Kloniš li se mora ili bazena zbog straha od utapanja? Nerado ulaziš čak i u kadu? Strah od vode najrasprostranjeniji je u djece do pet godina, no javlja se i kod odraslih osoba u raznim oblicima i nijansama
Strah izaziva i posredan kontakt s vodom
Prvi simptom fobije od vode je strah od kućnog kupanja, koji se očituje širom otvorenim očima, vikanjem i opiranjem približavanju kadi ili umivaoniku.
Strah se kod neke djece proteže na sve situacije koje uključuju ulazak u vodu, bio to bazen, more ili druga vodena masa. Djetetu strah može izazvati i posredan kontakt s vodom, posredstvom čamca i broda.
Uzroci straha su raznovrsni. Netko je pretrpio traumu vezanu uz vodu tako što mu je voda ušla u nos i usta, pa je osjećao da se utapa - ili se doista utapao ili je svjedočio tuđem utapanju. Kod drugih je strah nastao jer su ga roditelji grubo tjerali na kupanje.
Treći su jednostavno posebno osjetljivi na nepoznato, a voda je ljudima ipak stran medij, koliko god znanstvenici isticali da je život nastao u moru. Mnoge brižne i nježne majke tvrde da je njihovo dijete plakalo od prvog pokušaja kupanja, što očito ne može biti posljedica prethodne traume, ni grubosti.
Potraži stručnu pomoć
Nije ni bitno što je uzrokovalo strah, već što se može poduzeti u vezi s njim i kako ga ublažiti. Dok se većina djece navikne na vodeno okruženje i čak uživa u njemu, ono dijete koje se pri doticaju s vodom opire i plače očito trpi smetnju te mu treba pomoći.
Kako dijete odrasta, postaje sve sposobnije artikulirati svoje strahove pa može satima preklinjati roditelje da ga poštede kupanja. "Pučka" metoda prisiljavanja može produbiti traumu i izazvati širi poremećaj, koji zahvaća i druga područja života.
Ako uočavaš da dijete ozbiljno pati, potražite stručnu pomoć, a u međuvremenu ga ošišaj radi lakšeg održavanja kose i perite ga samo spužvom.
Poznato je da i odrasli pate od vodene fobije, no stručnjaci pretpostavljaju da zbog srama samo mali broj njih traži stručnu pomoć. Odrasli se fobičari rjeđe boje kupanja u kadi, već strahuju od utapanja u većoj vodenoj masi. U nekih je fobija toliko intenzivna da izaziva iracionalnu bojazan da će se more izliti na njih dok sjede na obali, ili da će akvarij puknuti i potopiti ih.
Budući da malo koji odrasli priznaje da ima fobiju od vode, smišljena je samo terapija za djecu, no njeni su principi primjenjivi i na odrasle.
Izlaži se postepeno
Terapija uključuje kombinaciju davanja primjera i postepenog izlaganja vodi. Terapeut pred pacijentom ulazi u vodu i uživa u njoj, čime mu daje pozitivan primjer da u vodi ne prijeti nikakva opasnost.
Postepeno i kontrolirano izlaganje vodi pomaže fobičaru da se malo-pomalo navikava na taj medij i svladava strah. Tehnika postepenog izlaganja predmetu fobije koristi se i kod mnogih drugih fobija.
Primjerice, možeš početi gledanjem filmova koji prikazuje sretne ljude kako se bez straha kupaju ili plivaju. Možeš promatrati bazen ili plažu iz sigurne udaljenosti i izgrađivati osjećaj da si i ti za to sposobna.
Kako budeš napredovala, odvažit ćeš se sama zakoračiti u bazen ili more. Počni u plićaku i ostani u njemu dok ne nestane i zadnje zrnce straha.
Ako ti nije neugodno, koristi kolutove ili pojas za spašavanje i nosi ih dok se ne osjetiš sigurna u vodi.
Napravi prvi korak!
Dok si u vodi, usredotoči se na disanje. To će te opustiti i skrenuti ti pažnju sa straha.
Radiš li s terapeutom, instruktorom ili bar s nekim vještim i iskusnim u vodi, prati i oponašaj njegove pokrete. Tvoj bi ti pomagač trebao prikazati ispravan način boravka u vodi i plivanja.
Istraživanja pokazuju da smanjenje straha od jedne situacije vezane za vodu ohrabruje i za druge vodene situacijama. Primjerice, smanjen strah od kupanja vodi do veće odvažnosti i odlaska na plažu. Važno je da napraviš prvi odlučan korak!
