Već i ptice na granice znaju da većina stvari u našem životu funkcionira u odnosu na to kako i koliko volimo sebe. Međutim, što to znači i kako voljeti sebe može biti prilično apstraktno.
Eco Net prenosi da je ljubav prema sebi označava duboko uvjerenje da si dobra osoba i vrijedna ljubavi samo zato što postojiš. Nikakve životne i nesretne okolnosti ne mogu promijeniti to uvjerenje. Prava ljubav se izražava u pažljivom, brižnom, popustljivom odnosu prema sebi u svakoj situaciji. Pretjerana samodostatnost može biti znak odsutnosti ili nedostatka samoljublja u osobi.
Ivana Plechinger: Zašto je važno razviti ljubav prema sebi
Osoba koja ima unutarnjeg kritičara obično će kritizirati samog sebe za neuspjeh, dok će osobe koja voli sebe u neuspjelom zadatku naučiti dobro lekciju i to smatrati dobrim iskustvom.
Kako naučiti voljeti sebe?
Bolni glas iz užasnog djetinjstva
Razlozi za manjak samoljublja, u pravilu, leže u djetinjstvu. Emotivno udaljeni i narcisoidni roditelji koji vrednuju dijete od rođenja, obično su nezadovoljni s njim te smanjuju djetetovo samopouzdanje: "Nemoj biti ono što jesi. Budi ono što želim! Budi savršeno dijete!" Dijete lako dolazi do zaključka: "Ljubav roditelja mogu dobiti tek kad ispunim njihova očekivanja" i tada kreće putem samoodricanja, uči ignorirati svoje prave želje i potrebe, ponizno se pokori volji odraslih koji "znaju" bolje što trebaju voljeti i željeti.
Takvo se dijete navikava da se njegova vrijednost mjeri isključivo njegovim postignućima: dobilo je pet u školi - "Bravo!", dobilo je dvojku - "Glupo si!" S vremenom dijete odrasta tako da uvijek nosi misao je li ispunilo roditeljeve želje i postignuća. Ljudi koji su počeli raditi na takvim problemima na psihoterapiji, zapanjeni su otkrićem: "U mojoj glavi uvijek je glas majke (oca) koji me kritizira!"
Istinska ljubav prema sebi
Kao što je već navedeno ljubav prema sebi je istinsko uvjerenje da si osoba vrijedna ljubavi. Na primjer, osoba koja voli sebe ne radi kako bi se dokazala. S vremenom primjećuje svoj umor i zna da je vrijeme da se odmori, oporavi. Ne odriče se sitnih užitaka: dodatni komad torte, šetnja na svježem zraku ili odlazak u saunu. Bez žaljenja i oklijevanja prekida komunikaciju s ljudima koji ju loše tretiraju. Primjerice, ne pristaje raditi s lošim šefom bez obzira na iznos plaće.
Život takve osobe skladno je uravnotežen: postoji mjesto za posao koji voli, obitelj, prijatelje i hobi. Takva osoba ne proklinje zamišljene i stvarne nedostatke u svom izgledu, višak kilograma, manjak kilograma, veliki nos ili akne jer se i dalje smatra dostojnom ljubavi. Ne postavlja si pitanja: "Što trebam učiniti da bi me drugi voljeli?", ali postavlja si: "Što sad osjećam? Što želim? Što me čini sretnom? Živim li onako kako stvarno želim? Shvaćam li svoj potencijal?" kako bi razumjela svoje potrebe.
Rane dvadesete kod većine određuju daljnji tijek života
Prizma ljubavi prema sebi
Lako je prepoznati ljude čije "unutarnje dijete" nije primilo roditeljsku ljubav. Mnogi od njih izuzetno vole osuđivati, nemilosrdni su prema sebe, ali i prema drugima te ne opraštaju pogreške i slabosti. Oštro osuđuju najmanju grešku, prosuđuju osobu samo prema njihovim postignućima, orijentirajući se na vanjske znakove uspjeha.
Druga krajnost je "Ja nisam dovoljno dobra, svi drugi su dobri!" Ljudi koji žive s tom mišlju od djetinjstva obično su povučeni. Svaka komunikacija uzrokuje poteškoće i mentalnu nelagodu do boli. Naravno, vrlo im je teško komunicirati s predstavnicima suprotnog spola jer zlonamjerni "unutarnji kritičar" neumorno podsjeća: "Takva nesavršena osoba poput tebe, ne može biti voljena."
Ljudi s nedostatkom nježnosti za sebe često postaju žrtve neuzvraćene ljubavi i završavaju o ovisničkim vezama, primjerice s alkoholičarima, ovisnicima o drogama i psihopatima. Rijetko pokušavaju pronaći zanimljiv i dobro plaćen posao jer čvrsto vjeruju da nisu dostojni toga. Ako se usudiš zaželjeti određenu poziciju, brzo se javlja "unutarnji kritičar" koji čeka da doživiš neuspjeh. Nažalost, teško ti je prihvatiti ideju da je prirodno da osoba griješi i da se svaki posao mora naučiti.
Osoba koja voli sebe izgrađuje skladne odnose s drugima - tople, iskrene i prihvaćajuće. Nije zavedena mišlju da ona sam i drugi mogu biti utjelovljenje savršenstva, ne očekuje da će netko moći pogoditi njezine želje. S drugima, ona je u dijalogu, ne samo da može tražiti podršku već i pomoć, ako joj je potrebna.
Odbijanje prihvaća mirno, neuspjeh ljubavi za takvu osobu nije kraj svijeta.
Kako povećati ljubavi prema sebi?
Naravno, uz vježbe, a možeš započeti uz ovu: Zamisli da si malo dijete koje nije uspjelo u nečemu. Boji se da će ga grditi i strogo kažnjavati - pokriva lice rukama, gura gorke suze, trese se poput listića. Utješi to preplašeno dijete, drži ga blizu srca, ljubazno ga utješi riječima koje si sama željela čuti od svojih roditelja kad si bila dijete, ali iz nekog razloga nisi.
Primjerice: "Moja djevojčice, ti si jako pametna i lijepa! Tako mi je žao zbog tvog neuspjeha! Možda ćeš sljedeći put uspjeti. A ako ne, nije važno! Ne zaboraviti da te volim i uvijek ću te voljeti". Uključi ovog "dobrog roditelja" kad god primijetiš da si uronjena u dijalog s unutarnjim zlonamjernim kritičarem.
Kako se sprijateljiti s konstruktivnim kritičarem?
Veliki korak u ljubavi prema sebi će napraviti oni koji će ignorirati zlobnog unutarnjeg kritičara i slušati tihi "glas" unutarnjeg konstruktivnog kritičara. Kako ih razlikovati? Cilj konstruktivnog kritičara nije poniziti ili posramiti nego te podržati u teškom trenutku i predložiti kako biti bolji.
Konstruktivan unutarnji kritičar: "Danas je tvoja večera zagorjela. To je, naravno, tužno. Ali još uvijek je jestivo, a obitelj neće ostati bez ručka. Drugo, super je što sama kuhaš i nećeš otrovati svog muža. Treće, sada sigurno znaš kad je vrijeme da ukloniš večeru iz pećnice."
Hoćeš li probati promijeniti svoj unutarnji glas?
