Vjeruješ li u anđele?

Vjerujem u anđele, znam da imam svog anđela čuvara koji me štiti i čuva pogotovo sad kad prolazim teško razdoblje....Često pokleknem i počnem gubit nadu, al znam da je tu i da će me dići iz ponora i da kad mislim da sam dotakla dno i da trebam odustati On je tu, uvijek me gura naprijed....ANĐELI SU MOJA SVJETLOST, NADA I VESELJE

Vjerujem u anđele, uvijek nas čuvaju u opasnim svakodnevnim situacijama. Ako smo dovoljno pronicljivi i osluškujemo možemo te trenutke jasno zamjetiti. Tada zaista osjećamo zahvalnost za svaki trenutak života. Svakodnevno se treba moliti svom anđelu čuvaru i ne ga zaboraviti. To je njemu radost za sve što on nama pruža. Ujedno su naši anđeli jer ih svatko ima više, prenosioci informacija od nas k Bogu i od Boga k nama. Te informacije primamo kroz iskrenu molitvu i istovremeno ih šaljemo u nebo!
Ne znam zašto ljudi danas toliko zaobilaze molitvu, a to je ustavri jedinstven i neponovljiv trenutak božanskog u nama. Preko molitve rastemo i činimo svijet oko nas boljim. Pa nek netko kaže da to nije potrebno :)

Jednog dana vozio sam se kao dječak na svojem biciklu, i nisam previse mario za stvari koje se događaju oko mene. U jednom trenutku sam se nasao na cesti i skoro me pokupio kamion, znao sam da to nije bila sreća nego anđeo koji je sjedio na mome ramenu i pazio na mene dok sam ja bio neodgovoran. Za vecinu ljudi koji nemaju vjere ovo ce zvucati bedasto. I takvi ljudi imaju svojeg anđela koji im je cijelo vrijeme na ramenu i pazi na njih, samo sto oni toga nisu svjesni. Ova mala priča nije napisana kako bi pokupila neku nagradu nego zato da bi ljudi poceli vjerovati u anđele koji su doista uz nas. Osjecam se puno sigurnije kada znam da je uz mene moj anđeo. Jednostavno vjerujte.

... za dvije najbolje stvari što su mi se desile u životu, zahvaljujem svom anđelu, maštala sam o njima, željela ih al kad sam trebala pružit ruku i uhvatit priliku ja sam na neki način okljevala..
i kao da nisam vladala sama sobom gurnuta sam u to... neko je znao što mi treba.
sad sam zahvalna na tome.

A opet sa druge strane ne vjerujem da baš svi ljudi imaju svog čuvara,
jer dobar anđeo nebi dozvolio, da se dešavaju grozne stvari.

Nisam nikada bila pretjerano religiozna, ali prije dosta godina samo sam odjednom osjetila potrebu da se svaku večer pomolim za svoje nezačeto dijete. Kada sam ostala trudna, ne znam ni sama zašto, napisala sam pismo Bogu u kojem Ga molim da čuva moje nerođeno dijete i to pismo stavila pod jastuk. Rodila sam posebno dijete. Za neke je on samo još jedno dijete s težim smetnjama u razvoju, ali ja i svi oni koji razumiju i gledaju malo dublje vide da je on čista ljubav, da je učitelj drugima o tome što je zapravo ljubav. Lagala bih kada bih rekla da u početku nisam bila bijesna, jadna razočarana, ljuta na sve, a pogotovo na Njega. I da mi ponekad još uvijek bude tako... Ali kada sam počela promatrati svojeg sina kako samo odjednom pokaže na nešto u zraku i beskrajno se razveseli, kako uvijek uspjeva izmamiti ono najbolje kod drugih, kako uspije samo prisutnošću i osmjehom umiriti uplakano dijete..., kako prestane disati po noći i onda kao da ga netko dotakne i uzme zrak.. Ja ZNAM da postoje anđeli.

