se osjećala poraženom kad bih sa svojih dvadeset i nešto godina kupovala specijalne udlage ili odlazila sa zabava već u 22 sata. Često se moram podsjećati da se svi bore s nekom zaprekom u životu, ali kad me preplave negativne emocije teško mi je imati to na umu. Svjesna sam i da me kronični manjak sna ne čini najracionalnijom osobom na svijetu, ali na kraju dana ipak sam zahvalna prijateljima i obitelji što me i dalje vole unatoč mome velikom jeziku.
