Vladimir Almazov, istaknuti ruski kardiolog, u svojem uredu drži posudu s ljudskim srcem očuvanim u alkoholu. Svi njegovi studenti znaju pozadinu te priče sa srcem.
U ranim 50-im, kada je dr. Almazov još uvijek bio student četvrte godine na medicinskom institutu u St. Peterburgu, u kliniku je dovezena mlada žena s je dovezena na kliniku sa dijagnozom subakutnog bakterijskog endokarditisa.
Čak i danas, ova zastrašujuća bolest ima vrlo visok postotak smrtnosti, a tada je fatalan ishod bio gotovo siguran.
Smatralo se da djevojci nema pomoći – srce joj je postajalo sve slabije, uz konstantno povišenu temperaturu.
Djevojku su pregledali svi najbolji profesori, ali bez pozitivnog učinka. Tijekom tih pregleda uz profesore je bio i cijeli niz stažista. Jedan od njih je bio i kolega dr. Alamazova, tada na glasu kao vrlo marljiv i talentiran student.
On nije predložio nikakvu revolucionarnu metodu za liječenje endokarditisa, niti ništa slično, on se jednostavno zaljubio u umiruću djevojku.
Stažist ju je posjećivao svaki dan i donosio joj cvijeće. S vremenom se i ona zaljubila u njega i polako, ali sigurno se počela oporavljati.
Vjenčali su se, dobili djecu, i pozvali doktore koji su je liječili na njihov srebrni pir.
Nakon mnogo dugih i sretnih godina kada je ona ležala na samrtnoj postelji, ostavila je svoje srce medicinskom institutu u St. Peterburgu.
Tamo će ostati zauvijek očuvano kao podsjetnik da bolesno srce možete izliječiti jedino srce koje voli.
Ljubav stvara ovisnost kao i droga i jednako je se teško osloboditi
