6 ujutro - alarm budilice - želim vrištati i zatući prvog tko mi se nađe na putu (supruga,u mom slučaju). Od 7 do 15 sati - radni dan ispunjen ljudima svih profila, stresovima svih vrsta,bljeskovima sreće i zadovoljstva zbog posla kojim se bavim. Od 15 do 19,30 - standardno - kuća, dijete, vrt, prijatelji...Od 19,30 do 20,30 - samo MOJE vrijeme - tenisice, trčanje, Ipod shuffle i naši zajednički kilometri - tako ja punim svoje baterije!
Trčim rekreativno,tek par mjeseci!
Do nedavno sam brzo hodala,pa sam polako počela i trčati.Neopisivo iskustvo i otkriće!
U početku je bilo naporno,ali malo po malo sam produžavala trasu.Sada otrčim krug oko Jarunskog jezera(vanjski krug).Ponosna sam na sebe,jer sa 40 godina izgledam bolje nego ikad.Potrebno je par puta tjedno za poboljšanje izgleda nogu i guze,a mogu reći i grudi mi bolje stoje!O psihičkom stanju ne moram niti govoriti,nema veće sreće nego otrčati krug oko našeg prekrasnog Jaruna!Preporučam svima da počnu,i nikada ne odustanu!
Obožavam trčati, ne samo što pomoću trčanja održavam liniju već mi ono omogućuje da svu negativnu energiju izbacim iz sebe. Nakon trčanje osjećam se kao da mogu sve pa čak i letjeti :)
Fakultet, ispiti, 100 radnih zadataka kod kuce, 2 honorarna posla i decko, na kraju dana se cudim kako uspijem :) Dnevno 45 min trcanja me ispunjava, očisti misli, i vraca u normalu da iz dana u dan mogu podnjet stres i pohvatat konce. Trcanje, to je moj ispusni ventil!
Odrasla sam u obitelji gdje se svi bave sportom: mama plivanjem , tata je trčao maraton. Vodio me na utrke kada sam bila malena i svoj prvi mini maraton otrčala sam sa 10 godina. :) Otada je on u mom životu svakodnevno. Zbog osjećaja slobode koji mi pruža, još više volim osjećaj nakon istrčane rute, onaj osjećaj sreće i zadovoljstva, kad ponosno mogu pogledati iza sebe i samo se umorno osmjehnuti , jer postigla sam željeni cilj. Osim što mi je dio života i način na koji se rješavam stresa i napetosti pomaže mi očuvati zdravlje i dobru liniju. Trčim kad god mogu, čak sam dobila i prikladan nadimak - Forrest Gump. :D
Doktor je rekao: barem 20 min trčanja na dan, i 10 min laganog hodanja. Ma da, kako ne? Nikako mi se ta ideja nije sviđala. Prvi dan sam to ignorirala, drugi dan je padala kiša, treći dan nisam imala tenisice i tako dok jednom nisam pukla i zbilja otišla kupiti nove tenisice, i to sam se zbilja jako skupo počastila. prvi put sam otrčala samo 15 minuta, mislila sam da će mi srce iskočiti kroz kožu van a nose se osušiti i otpasti. Svakim danom bilo je sve bolje, i sada trčim sat vremena bez problema. Najljepše se osjećam kada obuvam svoje lijepe roze tenisice i krenem trčati. Sada bez trčanja ne mogu živjeti.
