Tvoj način razmišljanja o seksu može odrediti kako ćeš se nositi s problemima u spavaćoj sobi, što može ostaviti posljedice na kvalitetu tvoje veze.
Zbog jedne epizode poznate serije "Seks i grad", psihologinja Jessica Maxwell sa Sveučilišta Auckland na Novom Zelandu, odlučila je istražiti zašto ljudi pretpostavljaju da će seks biti relativno lak i zašto odustaju od veze ako je seks loš. Psihologinja Maxwell je htjela istražiti načine na koje nečija uvjerenja mogu utjecati na njihove intimne odnose kratkoročno i dugoročno. S jedne strane postoji uvjerenje da zadovoljstvo zahtijeva trud i rad, a s druge da je prirodna kompatibilnost između seksualnih partnera ključni čimbenik koji parovima omogućuje održavanje seksualnog zadovoljstva, što znači da svaki problem vezan za seks može signalizirati da je veza predodređena za propast.
U nizu studija, Maxwell je otkrila da ti načini razmišljanja mogu odrediti načine na koje se ljudi nose s problemima u spavaćoj sobi, s ogromnim posljedicama na kvalitetu njihovih odnosa. Njezino istraživanje sugerira da bi stvaranjem konstruktivnijih 'očekivanja' svi mogli uživati u zdravijem i sretnijem ljubavnom životu.
Romantična sudbina?
Maxwellini nalazi pridružuju se sve opširnijoj literaturi koja istražuje učinke načina razmišljanja u različitim područjima života. Najpoznatije studije potječu od Carol Dweck sa Sveučilišta Stanford. U desetljećima istraživanja, ispitala je vjeruju li ljudi da je akademska sposobnost fiksna i ne može se promijeniti ili vide li svoje sposobnosti kao nešto što može rasti s praksom. Općenito, čini se da su ljudi s načinom razmišljanja o razvoju spremniji prihvatiti nove izazove i sposobniji su nositi se s preprekama. Čini se da pokušaji promicanja načina razmišljanja o razvoju, koji se primjenjuju u poticajnom obrazovnom okruženju, povećavaju ukupna postignuća učenika, tako da djeca s poteškoćama mogu bolje ispuniti svoj potencijal.
Inspirirani Dweckovim nalazima, psiholozi diljem svijeta sada su istraživali ulogu načina razmišljanja u drugim ishodima, uključujući zdravlje ljudi, strast na radnom mjestu i snagu njihovih romantičnih odnosa.
Ako imaš “romantični i sudbinski način razmišljanja”, vjerojatnije je da ćeš se složiti s izjavama kao što su: “Potencijalni partneri u vezi su ili kompatibilni ili nisu” i “Veze koje ne počinju dobro neizbježno propadaju”. Vjerojatno ćeš vjerovati i u ljubav na prvi pogled. Ako ipak imaš „način razmišljanja o razvoju“, ljubav bi mogla vidjeti kao nešto što cvjeta kako se upoznaješ s nekim. Vjerojatnije ćeš se složiti s izjavama poput “Idealna veza se s vremenom razvija” i “Izazovi i prepreke u vezi mogu učiniti ljubav još jačom”.
Ova dva skupa uvjerenja ne moraju se nužno međusobno isključiti, što znači da možeš postići visoku ili nisku ocjenu na obje mjere. Možda bi mogla očekivati da će kompatibilnost biti donekle važna i nadati se da ćeš imati trenutnu kemiju sa svojim budućim partnerom, dok također prepoznaješ potrebu napornog rada na izgradnji dublje veze. I istraživanje pokazuje da ova uvjerenja mogu duboko utjecati na interakcije parova.
Na primjer, ljudi koji imaju više bodova na ljestvici sudbinskog načina razmišljanja mogu se dobro snaći u prvom naletu romantike, ali vjerojatnije je da će izgubiti interes za vezu kada vremena postanu teška. "Ljudi su uvjereni da ako postoji sukob u vezi, to znači da oni i njihovi partenri nisu kompatibilni", kaže Dylan Selterman, izvanredni profesor na Sveučilištu Johns Hopkins. "Postoji razlika između popravka i predanosti."
U jednom nedavnom radu, Selterman je anketirao oko 500 ljudi koji su prevarili u vezi. Otkrio je da su ljudi koji razmišljaju o sudbini vjerojatnije za to krivili čimbenike kao što je zanemarivanje partnera. Kad su osjetili da se stvari raspadaju, jednostavno su se osjećali manje predanima da ostanu vjerni.
Ljudi koji više razmišljaju o razvoju imaju tendenciju bolje se nositi sa sukobima, jer vjeruju da ih mogu riješiti. "Sukob se može promatrati kao prilika da nauče više jedni o drugima i da zajedno rastu u pozitivnom smjeru", kaže Selterman. U njegovoj studiji o varanju, ti su ljudi znatno rjeđe krivili svoju nevjeru na probleme kao što je niska predanost u postojećoj vezi.
Seks zahtijeva trud
Koliko god ova istraživanja bila zanimljiva, fokus je bio na romantičnoj, a ne na fizičkoj strani veze. Maxwell je smatrala da bi stavovi prema seksu mogli biti jednako važni i imati jedinstvene posljedice na odnose. Kako bi to otkrila, osmislila je paralelni skup ljestvica koje su mjerile “mentalni stav o seksualnoj sudbini” i “mentalni razvoj seksualnog rasta”.
