Dok je zdrava samodostatnost svjestan izbor, toksična neovisnost često je način na koji se štitimo od boli.
Suočavate se s nečim ozbiljnim, no ne govorite o tome. Iscrpljeni ste, a ipak nekako uspijevate izgurati dan. Prijatelji vam nude pomoć, ali je odbijate. Ako vam je ovo poznato, vjerojatno se ponosite time što ste samodostatni i uvijek brinete sami o sebi. No kada svjesno birate ostati poput otoka — sami — čak i kada ste dotaknuli dno — prakticirate ekstremni oblik samostalnosti poznat kao toksična neovisnost. Iako to nije službena kategorija u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM), ova osobina svejedno može imati neželjene posljedice za vaše mentalno i emocionalno zdravlje.
Jasna je razlika između zdrave samodostatnosti i toksične neovisnosti, kaže dr. Yasmine Saad, licencirana klinička psihologinja i osnivačica Madison Park Psychological Services u New Yorku. Zdrava samodostatnost omogućuje vam da slobodno birate između brige o sebi i oslanjanja na druge — bez grižnje savjesti ako to napravite — dok toksična neovisnost uključuje vrednovanje samostalnosti po svaku cijenu i averziju prema traženju vanjske pomoći. "Zdrava samodostatnost je izbor, dok je toksična neovisnost strategija preživljavanja", kaže dr. Saad.
Elizabeth Winkler, psihoterapeutkinja iz Beverly Hillsa, objašnjava da toksična neovisnost često počinje u ranom djetinjstvu kao mehanizam suočavanja s nekonzistentnom brigom, nedostatkom sigurnosti ili zanemarivanjem od strane skrbnika. "Traženje pomoći činilo se rizičnim, pa je pretjerana samostalnost postala adaptivna strategija", kaže. "Ranljivost je počela djelovati kao nešto opasno i kao slabost, što je dovelo do izbjegavanja — poput nedostatka traženja pomoći ili dopuštanja podrške." Toksična neovisnost može se pojaviti i kasnije u životu kao "reakcija na bolno iskustvo ili na duboko ukorijenjena uvjerenja o odnosima", dodaje dr. Saad. Možda ste bili prevareni pa izbjegavate veze jer vam čini sigurnijim da ste sami. Ili stalno preuzimate više posla jer ste "alergični" na delegiranje. Možda odbijate pomoć prijatelja čak i kada ste bolesni ili se selite.
U nastavku donosimo nekoliko jasnih znakova da vaša neovisnost polako prelazi u toksično područje.
Nikada ne tražite pomoć
Nosite samodostatnost kao značku časti i ponosite se time što se oslanjate samo na sebe. To se može pojaviti u naizgled banalnim situacijama — poput tehničkog problema na poslu — ali i u težim trenucima, poput prekida veze, gubitka posla ili suočavanja s tugom zbog smrti bliske osobe. U svakom slučaju, odbijate potražiti podršku ili je prihvatiti kada vam se nudi. Ako već od same pomisli na traženje pomoći osjećate nelagodu, vjerojatno je riječ o toksičnoj neovisnosti, piše Self.
Ovisnost o drugima doživljavate kao slabost
Možda imate negativno mišljenje o ljudima koji postavljaju mnogo pitanja, snažno se oslanjaju na partnera ili bez problema zatraže uslugu. Ranljivost možda vidite kao nešto čega se treba sramiti, a ne kao snagu. Zbog toga vam je možda teško zbližiti se s drugima, dopustiti da brinu o vama ili biti emocionalno prisutni u vezama i prijateljstvima. "Kod zdrave samodostatnosti, tuđa pomoć je neutralna. Kod toksične neovisnosti, tuđa pomoć je prijetnja i slabost", kaže dr. Saad.
Osjećate se izolirano
Iako je neovisnost divna kvaliteta, toksična neovisnost može imati ozbiljne posljedice za vaše odnose i vašu dobrobit. "Ona nagriza intimnost jer duboka povezanost nastaje kroz ranjivost, povjerenje i međusobnu ovisnost", objašnjava Winkler. Bez tih stupova povezanosti riskirate usamljenost, potisnuti bijes i čak depresiju. Ako se pretjerana neovisnost pojavi na poslu, lako može dovesti do burnouta, zamjeranja i kritika zbog manjka timskog rada.
