Dori Hartley, američka umjetnica i povremena kolumnistica u Huffington Postu, Psychology Today, Yor Tango i drugim američkim novinama i portalima, prisjetila se kad se prvi put suočila s pitanjem o starenju i gubitku seksualne privlačnosti.
Čini mi se kao da je prošlo samo samo nekoliko godina od kada sam bila na proslavi 50. rođendana svoje maćehe. Sjećam se kako je bila cool sa svim svojim otkačenim prijateljima, šampanjcem. Imala sam trideset godina, neudate, bez djece, zblajhane kose koja strši u zrak i odjevena u muški smoking. Bila sam u strahu od tih žena. Zamišljala sam da se svaka od njih vraća kući gdje imaju ormare pune Chanela i Yvesa Saint Laurenta i da su im police u kupaonicama pretrpane vrhunskim kozmetičkim proizvodima o kojima djevojka poput mene može samo sanjati.
Te su žene bile pravnice i spisateljice, savjetnice i umjetnice. Unatoč borama na licu kojima su slale poruku da imaju što reći o životu, svaka je na svoj osoban način bila jako seksi. Te sam večeri razgovarala s jednom od onih čudesnih britanskih ljepotica, tipa Julie Christie koja mi je rekla: "Znaš, Dori, od svih žena ovdje, ti jedina privlačiš bilo kakvu mušku pažnju." To me zateklo. Primijetila sam da je nekoliko muškaraca započelo razgovor sa mnom, ali nisam se uopće obazirala na to. Rekla sam joj da je to zato što imam smoking i pomalo ekstravagantnu frizuru.
"Činjenica je da mladi bez obzira koliko su objektivno privlačni djeluju magično. Nije odjeća ono što privlači poglede nego mladost. Mladost blista, dariva kožom koja je dovoljno elastična da ublaži nedostatke i pršti energijom", rekla mi je moja sugovornica i objasnila: "Stavi lijepu 55-godišnjakinju pored ne tako lijepe 20-godišnjakinje i vjeruj većina muškaraca će odabrati ne tako lijepu dvadesetogodišnjakinju. Hormoni rade čuda", objasnila mi je maćehina prijateljica.
Kasnije sam i s maćehom pričala o tome i ona mi je rekla kako joj je bio bolan prijelaz u srednje godine kad je shvatila da više ne privlači poglede kad uđe u prostoriju. "Do tog nekog perioda bila sam atraktivna mlađa žena koja je izazivala pozornost gdje god bih se pojavila. I onda negdje između 40. i 50. primijetila sam da više nisam uzrok komešanja kad uđem u sobu. Bila je to surova spoznaja i osjećala sam se poput nevidljive žene. Koža je postajala sve opuštenija, na tijelu su se skupljaju masnoće na neočekivanim mjestima, a paralelno s tim rasla je moja želja da opet privlačim poglede kao nekada pa sam od 'nevidljive žene' postala 'očajna nevidljiva žena'.
Trošila sam previše vremena na šminkanje kako bi postigla 'prirodni svježi izgled', isprobavala čudnovate grudnjake, trudila se biti sexy. Borila sam se protiv nevidljivosti svom snagom i poricala da starim. Bilo je bolno. A onda, poput vrućeg bljeska ukaza same Božice, bum! Menopauza. I unatoč svim nuspojavama koje menopauza nosi, definitivno ima i svojih dobrih strana. Broj jedan je što te jednostavno više nije briga jer si nevidljiva. Znaš da si i dalje ta sofisticirana, lijepa, poželjna žena, ali bez sjajnih očiju, besprijekorne kože i tanašnog struka. Dobiješ nazad svoje samopouzdanje i opet zračiš. Još uvijek si seksi, samo ne na isti način kao prije. Evoluirala si", ispričala mi je maćeha.
Sada sam i sama u toj fazi kad shvaćam da više nisam atraktivna kao prije i prisjetila sam se ove proslave kako bih samo sebe ojačala i prihvatila neminovnost i ljepotu starenja.