Poput svog romantičnog ekvivalenta, razmišljanje o seksualnoj sudbini usredotočeno je na uvjerenje da je seksualna kompatibilnost trenutna i odražava ukupnu prikladnost između partnera, kroz slaganje s izjavama poput "Ako je seksualnim partnerima suđeno da budu zajedno, seks će biti lak i divan" i “Od samog početka jasno je koliko će seksualni život para biti zadovoljavajući tijekom njihove veze”.
Nasuprot tome, razmišljanje o seksualnom razvoju mjeri se slaganjem s izjavama kao što su “Kompromisi su dio dobrog seksualnog odnosa” i “Zadovoljavajući seksualni odnos dijelom je stvar učenja i rješavanja seksualnih razlika s partnerom”.
Čini se da su ljudi s načinom razmišljanja o razvoju spremniji prihvatiti nove izazove i sposobniji su nositi se s preprekama
U nizu studija, Maxwell i njezini kolege potvrdili su da je način razmišljanja o seksu utjecao na seksualno zadovoljstvo i ukupnu kvalitetu odnosa u odnosu na romantični način razmišljanja. Razmišljanje o seksualnoj sudbini bilo je posebno važno kada su se parovi suočili s nesuglasicama oko svog seksualnog života. “Oni puštaju da ono što se događa u spavaćoj sobi utječe na njihove ukupne prosudbe o vezi”, kaže Maxwell. Za razliku od toga, veće prihvaćanje uvjerenja o seksualnom razvoju imalo je tendenciju da proizvede sretnije odnose, u spavaćoj sobi i izvan nje.
Maxwell je zatim htjela znati kako varijacije u načinu razmišljanja utječu na svakodnevni seksualni život ljudi. Zamolila je sudionike da ispune dnevnik tijekom tri tjedna, što joj je omogućilo da prati promjene u načinu razmišljanja ljudi i cjelokupnu kvalitetu njihovih seksualnih iskustava. “Otkrili smo da veće prihvaćanje uvjerenja da 'seks zahtijeva trud' svakog dana, donosi dobrobiti”, rekla je Maxwell.
Kao dodatni dokaz, Maxwell je istražila načine na koje je način razmišljanja o seksu utjecao na prijelaz parova u roditeljstvo, događaj za koji se zna da utječe na seksualne odnose. U skladu s prethodnim nalazima, uvjerenja o razvoju predviđala su veće zadovoljstvo i pojedinca i partnera u tom teškom vremenu. Nasuprot tome, vjerovanja u sudbinu rezultirala su znatno manjim zadovoljstvom.
Maxwell i njezini kolege sada su replicirali ove nalaze u drugim kontekstima, a njoj je drago vidjeti da mnogi drugi istraživači sada istražuju važnost načina razmišljanja u seksualnim odnosima. Pokazali su, na primjer, da način razmišljanja utječe na to koliko se dobro ljudi nose s niskom seksualnom željom i na komunikaciju između partnera o njihovim seksualnim potrebama.
Seksualno iscjeljenje
Može li ovo istraživanje u budućnosti pružiti nove intervencije za parove koji se teško povezuju? Za sada postoje neki dokazi da je način razmišljanja savitljiv, barem privremeno. U jednoj nedavnoj studiji sa Sveučilišta Minnesota, istraživači su zamolili neke sudionike da pročitaju lažni članak koji naglašava ideju da ljubav parova može procvjetati uz naporan rad, a tekst je osmišljen kako bi potaknuo razmišljanje o romantičnom razvoju. Zatim su ispitivani o njihovim stavovima prema raznim vrstama percipirane nevjere od flertanja s nekim do cyberseksa i izravnog seksualnog kontakta. Ljudi potaknuti načinom razmišljanja o razvoju bili su skloniji oprostiti nevjeru.
Maxwell je izvela sličan eksperiment koristeći članke koji su pokušali manipulirati razmišljanjima ljudi o seksu. Nakon što su sudionici pročitali članke, dala im je lažne povratne informacije o tome koliko su kompatibilni kao par, na temelju ankete koju je provela 10 dana prije. Kada su čuli da imaju nisku seksualnu kompatibilnost sa svojim partnerom, mnogi sudionici ponovno su procijenili kvalitetu svoje veze, ali učinak je bio mnogo manje izražen među onima koji su imali uvjerenja o razvoju, što sugerira da bi bili manje pesimistični kada bi imali stvarna životna neslaganja s partnerom oko seksualnih potreba.
Članak koji promiče način razmišljanja o seksualnom razvoju također je povećao spremnost sudionika da udovolje seksualnim potrebama svog partnera, otkrila je Maxwell. Maxwell naglašava da su ovo preliminarni nalazi kratkoročne manipulacije, ali je optimistična da bi edukacija o načinu razmišljanja o razvoju mogla pomoći u terapijama za parove. “Mislim da bi to moralo uključivati višestruko izlaganje ideji”, kaže ona i smatra da bi parove trebao ohrabriti da primjene ono što su naučili.
Maxwell također ukazuje na studiju koja je tražila od parova da pogledaju filmove koji prikazuju probleme u vezi, prije nego što promisle o sadržaju i opisuju kako bi se iste lekcije mogle primijeniti na njihove vlastite živote, iznenađujuće jednostavnu intervenciju koja je značajno smanjila stopu razvoda tijekom trogodišnjeg razdoblja. “Bila je u biti jednako učinkovita kao i obična terapija za parove”, kaže ona. Zanima ju može li primijeniti istu metodu, ali s dodatnim fokusom na način razmišljanja koje likovi u filmovima otkrivaju i učinke koji imaju na odnose.
