Psihološka strana restriktivne prehrane: kako izdržati i - uživati u hrani

Kada osoba sazna da na određenu hranu ima alergijsku reakciju prva promjena na koju se fokusira je eliminiranje te hrane i ako je u pitanju više vrsta namirnica, teži promjeni prehrane, logično. No, s obzirom na porast stope alergija na hranu u posljednjem desetljeću, sve je veća potreba za boljim razumijevanjem kako će ta promjena utjecati na svakodnevicu osobe, njezine životne navike i kvalitetu života.

dr.sc. Anđela Đinđić

Nekoliko istraživanja pokazalo je kako osobe koje pate od alergija na hranu pokazuju veću anksioznost, više razine stresa i manju kvalitetu života, za razliku od onih koji nemaju nikakve prehrambene restrikcije. Također, isto je zabilježeno i kod roditelja djece koja pate od alergija, posebice majki. U trenutku kada osoba sazna da pati od alergije na hranu, posebice hranu koju često konzumira i prema njoj ima snažniju emocionalnu vezu, nerijetko se javlja i osjećaj neizvjesnosti i nesigurnosti što dodatno može pojačati spomenute psihološke posljedice.
 

Uskraćivanje slobode

Istina je da danas na policama prehrambenih trgovina, kao i u restoranima,  imamo sve više dostupnih alternativnih namirnica ili jela koji mogu zadovoljiti potrebe kupaca s jasnim kriterijima, a to je da hrana ne izazove alergijsku reakciju, ali ujedno da osoba na palatabilnoj razini zadovolji svoju potrebu ili naviku za određenom hranom. Međutim, ponekad sama dostupnost nije dovoljna da bi osoba jednostavno donijela odluku o konzumiranju. Postoje tu i razni faktori poput navika, preferencija okusa, otvorenosti za isprobavanje, ekonomskih mogućnosti koje bi trebali uzeti u obzir kako bi osobama s alergijama učinili njihov izbor jednostavnijim.

Promjena prehrambenih navika, izbacivanje jedne ili više namirnica iz prehrane nije uvijek lako, a posebice kada se radi o hrani koju osoba često konzumira. Taj proces iziskuje podršku i prilagodbu, individualan je za svaku osobu te može utjecati na svakodnevne druge odluke od toga što i gdje ćemo kupiti, kada i kako pripremiti ili konzumirati, možemo li to imati dostupno i na poslu ili na druženju s prijateljima. Vidimo da se ne mijenja samo ono što se jede, već cijeli odnos prema hrani postaje manje slobodan, time više zahtjevan.

Restrikciju u prehrani pojedinac može doživjeti kao veliku zabranu, uskraćivanje slobode prilikom odabira, a tome u prilog ide i dokaz da su naše prehrambene navike dio našeg identiteta te su s njim usko povezane. Restrikcije u prehrani ograničavaju pojedince posebice u društvenim situacijama pa se ponekad osobe koje moraju, primjerice,  izabrati “gluten free” hranu osjećaju drukčijima o ostalih, da traže više, da privlače pažnju, što u njima budi određene neugodne emocije. Često toga nismo svjesni, ali drugi nas upoznaju i kroz naše prehrambene odabire. Hranu koju jedemo i prehrana koje se pridržavamo imaju za osobe i emocionalnu, socijalnu i kulturološku vrijednost. Imajući to na umu postaje nam i jasnije zašto je nekim osobama teško pridržavati se određene prehrane, bez obzira koje je zašto u pozadini. 
 

Naš mozak nudi poznato

Često se naš mozak automatski fokusira na ono što ne smijemo ili što nam je zabranjeno i kada je riječ o prehrani. Razlog tome je evolucijske prirode i želje da se sa potencijalnom opasnosti ili negativnosti iz okoline spremno suočimo. No, kada govorimo o prehrani i namirnicama koje radi alergija ne bismo htjeli jesti, a nekada smo ih jeli, naš mozak će nam ih “nuditi” kao opciju za odabir jer su mu poznate kao i samo iskustvo jedenja te hrane. Iako izgleda jako protektivan, mozak nerijetko ne traži “pomoć” za odabir u neugodnim iskustvima i reakcijama nakon jedenja koje su možda bile u lakšim oblicima poput nadutosti, svrbeža, probavnih tegoba, osipa na koži i slično.

Foto: Unsplash

Jedna od opcija kako si pomoći u takvim situacijama nije samo da ne kupujemo i ne držimo doma hranu koja nam smeta radi alergija,  jer možda baš netko od ukućana tko to smije i može jesti i uživa u tome. Umjesto da i drugima uskraćujemo njihov zdravi užitak u hrani, možemo pronaći svoju opciju: otkriti koja je adekvatna zamjena za vas, istražiti koji to mogu biti okusi i slično. Kada to pronađemo, upravo tom hranom možemo ponuditi svoje ukućane, kolege na poslu ili prijatelje kako bi osjećali manju isključenost iz društva i okoline koji imaju važnu ulogu podrške.

Dugo su bili prisutni mitovi i predrasude da nutritivno bogatija hrana (često nazivana “zdrava”) nije ukusna, no, danas znamo da tome nije tako zahvaljujući unapređenju i razvoju prehrambene industrije. Također, danas nam je ta hrana i dostupnija. Stoga, pokušajmo što manje stavljati hranu u kategorije i dodjeljivati joj etikete “dobra”, “loša”, “zdrava”.

Radije o hrani pokušajmo razmišljati opisujući njezine karakteristike poput okusa, mirisa, boje, oblika, teksture il zvuka, kao i dobrobiti koje nam omogućuje.

SPAR-ova linija SPAR free from sadrži bogat izbor proizvoda bez glutena  i laktoze namijenjenih osobama oboljelima od celijakije ili osobama intolerantnima na mliječne bjelančevine odnosno mliječni šećer. SPAR free from proizvodi razvijeni su uz podršku vodećih liječnika i prehrambenih stručnjaka iz Austrije te savjetnika tamošnjeg društva za celijakiju. U liniji je više od 60 proizvoda bez laktoze i/ili glutena. Među njima su kruh, müsli, keksi bez glutena, kao i mlijeko, vrhnje te maslac bez laktoze. Osim osnovnih prehrambenih namirnica, u liniji su i razne delicije - pudinzi, namazi, čokolade, voćni jogurti - kako se ničega ne biste morali odreći.