Šezdesettrogodišnja žena odlučila je rasvijetliti pitanje zašto je cijeli život 'nevidljiva'. Točka od koje je krenula u potragu, njezin je nedovoljno atraktivan fizički izgled. Ali, psihologinja ju je uputila da odgovor potraži na drugom mjestu.
"Ja sam 63-godišnjakinja koja je prije otprilike 10 godina shvatila da me drugi ne doživljavaju fizički privlačnom. U životu sam imala nekoliko partnera, iako nisam ostala ni s jednim od njih. Nedavno sam zaključila da je malo vjerojatno da ću uspostaviti još jednu blisku vezu i usredotočila sam se na stvaranje dobrog života za sebe", započela je svoju ispovijest čitateljica Guardiana. "Otada sam se osvrnula na svoj život i preispitala mnoga naizgled mala, ali neugodna iskustva koja su me pogodila. Jedno od njih je i kada je na zboru jedna djevojka dobila svu pažnju voditelja zbora. On se tek puno kasnije iznenadio i shvatio da ja imam jako dobar glas. Zaključila sam da je to tako jer nije na mene kao na neatraktivnu ženu nije obraćao pozornost", piše čitateljica i pita se koliko bi njezin život mogao biti drugačiji da je bila ljepša.
"Ne vjerujem da sam neprivlačna, ali sam gotovo nevidljiva (to se ne događa zato jer sad imam određeni broj godina, uvijek je tako bilo). Šutljiva sam i za to postoji mnogo razloga, ali sve su ove mikrorelacije od ranog djetinjstva mogle biti faktor, ljudi rjeđe gledaju i stupaju u kontakt s manje atraktivnim ljudima. Uvijek mi se sviđao moj izgled, smatram se energičnom i prilično elegantnom. Međutim, brinem se da se drugima činim neskladnom. Teško je razgovarati s prijateljima o ovome ili im je neugodno ili su vrlo pozitivni i ističu moje kvalitete. Pitam se bi li mi pomoglo kada bih se više potrudila oko šminke i kose"; završila je svoje pismo Guardianova čitateljica.
Traženje uzroka u izgledu je najobičnija dimna zavjesa
Prof. Alessandra Lemma, psihologinja i psihoterapeutkinja odgovorila je kako je zanimljivo što je čitateljica upravo sada, a ne prije deset godina odlučila istražiti ovaj dio svoje ličnosti. "Iako ni na trenutak ne sumnjam da konvencionalno atraktivni ljudi mogu imati lakši život, to nije cijela slika jer društvo i prema njima ima određenu dozu predrasuda. Izgled nije presudan, mnogi ljudi ne udovoljavaju klasičnim standardima ljepote, ali njihova osobnost zrači magnetskom privlačnošću. Fizički izgled doista nije presudan. Netko može biti zapanjujuće lijep, a da pritom uopće nije seksualno privlačan jer nešto u njihovoj seksualnosti nije u potpunosti integrirano", objasnila je psihologinja i napomenula da se uzrok manjku seksualne privlačnosti često nalazi u nekom događaju koji se zbio tijekom odrastanja, odnosno u formativnom razdoblju života.
Lemma je objasnila da se iskustvo naših tijela i nas samih oblikuje vrlo rano. Ponovno se osvrnula na čitateljičino iskustvo i pitala što joj se dogodilo tijekom odrastanja: „Možda ste internalizirali nešto što možda ne možete ni riječima još prenijeti o svom tijelu, o tome kako zauzimate prostor u kojem se nalazite. Internaliziramo reakcije ljudi i to nema nikakve veze s objektivnom ljepotom, više s time kako se osjećamo kao osoba i smatramo li da zaslužujemo pažnju. To je razlika između - izgledati privlačno i osjećati se privlačno."
Lemma je predložila čitateljici da se više pozabavi osjećajem nevidljivosti te da manje pažnje posvećuje razmatranju svog fizičkog izgleda. "Mislim da je razgovor o kosi, šminki ili elegantnom izgledu dimna zavjesa za ono što se ovdje zapravo događa. Pravo pitanje je gdje ste i zašto naučili biti tihi i nevidljivi. Mislim da je ovo nešto u čemu terapija može pomoći (spomenuli ste da biste je mogli isprobati) jer kako kažete, prijatelji zapravo nisu ljudi s kojima biste to mogli istražiti. Sjajno je što se usredotočujete na dobar život bez partnera, ali nema razloga da tu mogućnost izbacite s dnevnog reda", poručila je psihologinja čitateljici.
