Početak bračnog života označuje jednostavna trosložna riječ − uzimam. Dio je to obreda kojim za mnoge počinje novo razdoblje u životu.
No, iako pri ulasku u brak rijetko tko razmišlja o njegovu roku trajanja, nažalost, a mnogi brakovi završe prije nego što smo to očekivali. Bez obzira na razloge razvoda, činjenica je da je u posljednjih desetak godina njihov broj u porastu. Jesi li znala da čak svaki treći brak u Hrvatskoj završi razvodom?
Rachel Brodsky za Huffpost Personal podijelila je svoju osobu priču o razvodu:
One noći kad sam zatražila razvod, nisam razmišljala o tuđim reakcijama. Nisam razmišljala o stigmi oko razvoda ili o tome kako smo bili u braku tako kratko vrijeme - manje od dvije godine. Sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je kako sam se promijenila. Polako, s vremenom, naši su se prioriteti postali različiti.. Nitko nije učinio ništa loše, ali jednostavno nisam bila ista osoba kakva sam bila kad smo se upoznali prije gotovo desetljeće. I koliko god se mrzila zbog toga što sam ga povrijedila, odljubila sam se. Bilo je jednostavno gotovo za nas.
Što se tiče samog razvoda, zaključila sam da ću se snaći kao sa ostalim životnim preprekama: proguglati sve upute. Mislim, koliko bi ovo zapravo moglo biti teško? Nismo imali djece, bili smo podstanari - jedva smo dijelili čak i bankovni račun. Dakle, možete zamisliti koji sam horor prolazila kada sam saznala da je, čak i u najmanje kompliciranim okolnostima, razvod jedna od najsloženijih stvari koju možeš učiniti. Neke web stranice u Americi nude prolazak kroz postupak za 950 kuna. Drugi, pak obećavaju uživo pojednostaviti i pojasniti postupak razvoda za samo 9500 kuna. I to samo ako ne trebaš unajmiti odvjetnika.
Prema Googleu, prosječni razvod košta oko 15.000 američkih dolara po osobi (čak 95 000 kuna) što uključuje: odvjetničke naknade, sudske troškove i troškove angažiranja vanjskih stručnjaka poput procjenitelja nekretnina, poreznog savjetnika ili procjenitelja skrbništva nad djecom. Odlučila sam se za jeftiniju varijantu usluge, koja ispunjava obrasce, ali ih ne podnosi, a zvala se "NetDivorce". I tako započinje mučno putovanje zvano razvod. A budući da se nitko nikad nije potrudio da mi to objasni, dopustite mi da objasnim kako to funkcionira.
Razvod se u osnovi odvija u tri faze. U prvoj fazi ispisujete broj obrazaca koje trebate odnijeti na sud. Tada se molite Bogu da su obrasci stigli na sud i sud će vam poslati sljedeće obrasce na vašu adresu. I to je samo početak. Jeste li već umorni? Zatim ćete morati supružniku dostaviti svoje papire, također poštom. U hrpi papira koje servirate supružniku: bankovni izvodi, bankovni računi, izvodi na kreditnim karticama, porezna evidencija - u osnovi nalazi se sve osim vaših zubnih kartona i brisa. Sve je to tako u slučaju da želiš osporiti razvod. Inače, s tom hrpom papira ne rade doslovno ništa. Potpišu dostavljeni dokument, pošalju ga natrag osobi koja ih je uručila, a zatim morate pričekati mjesec dana.
I tek, nakon šest mjeseci od datuma kada vaš bivši potpiše svoj jedan - da, samo jedan dokument, bit ćete razvedeni. I opet, to je samo najjednostavnija verzija događaja. Prosječno vrijeme potrebno za obradu razvoda varira. Ako uključite odvjetnike ili arbitražu - cijela pjesma i ples mogli bi trajati do tri ili četiri godine.
U svakom slučaju, pitala sam se, "Zašto nitko ne govori o tome koliko je ovo teško ?!" Da, znala sam koliko naporan razvod može biti sa zajedničkom imovinom, novcem i djecom, ali na ovoj razini? Osjećala sam se izgubljeno i potreseno. To je zapravo stvar u vezi s razvodom dok si još mlad: osjećaš se stvarno usamljeno. U 20-ima i 30-ima razvod jednostavno nije nešto što ljudi toliko rade. Većina ih je još uvijek u zaljubljenoj fazi. No, dovoljno sam odrasla da znam, barem intelektualno, da u konačnici nikoga zapravo nije briga što sam se razvela s 32 godine. Ali u mojoj dobi društvo vjerojatno ima puno očekivanja: poželjno je biti u braku; imati djecu; kupiti kuću; raditi.
Pa kad završi taj Instagram savršen brak, kako se ne bismo osjećali neuspješno?
Razvod nije samo prekid s više papira; osjeća se kao iščašena kost u kosturu društva. To je krivnja i sramota za mnoge. To je novootkriveni strah od samostalnog pohađanja vjenčanja i drugih događaja na koje obično dolaziš u paru. Paralizira tjeskoba oko toga treba li reći ljudima na poslu. Kazala sam samo šefu i najbližim članovima tima. No, kako su prolazili mjeseci nakon rastave svima je bilo sve jasno."Žao mi je!" uzvratili bi, jer to je prvo što netko može reći u ovakvim trenucima."U redu je. Meni nije! ", odgovorila bih.
Moji djedovi i bake, od kojih sam očekivala trenutno neodobravanje, rekli su sve ispravne stvari, poput: "Bolje da si to učinila sada nego za 20 godina." Roditelji su me dočekali s mješavinom zbunjenosti i strpljenja. Moja je pomajka nazvala da me utješi i kaže mi o svoja dva razvoda, od kojih se prvi dogodio u njenim 20-ima.
Unatoč olakšanju i sigurnosti u činjenje ispravne stvari, moj je razvod predstavljao neprestani osjećaj nesigurnosti i bolni strah od osude. Godinama se nisam osjećala tako emocionalno praznom.
Kratko sam razmišljao o tome kako stupiti u kontakt s nekim drugim ljudima mojih godina koji su se činili nedavno rastavljeni. Na Facebooku i Instagramu, uočila sam nekoliko njih, prema nestanku fotografija s vjenčanja i pojavljivanju zavodljivih selfija. Stoga sam i ja krenula istim stopama izbrisavši vlastite fotografije s vjenčanja, objavila nekoliko selfija u nadi da će poznanici saznati o mom novom samačkom statusu.
Sad je prošlo sedam mjeseci otkako sam se odvojila od supruga, a moj razvod bit će napokon konačan za samo nekoliko dana. Opet sam počela izlaziti. Život ide dalje. Uvijek je tako.
Ali, ako mogu nešto savjetovati iz vlastitog iskustva, to je da moramo razgovarati o najtežim stvarima u životu. Naglas. Ne samo na društvenim mrežama i ne samo s našim terapeutima. Ako se naučimo verbalno suočavati s najtežim stvarima u životu, to bi moglo olakšati suočavanje s tim stvarima u nama samima.Također se moramo suprotstaviti društvenim normama koje potiču ljude da se vjenčaju što mlađi, kad vrlo vjerojatno nemaju pojma što se sprema ako taj brak ne uspije.
Jer kad bismo znali - mislim, stvarno znali - što leži s druge strane, možda bismo bili oprezniji prije nego što to uopće kažemo DA, uzimam.
