zdrava krava postala
Zanimljivo je kako uvijek primjećujemo ono što nemamo, ono što nam nedostaje, ono što tako jako želimo, a baš ne možemo imati ovog trenutka, sada i odmah. Ne dozvoli da ti promakne trenutak u kojem ćeš zastati, osvijestiti ga i uživati u njemu- možda je to baš sada.
Da, upravo to je ispred svega onoga što imamo, a što ne primjećujemo, što nam promiče svakodnevno, jer kako bi i stigli primjetiti ono lijepo, ono što nam je tu, nadohvat ruke, u nama samima, kada od drveta ne vidimo šumu. Naša duboka uvjerenja da nešto ne možemo, da nemamo sreće, da nama jednostavno nije suđeno, prijeći nas u ostvarenju naših želja i naših snova.
Prijateljica mi kaže neki dan kako joj je sada lijepo i sretna je, ali se boji da će to proći jer zna da ništa ne traje zauvijek i već se brine kako će biti za koji dan...svi to neprestano radimo, i od brige kako će biti sutra, za tjedan dana, idući mjesec, ne stignemo uživati, a niti živjeti u sadašnjem trenutku.
Buđenje s istim osjećajem težine i prosječnosti
Na istim tim uvjerenjima gradila sam i ja svoje neispunjene želje i svoje neostvarene snove, svoj život. Budila bih se svako jutro sa istim osjećajem težine, odživila neki prosječan dan i zaspala suznih očiju pitajući se zašto baš ja, zašto baš meni. Više sam plakala nego što bih se smijala, greška za greškom, poraz za porazom, samo sam tonula, sve dublje u svoju tugu, dok se nisam potpuno zatvorila u svoju čahuru i pala na dno. Jedino što je još svjetlilo u meni je bila moja duša, koja se nije predala i srce koje je nesebično voljelo i nadalo se.
I uvijek sam vjerovala kao i sada, da sve što se u životu događa, događa se s razlogom i ništa nije slučajno, jer slučajnosti ne postoje, upravo su one ti trigeri što nas potiču da gledamo, vidimo, čujemo, osjećamo i razvijamo i gradimo sebe.
Sve to me potaknulo da zaronim u dubinu sebe, da se pronađem, da postanem ono što jesam sada, da zavolim sebe..i na tom Putu traženja, spoticanja, padanja, dizanja, upoznala sam predivne ljude koji su mi osvijetlili, meni tada, nepoznata skretanja i raskršća. I beskrajno sam zahvalna svojim svojim Pomagačima.
Nikad nemoj gubiti nadu
Ako si se ikada pitala ima li smisla to što živiš i ako ti se čini da si došla do kraja tunela, a ne vidiš svjetlo i kada ne znaš više od kuda i kamo krenuti, nikad nemoj gubiti nadu jer uvijek, ali baš uvijek postoji izlaz.
Moj Put traje i dalje, ali sada ga prolazim na drugačiji način, drugačijom Svjesnošću i drugačijom Prisutnošću i rado dijelim svoja iskustva, svoje spoznaje i znanja i onima koji žele pronaći Sebe i živjeti život u potpunosti u skladu sa svojim željama i snovima, sada i ovdje, kreirajući sami svoju sreću I svoj Ne dozvolite da vam promakne trenutak u kojem ćete zastati, osvijestiti ga i uživati u njemu..možda je to baš ovaj trenutak, sada. Ne propuštaj ga.