Jednostavno volim trčati...trčati negdje u prirodi da se psihički opustim, trčati da pobjegnem od kiše, trčati za svojom dvogodišnjom curicom, trčati da uhvatim dobar komad mesa negdje na pikniku, ili trčati kako bi dala suprugu pusu prije odlaska na posao...svaki dan trčim i to volim... :)
Trčanje je izazov, istraživanje vlastitih granica i mogućnosti. Ono je opuštanje i vrijeme poklonjeno samom sebi, ponovni pronalazak ekvilibrijuma. Stapanje s prirodom, povjetarac u lice, cvrkut ptica i tvoji ritmični koraci. Prilika i izgovor da se udahne svijež zrak i uzme pauza. Injekcija zdravlja fizičkog i mentalnog.:)
Trčanje mi je jedna od najdražih aktivnosti za koju je potrebna samo dobra volja i od 30 min-1h slobodnog vremena. Onaj trenutak kada isključiš mozak i uključiš sve mišiće, moji doma znaju da je to "samo mojih pola sata", kada nema ni politike, računa, učenja, obiteljskih problema, pospremanja po kući, zvrndanja telefona u uredu, kada nema briga, nervoze..Trudim se da mi trčanje bude ujutro, iako mi jako dobro dođe i na kraju dana, kao savršen lijek za stres i izbacivanje negativne energije koja se nakupila tokom dana. Super je jer se tijelo zategne, trbuh, noge, guza, a i da čovjek bude u top formi. Smršavjela sam bez ikakve velike regulacije prehrane, uz trčanje mogu si priuštit slastice, bez straha da će skočiti kazaljka za vagi. Nikada se nisam poslije trčanja osjećala loše, bez obzira kakve probleme imala, već samo bolje i življe, sretnija i puna energije.
Trčanje je meni sada prava fora,a nekad mi je bilo kao noćna mora.Imala sam višak kila;stručno rečeno -pretila sam bila.Sad me lake noge nose;sva sam si lijepa;od glave do kose.Trčeći iz organizma izbacujem toksine,a usput mi i ideja za zdravi ručak sine.Poručujem svima-trčanje ja volim;još jedino se za povoljnu vremensku prognozu molim!
Trčanje je meni sada prava fora,a nekad mi je bilo kao noćna mora.Imala sam višak kila;stručno rečeno -pretila sam bila.Sad me lake noge nose;sva sam si lijepa;od glave do kose.Trčeći iz organizma izbacujem toksine,a usput mi i ideja za zdravi ručak sine.Poručujem svima-trčanje ja volim;još jedino se za povoljnu vremensku prognozu molim!
Trčanje jednom rječju obožavam. To je sport koji opušta sve moje moždane vijuge. Uvijek sam spremna napraviti lagani trening da se osjećam bolje i poboljšam svoje zdravstveno stanje. U samo par kilometara izbacite iz sebe svu negativnu energiju i sve probleme koji su vas cijeli dan mučili. Poslije takvog treninga odmah se osjećam bolje, poletnije i spremna sam za nove izazove.
Volim trčati jer na taj način nadmašujem samu sebe, i to ne samo svoje fizičke već i mentalne limite. I nakon što je limit probijen odsjećam se nadmoćno i slobodno. U društvu u kojem sam sve samo ne nadmoćna niti slobodna to je jedinstven trenutak koji me usrećuje.
Obožavam trčati- puno je razloga ali najdraži su mi što smanjujem stres nakupljen tokom dana, poboljšavam si kondiciju, fleksibilnost, jačam kosti da lakše podnesem starost i šta je najvažnije zadovoljnija sam svojim izgledom i samom sobom, a pri tome uživam u prirodi i zelenilu :)
trčim od kada znam za sebe : u školu, na posao, na kavu, na plac, po dijete u vrtić, na roditeljski, na ovaj doček, na onaj isparaćaj, na feštu......i sada od nedavno shvatim da sam ja zapravo jedna vrlo " trendi " osoba jer TRČANJE JE IN više nego ikad i eto tako kad sam dobila potvrdu u raznim medijima da je to što radim odlično odlučim u cijeli koncept ukuljučiti i trčanje za svoju dušu i super, super je osjećaj.....doduše u utrkama držim solidnu poziciju zlatne sredine ali kad ja prepričavam svoj plasman - to je entuzijazam i sreća prvoga na cilju !!! Obožavam trčanje :))
Sloboda. U ovom prenatrpanom i užurbanom svijetu prepunom obaveza, trčanje mi daje slobodu. Slobodu da sama odlučim kada, gdje, kako i koliko ću trčati. Daje mi osjećaj smirenosti kad zakoračim na nasip i tamo ulazim u neki drugi svijet u kojem čujem samo zvuk vlastitih koraka, osjećam miris upravo pokošene trave ili procvjetalog cvijeća. I moje misli su slobodne, neopterećene u nekom drugom svemiru. I zato oblačim tenisice, pa od mosta do mosta do mosta, do jezera ili šume, sve lakših misli vraćam se kući s osmjehom na licu...
