U Velikoj dvorani Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu jučer je održan 3. nacionalni dan palijativne skrbi, koji je okupio predstavnike zdravstvenog i socijalnog sustava, donositelje odluka, stručnjake te organizacije civilnog društva,
Skup je organizirao Hrvatski nacionalni savez sestrinstva – Radna skupina za mlade medicinske sestre i tehničare, u suorganizaciji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Hrvatskim društvom medicinskih sestara u palijativnoj skrbi i Hrvatskom ligom protiv raka, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, Ministarstva zdravstva i Grada Zagreba.
Sudionicima su se na početku obratili mr. sc. Nebojša Kirigin, v. d. ravnatelja NZJZ „Dr. Andrija Štampar“, doc. dr. sc. Adriano Friganović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva, Tihana Batrnek, predsjednica Radne skupine za mlade medicinske sestre i tehničare, prof. dr. sc. Mirjana Kujundžić Tiljak, ravnateljica Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Ivana Đerek Dubravčić, dr. med., izaslanica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Anita Milas-Anzić, ravnateljica Uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć Ministarstva hrvatskih branitelja, Ivana Portolan Pajić, ravnateljica Uprave za zdravstvenu zaštitu Ministarstva zdravstva, Ljubica Lukačić, zastupnica Hrvatskog sabora te prim. dr. sc. Iva Pejnović Franelić, voditeljica Ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Republici Hrvatskoj. Čast otvorenja stručnog dijela skupa pripala je prof. dr. sc. Damiru Eljugi, dr. med., predsjedniku Hrvatske lige protiv raka.
Središnji dio programa činila su tri okrugla stola koji su otvorili prostor za stručan, otvoren i višedimenzionalan dijalog o razvoju palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj – od strateškog okvira i javnih politika, preko uloge zajednice, do konkretnih situacija u kojima sustav mora djelovati brzo, koordinirano i učinkovito.
Rasprave su potvrdile kako su u proteklim godinama ostvareni značajni pomaci, ali i da daljnji razvoj zahtijeva snažnije povezivanje svih dionika te sustavno usmjerenje na potrebe pacijenata i njihovih obitelji.
Istaknuto je kako postojeći strateški i institucionalni okvir predstavlja čvrst temelj, no ključni izazov ostaje njegova dosljedna provedba u praksi. Uočene razlike u dostupnosti i organizaciji skrbi ukazuju na potrebu za jačanjem operativne provedbe politika, kontinuiranim praćenjem sustava te osiguravanjem jednake dostupnosti palijativne skrbi svim pacijentima.
Poseban naglasak stavljen je na ulogu zajednice. Palijativna skrb nadilazi institucionalne okvire i oslanja se na mobilne timove, udruge, ustanove socijalne skrbi, ali i obitelji i neformalne njegovatelje. Upravo ta mreža podrške omogućuje kontinuitet skrbi i očuvanje dostojanstva pacijenta, a za njezino daljnje jačanje nužno je unaprijediti suradnju, formalizirati komunikacijske kanale i sustavno prepoznati njezinu vrijednost.
U raspravama je istaknuto i kako krizne situacije jasno pokazuju stvarnu funkcionalnost sustava. Velik broj hitnih intervencija povezan je s nedovoljno pravovremenim uključivanjem palijativne skrbi, nedostatkom informacija za pacijente i obitelji te nejasno definiranim komunikacijskim putevima. Pravodobna i koordinirana reakcija može značajno smanjiti potrebu za hospitalizacijom i omogućiti skrb u poznatom okruženju.
Sudionici su također naglasili važnost sustavne podrške obiteljima i neformalnim njegovateljima, koji su često izloženi velikom opterećenju. Istaknuta je potreba za dostupnijom edukacijom, psihološkom i savjetodavnom podrškom, kao i razvojem usluga koje omogućuju predah u skrbi.
Zaključno, naglašena je važnost cjelovitog pristupa koji uz medicinsku uključuje i psihološku te socijalnu dimenziju skrbi, kao i potreba za boljom informiranošću pacijenata i njihovih obitelji. Jasne informacije, dostupne kontaktne točke i kvalitetna komunikacija između svih razina sustava prepoznati su kao ključni preduvjeti za izgradnju povjerenja.
Sudionici su se složili kako unapređenje sustava ne zahtijeva isključivo velike reforme, već i konkretne operativne pomake – bolje umrežavanje postojećih dionika, jasnije definirane procese i odgovornosti, jačanje mobilnih oblika skrbi te povećanje dostupnosti informacija.
Palijativna skrb, zaključeno je, jasno odražava vrijednosti jednog društva. Kada sustav djeluje povezano, kada zajednica prepoznaje svoju ulogu i kada je pacijent u središtu skrbi, moguće je osigurati ono najvažnije – dostojanstvo, sigurnost i kvalitetu života do samoga kraja.
Ovaj skup potvrdio je kako znanje, iskustvo i predanost postoje – a sljedeći korak je njihovo snažnije povezivanje u korist pacijenata, njihovih obitelji i cijelog društva.
