Nisu sve naše uspomene lijepe i kada se sjetimo nekog teškog trenutka nije nam lako. Srce jako tuče, ruke podrhtavaju u trbuhu se stvara neka strašna praznina pa nije ni čudno što bježimo od takvih uspomena. Želimo ih zaboraviti i ne misliti na njih. Izbjegavamo ne samo ulicu nego možda i grad iz kojeg nam dolazi takva uspomena koju nismo preboljeli.
Ružne uspomene 'vole' mučiti prije spavanja
Postoji neki okidač, neka sitnica koja nas podsjeti na neugodan događaj. Ružne uspomene vole doći pred spavanje pa nas mučiti, a mi ih tjeramo kao dosadne muhe i što ih mi više tjeramo one više dolaze k nama. Kako se izvući? Put do izlječenja je trnovit težak i bolan. Tjerajući ih od sebe ne uspijevamo. Ako je emocija koja je pratila neki događaj bila duboka ona je još u nama.
Možda se "smrznula“ i ne možemo do nje doprijeti. Ponekad kad se pojavi sjećanje na tu neugodu, kao s ledene kiše ili tuče, pokušavamo se skloniti. Raširimo svoj ružičasti kišobran koji se sastoji od sadašnjeg trenutka s cvjetovima prošlih ugodnih trenutaka. Nekad nas zaštiti taj kišobran. Ako nas zaštiti onda smo se izvukli. No led manje lijepih sjećanja možda nas ponovno zaspe provali iznenada kao nalet bure ili snijega. To se može dogoditi čak usred mirnog razdoblja, ugodnog rekli bismo usred ljeta. To je znak da se moramo uhvatiti u koštac sa svojim manje lijepim sjećanjima i razriješiti ih.
Sam svoj majstor
Dobro smo raspoloženi ili još bolje mirni smo i spokojni. Smjestili smo se udobno u najdražem kutku svog stana. Ili smo na nekom otvorenom mjestu koje nam je drago i gdje nas nitko neće ometati. Sjedimo ili smo zavaljeni u polu-ležećem položaju Sad je vrijeme da se pozabavimo svojim teškim životnim razdobljem koje nam se često vraća u sjećanje. Izaberimo jedan dio tog svojega neugodnog sjećanja. Onaj koji je najviše neugodan ili onaj kojeg bismo mogli nazvati poantom cijelog doživljaja.
A zatim počnimo mirno i pravilno disati. Oko 16 puta ili i duže, ako je potrebno da se dodatno smirimo nakon izbora onog dijela svojeg života s kojim ćemo se ponovno suočiti. Pripremimo se na ovo putovanje u prošlost. Nakon što smo sebe umirili počet ćemo tu ružnu uspomenu hrabro, ali oprezno prizivati u sadašnjost. Pokušat ćemo se detaljno prisjetiti početka neugodnog doživljaja. Što se više detalja sjetimo - to će uspjeh biti bolji. Ako ne možemo sami - potražimo stručnu pomoć. Suočimo se s neugodnim uspomenama da bi ih se riješili.
Kako iscijeliti 'slomljeno' srce, pročitaj više.