Žudite za kontrolom i ne vjerujete drugima
Bez obzira radite li na grupnom projektu ili organizirate putovanje s prijateljicama, imate osjećaj da ste jedina osoba koja može obaviti posao "kako treba". "Kod toksične neovisnosti osoba vjeruje da, ako nešto ne napravi sama, to neće biti napravljeno ili da će biti povrijeđena, izdana, zarobljena ili razočarana", kaže dr. Saad. Ne osjećate se ugodno ako niste vi ti koji drže sve konce u rukama i aktivno se trudite biti ti koji odlučuju o svemu.
Osjećate potrebu da se zaštitite pod svaku cijenu
Prema dr. Saad, zaštita je u srži toksične neovisnosti. Ona vas tjera da djelujete iz straha od najgoreg scenarija, umjesto iz osjećaja sigurnosti i povjerenja u druge. Čak i kada osjećate da tonete, nastavljate sami, umjesto da posegnete za "prslukom za spašavanje". Držite se ponosa i gurate dalje, bez obzira na to koliko vas to iscrpljuje. "Toksična neovisnost često izgleda kao snaga izvana, a kao iscrpljenost iznutra", kaže dr. Saad.
Kako prekinuti ciklus toksične neovisnosti
Prvi korak, kaže Winkler, jest prepoznati obrazac i zastati u trenucima kada vas nešto snažno pokrene. "Često kažem: ‘Ako je reakcija preburna, njezin uzrok je u prošlim iskustvima.’ Takva reakcija obično upućuje na mlađi, potisnuti dio vas koji je nekad naučio reagirati na taj način", objašnjava. Kada sebi — i svom unutarnjem djetetu — pristupite s blagošću i ohrabrenjem, a ne s osudom, stvarate temelje za osjećaj sigurnosti i početak iscjeljenja.
Prema dr. Saad, ostatak "posla" odnosi se na promjenu mentalnog okvira i emocionalnog kapaciteta. "Na kognitivnoj razini, potrebno je da pomoć doživite kao manje prijetnju te da se osvijestite i shvatite koliko vs zapravo košta pretjerana samostalnost", kaže.”, kaže.
Predlaže da se prisjetite:
- nedavne situacije u kojoj ste sve odradili sami,
- posljedica koje su iz toga nastale,
- što biste dobili da ste dopustili drugima da vam pomognu.
Primjerice, možda ste preuzeli vođenje grupnog projekta, radili do kasno, doživjeli burnout i zamjerili kolegama. Da ste podijelili zadatke, vjerojatno biste dobili više kreativnosti u timu, više vremena za sebe i bolju suradnju.
Emocionalna strana zahtijeva da vaš živčani sustav pronađe sigurnost u primanju podrške. "Čak i kada netko intelektualno razumije da od traženja pomoći ima koristi, to je samo pola posla — tijelo i dalje može reagirati napetošću i nelagodom", kaže dr. Saad. Prevladavanje toksične neovisnosti nalikuje jačanju mišića — potrebno je postepeno izlaganje malim, niskorizičnim trenucima primanja podrške. To može biti prihvaćanje kave koju vam prijatelj želi platiti ili primanje poklona od svekra ili svekrve bez osjećaja da morate uzvratiti.
Pustite da stvari budu jednostavno to što jesu — bez nadoknađivanja. "S vremenom, takvi trenuci rekalibriraju emocionalni sustav tako da se osjećate sigurnije ako imate podršku", objašnjava dr. Saad.
"Kada netko nauči popustiti uzde i primijeniti ove promjene, život postaje primjetno lakši", kaže dr. Saad. "S vremenom, neovisnost prelazi iz rigidne i iscrpljujuće u fleksibilnu i osnažujuću. Ljudi ostaju sposobni i autonomni, ali više nemaju potrebu nositi sav teret na svojim leđima."
Kad si dopustite više slobode i fleksibilnosti — i u davanju i u primanju pomoći — život postaje lakši, uravnoteženiji i ispunjeniji.