Sve do svoje 20.-te godine, bila sam jedna od onih koja se užasavala bilo kakve pomisli na vježbanje i trčanje, a od tjelesnog u školi sam imala noćne more. Tada sam, kroz određeni period, skinula višak od 30-tak kila, i svakodnevno vježbala i počela se zdravije hraniti. Nekoliko godina kasnije, počela sam rekreativno trčati. Samu sebe sam zapitala: "kada ćeš trčati, ako ne sada?" Trčanje je uistinu užitak, samo mojih 40 minuta, nasip, i vjetar u kosi. :) Moram priznati, pravi ispušni ventil, a i puno se bolje osjećam nakon trčanja. Kao da obnovim samu sebe i regeneriram potrošene stanice. U to vrijeme postojim samo ja, moje disanje i moja upornost. Bilo je teških trenutaka, kada su noge rekle da više ne mogu a disanje je postajalo nepravilno. No tada nisam odustajala. Drugi dan sve ispočetka. A tijelo je zahvalno i vraća zdravljem i energijom za nove životne pobjede. Dolaskom kući nakon odrađene dionice, puna sam pozitive i spremna za nove životne izazove. Eto, zato volim trčati!
Trčanje je jedini sport koji ja volim, ali mi je trebala godina dana da se odvažim, navučem trenirku i tenisice i odvučem se na igralište. Trčiš, malo je teško prvi put, a onda neka navala sreće, adrenalina, ponosa na sebe, drhtiš na putu do kuće od umora i puna ponosa si, ne pada ti na pamet da sendvičem upropastiš sve, niti najljepšim kolačićem na svijetu......tako je počelo, a ovaj tjedan joggirala sam 15 km. Navučeš se lako! I Kilogrami su počeli ići na dolje kao ludi!
Lagano joggiram svako jutro, nije poanta šprinati, postati rekorderka, nego naprosto se osjećati savršeno i lijepo u vlastitom tijelu.....
Oduvijek sam obožavala sport, košarka, nogomet, odbojka, trčanje i rolanje. No kako to biva nakon srednje škole te tjelesna aktivnosti i bavljenje sportom svedemo na minimum. Nemamo vremena u pretrpanom rasporedu ili jednostavno posao, fakultet i sve ostalo potpuno nas fizički izmori. Dok nisam odlučila da mi pod hitno treba ispušni ventil-nešto gdje mogu izbaciti svu svoju negativnu energiju prikupljenu tokom dana, tjedna. Nakon posla, fakultetskih obveza ostalo je još energije u meni samo ju je trebalo kvalitetno usmjeriti. I tako sam se uputila jednog dana s kolegicom na trčanje uz našu rijeku uz trim stazu dugu 3 km. Prvih dana je bilo puno i to, no sada bez problema istrčimo i natrag, sveukupno 6 km! Zadovoljna sam osjećajem koji slijedni nakon tuširanja-vrijedi svakog napora! Nekakvo olakšanje, kao da lebdiš, najsretniji i najljepši si na svijetu tim više što si nešto divno učinio za svoje tijelo i zdravlje. Da, može se reći da sam se "navukla" na trčanje. Tko ne vjeruje kakvo to zadovoljstvo predstavlja-jednostavno nek proba!
Volim trčanje jer uživam u vlastitoj samoći i miru tih 30-60 minuta koje svakodnevno odvojim samo za sebe. Uživam u svježem zraku, cvrkutu ptica, šumu lišća na granama, tišini prirode, bez glazbe u ušima. Trčanje za mene predstavlja savršen oblik meditacije, totalno se "isključim" od svega i samo trčim, trčim i uživam. Nekada i zaboravim brojati krugove i zaboravim mjeriti vrijeme koliko dugo trčim. Izbacim svu negativnu energiju i višak kalorija iz sebe koji su se nagomilali tokom tog dana. Osjećaj je neopisiv, treba ga svatko isprobati.
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji