Uvjerena si da je tvoje ponašanje izazvano nečim izvan tebe i da nemaš kontrolu. Istina je potpuno drugačija. Mi, naime, uvijek, bez obzira na vanjske okolnosti i ljude, slobodno biramo svoje viđenje stvari i ponašanje. Kada to uspijemo osvijestiti, naš život postaje znatno sretniji.
Što znači biti u pravu? Biti u pravu znači dokazati drugoj osobi kako je način na koji ti gledaš jedini ispravan . Ovakvih si se situacija zasigurno nagledala/o u raznim odnosima, bilo s partnerom, mamom, svekrvom, u tramvaju, na kasi..
Jedna moja profesorica, uvijek je govorila kako je u redu drugoj osobi reći „Ti si u pravu…", a imati svoje mišljenje (ovaj drugi dio rečenice niti ne trebate izustiti ..možete ga izgovoriti u sebi). I to jest zaista tako. Svi mi imamo mišljenje. Veliko je umijeće, znati se ne uhvatiti dokazivati da si u pravu. Zašto? Jer tada trošite ogromnu energiju u dokazivanje nečega što možda druga strana uopće ne može razumjeti.
Tko te zaista pravi budalom?
Netko će reći: "ali ako ne dokažem da sam u pravu, drugi će me smatrati budalom." No, tko nas zaista pravi budalom? Netko drugi ili mi sami?
Ima jedna priča o dva vojnika koja su sjedila na ogradi i pušila cigaretu. Pala je granata. Jedan je vojnik skočio u rov kako bi si spasio život, a drugi vojnik je ostao na ogradi i nastavio pušiti. Znači, isti događaj a dvije različite reakcije. Svaki od njih je sam za sebe procijenio opasnost iste situacije. Jedan je pomislio; “Uh moram sačuvati glavu“, dok je drugi pomislio „Nije blizu..mogu nastaviti pušiti“.
Na brige potrošimo čak 5 godina života
I mi smo svakog dana poput tih vojnika
Tako je i s nama, s našim odlukama koje svakodnevno donosimo i s onim našim dokazivanjem da smo u pravu. Recimo da te netko uvrijedi. Možeš uvrijediti tu osobu istom mjerom jer joj želiš dokazati kako je to što je napravila ružno, ili ju možeš ignorirati jer razumiješ da, ukoliko sada uđeš u dokazivanje tko je u pravu ili u krivu, izgubit ćeš dio svog vremena, a i živaca. Stoga radije biraš povući se.
Uvijek imamo mogućnost promijeniti kut gledanja na situaciju i uvijek možemo sebi osvijestiti kako smo mi ti koji sebi kreiramo sretniji i mirniji život.
Priča o gosparu Danku
Kako bih ti približila gore izrečeno ispričat ću ti priču o gosparu Danku, koju pričam na svojim seminarima. Ona mi služi kao predivna anegdota koja svjedoči kako uvijek imamo mogućnost izabrati drugačiji kut gledanja na situaciju i tako pronaći mir u srcu.
8 najčešćih strahova koji muče žene
Jednu zimu moj je svekar trebao na operaciju u Zagreb. Bilo je potrebno smjestiti svekrvu u hotel dok je on u bolnici. Okrenuvši broj jednog hotela javio se gospar Danko. Čim je čuo odakle sam, krenuo je s predrasudama da su ljudi iz mog kraja „gospari“, da su sa svakim fini i s nikim iskreni. Rekla sam mu da još nije upoznao mene, jer da bi tada zasigurno promijenio mišljenje.
I tako, malo po malo, razvezali mi priču u kojoj saznam da je gospar Danko vlasnik hotela te mi na kraju, iako je imao predrasude, ponudi vrlo prihvatljivu cijenu smještaja. Oduševljena njegovom velikodušnošću i dobrotom napišem mu mail rezervaciju, kako ne bi možda promijenio mišljenje (zaboravih napomenuti da mi se učinilo dok smo razgovarali da je pod utjecajem alkohola - iako je to samo moja sumnja).
Cijeli dan razmišljala sam o lijepoj gesti gospodina Danka koji mi je nesebično pomogao. Bila sam zahvalna što postoje ljudi poput njega. Obzirom da sam i sama trebala u Zagreb kroz nekoliko dana, odlučim nazvati gospara Danka kako bih dogovorila sastanak i predala mu poklončić koji su svekar i svekrva poslali u znak zahvalnosti.
