Indijska tradicionalna medicina nimu pripisuje gotovo čudotvorna svojstva: od kontracepcijskog učinka preko liječenja gingivitisa, kožnih bolesti, bolesti srca pa sve do liječenja malarije. No, znanstvenih dokaza o blagotvornosti nima znatno je manje, ali ipak dovoljno da se može govoriti o antidijabetičkom, antioksidacijskom, antibakterijskom učinku kao i povoljnom učinku na probavu
Nim, biljka latinskog naziva Azadirachta indica, je brzorastuća zimzelena biljka koja raste u tropskim područjima Indije i susjednih zemalja gdje se kultivira u komercijalne svrhe. Terapeutska upotreba nima u Indiji bilježi se još u Vedama, a biljka je danas važna sastavnica Ayurvedske i homeopatske medicine. Pritom se u medinske svrhe koriste gotovo svi dijelovi nima: njegovo lišće, cvijeće, sjemenke, plod, korijenje i kora drveta. Ipak, najveća vrijednost pripisuje se lišću nima koje zbog brojnih aktivnih tvari koje sadrži bilježi imunomodularna, antihiperglikemijska, antibakterijska i antioksidacijska svojstva.
Kemijski sastav za snižavanje šećera u krvi
Više od 140 sastojaka izolirano je iz raznih dijelova nima, no čini se da se aktivne tvari najviše koncentriraju upravo u lišću biljke. Tako primjerice svi dijelovi bilje sadrže beta-sitosterol, no u lišću pronalazimo i sastojke poput flavonoida (kvercetina), katehina, nekoliko vrsta limonoida. Kombinacija aktivnih tvari zaslužna je za brojne farmakološke učinke nima, no u blagotvornom smislu najviše se spominju azadiractin i nimbidin koji su se primjerice pokazali odgovorni za svojstvo nima da snizi razinu šećera u krvi.
Ljekovita svojstva nima
Znanstvenici su često ispitivali antidijabetička svojstva biljke nim i ustanovili kako posjeduje djelovanje slično glibenklamidu, antidijabetiku koji stimulira β-stanice pankreasa na dodatnu sekreciju inzulina. Zbog toga i moćna EFSA (European Food Safety Authority) razmatra tvrdnju da lišće nima potiče metabolizam šećera u organizmu. Osobama koje se bore s gastritisom i pretjeranom produkcijom želučane kiseline može biti osobito zanimljivo svojstvo nima da djeluje gastroprotektivno te štiti od ulkusa.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Inflammopharmacology 2004. godine mehanizam djelovanja sličan je onome omeprazola, odnosno čini se da nim smanjuje produkciju želučane kiseline inhibirajući enzim H+-K+-ATP-azu odgovornog za njeno izlučivanje. Optimalna doza potrebna za povoljan učinak nije još utvrđena, no prema studiji objavljenoj iste godine u časopisu Life Sciences 30 mg liofiziliranog praha nima primijenjeno dva puta dnevno kroz razdoblje od 10 dana značajno je smanjilo lučenje želučane kiseline u odnosu na kontrolnu skupinu.
Nim kao dodatak prehrani
Kao dodatak prehrani lišće nima dostupno je u različitim oblicima, a na policama ćeš najčešće pronaći lišće nima u obliku praha te kapsule nima koje sadrže prah lišća. Dostupno je i ulje nima, međutim takvi proizvodi nisu preporučljivi za oralnu primjenu, osobito u djece, trudnica i dojilja. Kratkotrajno uzimanje praha nima sigurno je za odrasle osobe, međutim dugotrajna upotreba velikih doza se ne preporučuje jer postoje saznanja da može oštetiti bubrege i jetru. Zbog učinka na razinu šećera u krvi, osobe koje uzimaju antidijabetičke lijekove ne bi smjele paralelno posezati za prahom nima, odnosno trebale bi uz pomoć liječnika prilagoditi dozu lijeka. Također, zbog poticanja imuniteta nim može smanjiti učinkovitost imunosupresiva pa je u slučaju njihovog uzimanja obavezno savjetovanje s liječnikom.