Vjerujem u anđele, znam da postoje. Oni žive u nama, znaju sve što se nam događa, i pokušavaju nas izvesti na pravi put. Javljaju nam se u svakakvim oblicima; u riječima naših prijatelja, u osmjesima stranaca koje sretnemo na putu, u kapljici kiše koja usred sunčana dana padne na naš nos. Svatko ima svog anđela čuvara, iako neki ljudi u to ne vjeruju i još mu nisu otvorili vrata svoga srca. I zato, otvorite svoje srce do kraja, prebrodite taj strah zauvijek i upoznaje svoga anđela čuvara! Vjerujte, život će vam biti ispunjeniji. :)

Nije riječ o anđelima,nego o nama.Sve ovisio nama.Ili vjerujemo ili ne vjerujemo.Postoje razni oblici i sreće i ljubavi i tuge.Neke stvari su uvijek iste samo što ih mi svakog dana vidimo na drugačiji način.Svatko od nas je anđeo.Svatko u sebi nosi anđele.Možda mi sami niti to vidimo niti smo toga svjesni.Netko drugi to vidi i prepoznaje.Nije potrebno dobro djelo nagraditi.Najveća nagrada je zadovoljstvo,mir i sreća koja se osjeti,negdje duboko u nama.
Nije istina da postoji samo jedan anđeo.Mnogo ih je.Nemaju oni krila,nisu oni bijele boje ali su naši i mnogo nam znače.

Ne znam mogu li reći da vjerujem u anđele!Vjernik sam i vjerujem u Boga!Kako se može vjerovati u Boga,a dvoumiti se oko vjere u anđele?Lako!Jer vjerujem u Boga!Dogodi mi se da ujutro ustanem,nekako sva "u bedu",tužnjikava,puna nekih nelijepih misli iz životnih događaja,dobri,a i loših,pa me obuzme neki osjećaj sjete,tuge,nemoći,pesimizma.Tako je bilo jutros,nedjelja rano ujutro,ja sva "nikakva".Pošto nedjeljom idem na misu,a čitač sam u crkvi,tj,čitam nedjeljna čitanja pod misom u mojoj župi,uzmem moj ABC misal i pogledm današnje čitanje,a ono upućeno baš meni!!!I Shvatim,Isus me voli!Bog je uvijek uz mene i prati me na svakom koraku!Vidim oko sebe ljepotu proljeća,moju lijepu obitelj,ljude koje volim,žive i zdrave.I znam:život je lijep onakav kakvim ga je Bog stvorio,a može se i reći:anđeli su uz nas u svkom trenu i štite nas od tuge,boli,nevolje!Dakle,vjerovali u anđele ili ne,Bog je svejedno uvijek s nama i onaj tko u svome srcu ima ljubav za Boga,ima ga za cijeli svijet!A ljubav je život!Svjetlost u srcu!

Nekako duboko u sebi vjerujem da anđeli postoje, da su stalno uz nas, samo što ne možemo ili ne želimo ih osjetiti ....ili ne prepoznajemo....

ne vjerovat je prihvatit nečije mišljenje ako postoje loše rade svoju zadaću ili ne stignu? previše znam djece prepune boli patnje a gdje su anđeli? koliko treba vremena? zašto trebaju postojat?Dali možda
Bog nije sposoban sam riješit stvari? Nema veze unatoč mojem mišljenju potrebitim dati ču nadu o postojanju možda im bar nakratko ispunim očekivanja te ispunim ljubavlju a anđeli i dalje lepršaju jer posla ima previše

vjerujem. Slučajno mi je jedna knjiga o anđelima došla u ruke i kad sam počela čitati jednostavno nisam mogla prestati. Govorila je o jednoj ženi koja je imala sposobnost vidjeti anđele. Ispripovijedala je kako su ranije bila potrebni jedan, eventualno dva anđela svakome, a danas... danas ih vidi i po četiri ili pet anđela čuvara i teško se nose s današnjim vremenima. Kušnja je na svakom koraku i teško se othrvati. Knjiga me zamislila i shvatila sam da ima puno logičnosti.... Na žalost više se ne sjećam kako se knjiga zvala, ali voljela bih i ovu pročitati jer vjerujem da je knjiga odlična i da bi mi još proširila vidike. Osobno u životu bilo je više situacija u kojima sam mogla doslovno "izgubiti glavu" ii vjerujem da me spasila samo viša sila.

Hvalaaaaa!!!!!