Sva sretna i ushićena, okrenem broj njegova hotela. Javi se gospar Danko, prepoznam mu glas. „Poštovanje“ – kažem - „to sam ja K….. iz Dubrovnika!“
„Iz Dubrovnika...p…..vam materina dubrovačka“ - odjekne s druge strane. "Vi Dubrovčani ste premazani svim mastima, vi sve radite u rukavicama..." - krene gomila psovki i uvreda s druge strane telefona…
Kako svladati izlazak iz zone komfora?
Ne vjerujem onome što čujem, pokušavam prekinuti paljbu, objašnjavajući da sam to „ja“ i da želim svratiti do njega kako bih se zahvalila. Međutim, gospar Danko samo vergla svoje i na kraju mi spusti slušalicu. I dalje ne vjerujem da se dogodilo - to što se dogodilo! Zovem, ponovno..nitko se ne javlja. I tada shvatim da mi je gospar Danko zaista zalupio slušalicom.
"Zašto baš meni?"
U trenutku osjetim laganu frustraciju i crvenilo u licu. Na trenutak promislim: Pa zašto se meni ovo događa? Međutim, vrlo brzo shvatim, ako se budem uplela u samookrivljavanje i samoispitivanje zašto je Danko napravio to što je napravio, samo ću produbiti postojeće stanje.
Obzirom da sam sada svjesna da sama odlučujem i upravljam svojim mislima i djelima, krenem prvotno s mojim standardnim TI (teorija izbora) monologom u glavi.
Odlučim se za ovu drugu opciju i istoga trenutka frustracija se smanjila te sam ponovno osjetila mir i ravnotežu u svom srcu. Nisam željela da na ovome ostane pa sam istog trena gosparu Danku napisala sljedeći mail:
Sami sebi nosimo i ljutnju i radost
Da nisam učila teoriju izbora vjerojatno bih, kao i većina moji polaznika na seminaru, produbila frustraciju misleći kako je Danko užasan čovjek jer me izvrijeđao i kako više s njime ne želim imati nikakvog kontakta. Možda bih mu se planirala osvetiti, npr. na Trip adwaiser-u napisati lošu recenziju i sl.
30 stvari koje trebaš naučiti do tridesete
Srećom, sada sam nešto mudrija i zrelija. Sada znam da sama sebi nosim ljutnju ili radost, pa ako već mogu birati da mi bude bolje u životu radije ću se okrenuti onome što u meni izaziva sretnije emocije. Za sebe sam napravila najbolje što sam mogla. Promijenila sam kut gledanja.
Nećeš vjerovati, ali za 10 minuta stigao je njegov mail:
Bolje biti u miru nego li u pravu
Jedan poznati američki psiholog u svojim knjigama piše o tome da kada se nađemo u situaciji biti u pravu ili biti u miru, da je za našu sreću uvijek bolje biti u miru negoli u pravu. Sada shvaćam što to znači. Sada razumijem važnost istoga. Mislim da možeš i ti.
Svjesno znam da u svakom čovjeku mogu pronaći barem jednu stvar koja je pozitivna i da mi je lakše, za mene, gledati ga/nju kroz prizmu pozitivnih emocija, negoli gledati što ta osoba radi negativno i u čemu nije dobra.
Imaš li zdravo ili nezdravo samopoštovanje?
U svakome postoji dobro i zlo. Mi vidimo ono što želimo vidjeti u drugome i uvijek je to projekcija nas, a ne te osobe. Ja radije biram svjetlo. Uostalom, ovo nije priča o Danku, nego o meni. Ljubav se ljubavlju vraća.
Karmen Kmetović Prkačin je sa svojom suradnicom i koautoricom Vodiča kroz razvod braka, pravnicom Ivanom Mijić Vujinović, pokrenula prvi hrvatski pravno - psihološki You Tube kanal. Na njemu će davati pravne i psihološke savjete vezano za razvod braka, ali i sve ostale životno nam bitne i zanimljive teme. Potraži ih na You Tubeu pod Karmen&Ivana Psihoterapija&PravoCoaching te na njihovoj Facebook stranici.
