vjerujem u anđele i oni postoje samo mi ih trebamo dozvati.
oni su dobri i najbolji prijatelji za sve nas jer su uvijek nam spremni pomoći.
Anđeli nas čuvaju od svih zla ,brinu se za našu djecu i za sve osobe .
pozdrav
Naravno da vjerujem u anđele! Svaki dan sa njima razgovaram, pitam ih za savjete i osluškujem šta mi žele reći. Molim ih za pomoć u teškim situacijama i pokušavam slijediti svemu što mi kažu....
Znate...prelijep osjećaj je znati, da su oni uvjek tu za nas! Samo treba da im se obratimo i da saslušamo šta nam govore.
Hvala moji dragi čuvari! hvala vam na svemu što ste do sada učinili zame, na svemu čemu ste me naučili i hvala na svemu što čete mi još dati! Volim vas puno!!
vjerujem u anđele, a sa arkanđelom Rafaelom imam poseban odnos:))) njega molim svaki puta kada je nekom meni dragom potrebna pomoć, kada je zdravlje u pitanju.Moram reći da se jednostavno osjećam lakše i ugodnije, kada svoju brigu podjelim sa njim,,,,,hvala anđelima što su uvijek tu za nas i lijepo je da netko ima tako lijepa iskustva, kao autorica i još da ih podijeli sa nama.....hvala
vjerujem u anđele, a sa arkanđelom Rafaelom imam poseban odnos:))) njega molim svaki puta kada je nekom meni dragom potrebna pomoć, kada je zdravlje u pitanju.Moram reći da se jednostavno osjećam lakše i ugodnije, kada svoju brigu podjelim sa njim,,,,,hvala anđelima što su uvijek tu za nas i lijepo je da netko ima tako lijepa iskustva, kao autorica i još da ih podijeli sa nama.....hvala
Da,i ja vjerujem u andele...Mislim da je i prva molitva koju sam naucila bila ona andele cuvaru...i jos dok sam bila mala imala sam slikicu andela cuvara koji cuva djecaka i djevojcicu koji prelaze preko nesigurnog mosta...uvijek sam govorila da smo to moj braco i ja,i cesto sam mislila na tu sliku imam je i danas..Andeli su najjednostavnije receno nasi prijatelji...osobno,andela cuvara zamisljam kao malog andela u bijelom koji sjedi na mome desnom ramenu i cuva me,savjetuje,cesto razgovaram sa njim,cesto se za skolske ispite preporucujem andelima i vjerujem da mi sapucu odgovore..ma mogla bih ja mnogo pricati o andelima...Mislim da kada god ucinim dobro djelo andeo to zapisuje,pise plus u neku veliku knjigu,a kada ucinim lose djelo prije minusa me opomene da se promjenim,popravim i da ne dobijem minus...Volim andele...<3
...Andeli su moja snaga...utjeha,vjera.oni su uz mene svaki dan..vode me kroz zivot..pokazuju mi puteve...moj zivot bez njih meni je nezamisliv..zahvaljujem im sto su me iz ponora podigli na povrsinu..sto su iscjelili moje bolne rane proslosti kako bi krenula naprjed...andeli su zasluzni sto sam sebe prihvatila sto sam mnogima oprostila jer su me povrijedili i naravno naucili me da nikog ne mrzim i optuzujem...jednostavno rijecima ne mogu opisati koliko sam sretna osoba od onog dana kada sam andele pustila u svoj zivot...znam da su oni uvijek bili uz mene ali ja nisam bila uz njih...saljem andele svaki dan nekome da ih cuvaju i stite...iz dana u dan im zahvaljujem za sve sto cine za mene....sve radim bez straha...ne nerviram se radi niceg jer znam i sigurna sam da me oni vode i da ce doc rjesenje koje je za mene najbolje i naravno uvijek na kraju jedno hvala mojim andelima jer sve cemu se zahvaljuje i raste......
Vjerujem u anđele, svjesna sam da su oni uvijek pored nas, da nas ne napuštaju niti sekunde i da su uvijek u pomoći ako nam treba, da je dovoljno vjerovati i zatražiti pomoć. Iskreno, ponekad me ta spoznaja plašila, činjenica da je netko pored tebe, no to sam pripisala tome što mi je to bilo 'nepoznato'. Onda sam godinama čitala sve o njima, sve što god mi je dopalo ruku, od knjiga, članaka (internet je tu bio spas :) ) i polako se oslobađala tog straha. Na koncu konca nemam se čega bojati, ovdje su iz čisto drugog razloga, brinuti o nama, paziti u kojem nam smjeru ide život i pomoći ukoliko pomoć tražimo, u bilo kojem pogledu. Vjerujem da svaki puta kada napravimo dobro djelo, ne čineči to iz razloga da nam se to vrati, nego iz čisto nesebičinih razloga - anđeo čuvar se nasmije i veseli kao malo dijete :) Nekako im tako i lik zamišljam, kao npr. iz filma Grad anđela (moj omiljeni, naravno) gdje izgledaju kao i mi, tiho nam u podsvjest nekad šapnu kad je dosta nekih stvari koje činimo, a ponekad se samo nasmiju na neke naše šale...čvrsto sam uvjerena da šesto čulo nije ništa drugo doli glas mog anđela čuvara, glas koji svi trebamo poslušati i osloniti se na njega. On je ovdje da nam bude oslonac i snaga. Prva molitva koju sam naučila kao i sva djeca je molitva Anđelu čuvaru, koju mi jeprneijela moja baka. Mom sinu ih prenosi njegova baka i ja, a moja curica će ju također naučiti čim poraste. Hvala anđelima jer paze na mene i moju obitelj, što su mi nebrojeno puta pomogli, što su bili uz mene kad mi je bilo najteže...
