Zdrava logika nalaže nam da mislimo da plastika nije dobra za naše tijelo. No znanost je sad ponudila točno objašnjenje zašto je tako.
Unatrag otprilike desetljeća znanstvenici su pronašli mikroplastiku u gotovo svakom dijelu ljudskog tijela – u plućima, krvotoku, pa čak i u posteljici. Plastika je pronađena u snijegu na vrhu Mt. Everesta i na dnu oceana. Ne moramo i sami biti znanstvenici da bismo zaključili i znali da plastika u organizmu u bilo kojem obliku nije dobra stvar.
Iako se još uvijek ne zna točno koje bi sve mogle biti posljedice tih čestica za zdravlje, povezuje ih se s većim rizikom od srčanih udara, moždanih udara i upalnih bolesti crijeva, te cijeli niz drugih zdravstvenih problema. No čini se da su znanstvenici na tragu novog otkrića, odnosno vjeruje se da su po prvi put identificirali mehanizam koji bi mogao objasniti kako mikroplastika povećava rizik od nekih od tih bolesti, prenosi NBC News.
U studiji objavljenoj ovih dana u časopisu Nature, znanstvenici opisuju kako sitne plastične čestice u reakciji s vodom potiču kemijske procese koji stvaraju kemijski nestabilne molekule, poznate kao slobodni radikali. Od ranije se zna da ti slobodni radikali u tijelu mogu uzrokovati oksidativni stres i upale.
Drugim riječima, ovo otkriće pokazuje da mikroplastika može biti kemijski aktivna u vodi, a to uključuje i vodu prisutnu u stanicama ili krvotoku.
"Naše se stanice sastoje od 60 do 70 % vode, stoga bi ovaj učinak mogao biti sveprisutan", pojašnjava važnost ovog nalaza Wei Min, profesor kemije na Sveučilištu Columbia i jedan od autora studije.
Za potrebe istraživanja, Min i njegovi suradnici promatrali su reakciju vode s mikroplastikom te su uočili nastanak slobodnih radikala – što je, kažu, prvi put da je taj proces detaljno zabilježen. Zatim su u laboratorijskim uvjetima pomiješali mikroplastiku s krvlju miševa i promatrali što se događa.
"Uzeli smo crvena krvna zrnca miševa, pomiješali ih s mikroplastikom i uočili da dolazi do njihova raspadanja", kaže Min. "Time dokazujemo neposredne biološke posljedice: dolazi do oštećenja proteina i stanica."
Važnost ovog rada je posebno u tom što se njime povezuju kemijska i biološka opažanja s brojnim istraživanjima mikroplastike koja se već dugo dovodi u vezu sa zdravstvenim problemima.
"Riječ je o izravnom dokazu da mikroplastika ima značajnu – i to nepoželjnu – ulogu u biološkim procesima", zaključio je Graham Cooks, profesor kemije na Sveučilištu Purdue koji nije sudjelovao u studiji. "Mislim da će to imati snažne posljedice u praktičnom smislu."
Ovi rezultati važni su posebno zato što su znanstvenici dugo smatrali da je velika većina vrsta plastike kemijski inertna – što znači da je stabilna i da ne reagira lako s drugim kemikalijama. No čini se da sve ono što smo smatrali da znamo o plastici nije baš točno, a sve ono na što su mnogi počeli upozoravati posljednjeg desetljeća ipak je istina ili barem bliže istini. Iako se smatralo da plastika "odbija vodu", čini se da to nije tako.
"Kada se neka ideja duboko ukorijeni u umovima znanstvenika, kao i u svijesti šire javnosti, nitko nema razloga uzeti komad plastike i provoditi pomne eksperimente", rekao je Cooks. "Svi su uvjereni da se ništa neće dogoditi – no zapravo se događa."
Važno je istaknuti da ovaj učinak nije osobito zabrinjavajuć kod velikih komada plastike, kao kad je koristimo u kućanstvu, ali manje čestice stvaraju snažnija električna polja. Potpuno nelogično – veliki komadi plastike nisu problem, a što su manji, predstavljaju veći problem.
Znanstvenici su ovo ilustrirali na primjeru plastične kreditne kartice. Ako cijelu plastičnu kreditnu karticu razbijemo na mikroplastiku, površina koja dolazi u dodir s vodom povećava se više od 1000 puta. To je nešto što je dosad bilo zanemareno.
Naravno, potrebna su dodatna istraživanja kojima bi se istražilo koliki ovo utjecaj točno ima.