Stajala sam na blagajni, tužna, jer nisam mogla kupiti knjigu o anđelima, a samo radi nje sam došla u trgovinu, ali prvi put kad sam je vidjela nisam pitala za cijenu. I onda je mlada djevojka, u redu ispred mene, podignula visoko ruku, ja sam je slijedila pogledom, i iz jedne kutije izvadila knjigu, tek toliko da sam uspjela vidjeti naslov, i spustila je nazad, bez namjere da ju kupi. Pa, eto, bila je puno jeftinija, dostupna za moj džep, i naravno bila je o anđelima. To se zove, po meni, anđeo na djelu. :)
moji andeli meni svakodnevno nalaze parking! cudno ali istinito...
Zar postoje ljudi koji ne žele vjerovati da postoje prelijepa bića koja nas čuvaju i bezuvjetno vole? Mi ljudi smo baš šašavi, skoro uvijek biramo teži put. Dolazi vrijeme kada ćemo razgovarati sa anđelima i kada ćemo ih vidjeti jasno kao dan. Netko to već može, netko će to moći uskoro.
pretpostavljam da postoje jer tko bi inače čuvao nas lude ljude od raznih pogibelji u koje se stalno uvaljujemo. :)
vjerujem u anđele....vjerujem jer kad dođe onaj mali trenutak u danu kad pomislim da li sam vrijedna svega što imam,da li imam pravo na ljubav, da li imam pravo na sreću...gotovo nećujni glas mog malog anđela ratnika koji se bori uz mene propara tišinu usamljenosti riječima "plivaj,plivaj...nećeš potonuti ako se sjetiš da znaš plivati..plivaj rijekom života ja te branim i čuvam...plivaj"...i ja plivam
Vjerujem u anđele i znam da postoje ;) Isto tako od malena znam da ima jedan mali anđeo koji me čuva i moli za mene.Iako već dugo nisam dijete još uvijek prije spavanja izmolim anđelu čuvaru mili kao što me mama učila.Ponekad nam se čini da smo sami ali mislim da nas teške životne situacije jačaju i kad pobijedimo sve nedaće još smo jači i spremni na nove izazove.Volim anđele i imam ih po cijeloj kući.Slatke male i velike figurice,slike na zidu..... a onih nevidljivih tko zna?! ;) Jedan je sigurno uvijek uz mene ;)
Vjerujem da i ja imam svog anđela čuvara,jer me toliko puta spasio iz raznih situacija u kojima sam mogla nastradati,a nisam.. vjerojatno zato što me neki anđelčić čuvao... i HVALA mu na tome.
vjerujem u to da svatko od nas ima anđela čuvara, koji ga gleda, čuva pa i " piše" sve dobre stvari koji radi na zemlji. ljudi ne vjeruju u njih i kažu da su izmišljotina, ali mi koji znamo da nisu izmišljeni i znamo da postoje ne možemo nevjernike uvjeriti u nešto.
Kao mala naučila sam molitvu anđelu čuvaru, svaki put kada bi išla negdje izgovorila bi riječi te molite i znala bi da sam sigurna :)
S druge strane svi tijekom života proživimo svakakve nevolje i nesreće ali se i iz njih izvučemo jer nas čuva nas Mali Anđeo!
Vjerujem u anđele. Vjerujem da je netko svaki put uz mene kada sam sama. Vjerujem da je taj netko upravo tu jer je samo meni dodijeljen i samo mene čuva. Vjerujem kako i on vjeruje da ja vjerujem da je stvaran. Anđeli su stvarni.
Ne da vjerujem, nego ZNAM da imam andjela koji me cuva, a to osjetim u trenucima kad mi je "biti ili ne biti" i vec sam se spremna pomiriti sa cinjenicom da mi nema pomoci, a onda se na neki cudesan nacin uvijek situacija okrene u moju korist, tako da stvarno ZNAM da imam andjela cuvara.
Moji anđeli su moja obitelj; oni se brinu za mene i ja za njih, uvijek su tu kad ih god trebam iako smo udaljeni jedni od drugih... Osjećam svaku njihovu bol, suze i smijeh, a znam da i oni osjećaju to isto. Često osjetim ruke mojih najdražih anđela koji su prerano napustili ovaj svijet; znam da me prate na svakom koraku i samo oni me čine tako sigurnom, spokojnom i sretnom...
Kud god idem prati me i moj anđeo,ako padnem on me ponovo digne,ako sam tužna on me nasmije....za svaku moju boljku on ima riješenje.Bilo bi glupo ne vjerovati samo zato što ga nismo vidjeli jer ne treba nešto vidjeti i vjerovati ,već osjetiti i vjerovati.On je tu i svojim krilima nas grli i nježno nas miluje.Mnoge situacije u životu su nam čudne i mislimo kako se sad to dogodilo ,ali to je zasluga našeg anđela.Vjerujem u anđele i oni vjeruju u nas ljude samo ih moramo pozvati i dopustiti im da nas vode kroz život.
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji