Ljubav u tvom životu počinje u tebi, a ne izvan tebe. Ona nije ovisnost o drugima već točka i mjesto snage koje te pokreće prema naprijed. Ona je tu, sada i ovdje, u ovom trenutku, jedinom kojeg imaš! I samo sa stalnom, osobnom evolucijom možeš graditi osjećaj ispunjenosti i smisla
Ljubav i nesigurnost
Možda se sjećaš da sam s početkom pisanja ovih kolumni između ostaloga napisala kako volim ljude. Ne, nisam se predomislila u međuvremenu, već mi je važno ponovno to naglasiti kako se sve ono što ispod napišem ne bi krivo protumačilo.
Činjenica je, dakle, da jedni bez drugih ne možemo jer sebe spoznajemo tek u odnosima s drugima, kao što i osobno rastemo prolazeći izazove zajedno.
Kada smo u "dobrim" odnosima s drugima često znamo reći kako nas oni nadopunjuju, kada smo zaljubljeni ili u ljubavnim vezama govorimo o tome kako postajemo cijeli tek u prisustvu te druge osobe te isto tako kako se bez nje ne osjećamo potpuni.
Nadam se samo da te neću previše razočarati ako kažem da takve izjave i osjećaji nemaju veze s ljubavi. Oni su više pokazatelj naše vlastite nesigurnosti. Možda je u pitanju i vjerovanje naslijeđeno iz okoline da unutar nas samih ne postoji dovoljno kvalitete, mudrosti, ljepote i ljubavi pa nam je to potrebno nadopunjavati s onim izvana.
Iluzija o "pravoj ljubavi"
Takav stav podrazumijeva da ti je potreban oslonac izvan tebe te da svatko postane potpun i cjelovit tek kada nađe "srodnu" dušu. Što onda znači i da s nestajanjem te druge osobe ostaješ nepotpun, nedovoljan, devastiran.
Osim što zvuči romantično, ovakvo mišljenje te uistinu više odvlači od cjelovitosti i radosti i samo hrani iluziju o "pravoj" ljubavi ("ne mogu živjeti bez tebe" je jedna od izjava u koju se mnogi zaklinju). Velika očekivanja rađaju velika razočarenja.
A kada misliš kako je ljubav u tebi, ne izvan tebe i kad osjetiš "more ljubavi" unutar sebe moguće je susresti se s drugim morem ljubavi i tako biti u tom oceanu koji nema granice, uvjete, ograničenja, ljubomoru.
Moć pozitivnih misli
Rafinirane i fragmentirane misli i razmišljanja, poput rafiniranih i procesiranih namirnica, stalno su u potrazi za time da postanu ponovno "cijele". Kako rafinirana namirnica tijelu "krade" važne nutrijente tako i tvoje fragmentirane i negativne misli toksično djeluju na organizam.
Nije li čudno (možda bolje reći ignorantno i arogantno) kako se često ponašaš kao da ono što misliš "isparava" negdje u zrak i nema veze s tvojim bićem i tijelom. Kroz nas dnevno "prođe" oko 60.000 misli - kada god mislimo ili govorimo, našim tijelom prolaze neuropeptidi. Kada mislimo pozitivno oni jačaju naš imunološki sustav. Kada mislimo negativno, oni pritišću naš imunitet ili slikovitije rečeno "ubijaju" nas.
Vjerujem da se svatko od nas može sjetiti koliko puta smo si napravili štetu ili se "zatrovali" negativnim mislima. Nitko nas ne može terorizirati toliko kao što sami sebe možemo s negativnim razmišljanjima, a onda sve ide prema principu: što vjeruješ, to ti se i događa.
Oslobodi svoju energiju
Tko bira ono što sam misli? Postoji li neka sila izvan tebe koja te sprječava da promijeniš tijek svojih misli? Naravno da ne, samo što se ponekad toliko uživiš u ulogu žrtve (primjerice, zašto mi to radiš, natjerala si me na to, ti mi praviš problem). Nitko te ne čini žrtvom, ti sama to radiš kada točku ili mjesto snage premještaš izvan sebe.
Svaki puta kad druge smatraš uzrokom svoje sreće ili nesreće gubiš vlastitu snagu i daješ je drugima izvan sebe. To onda znači da sama ne upravljaš svojim vlastitim životom nego to radi netko drugi. I dok god tako radiš, nalaziš se u začaranom krugu u kojem ne iskorištavaš sve svoje fantastične potencijale.
Naravno da je lijepo biti u kvalitetnom odnosu ili odnosima. No to u isto vrijeme ne znači da ukoliko nemaš partnera trebaš biti tužna ili se osjećati manje vrijednom ili pak podnositi sve samo da bi bila s nekim.
Isto je kada kritiziraš sebe i druge, ogovaraš, sudiš - sve to skupa blokira tvoju vlastitu vitalnu energiju i snagu, onemogućava da živiš cjelovito, ispunjeno i radosno. Sama sebe teroriziraš crnim i negativnim mislima umjesto da jednostavno prestaneš.
Izbor je na tebi
Misli možeš mijenjati kao što mijenjaš kanale na TV-u. Jednostavno reci sebi: nemam vremena za takva razmišljanja i izaberi misliti ono što ti se sviđa. Kao i s hranom, zar ne?
Nitko ti ne gura u usta masno, prženo, rafinirano, nekvalitetno, sama odlučuješ stavljati u sebe ono što si izabrala. Ili možda misliš i vjeruješ kako o tome treba brinuti netko drugi jer sve što ti se "servira" je valjda zdravo i kvalitetno?
Stoga, susret s drugim ljudima je poput gledanja u ogledalo - ono što vidiš u drugima je ono što sama u sebi imaš. Susret s drugim ljudima i ono što oni donose nije posljedica nečega što si napravila u prošlosti, odnosi koji ti se događaju, događaju se zbog onog što možeš i trebaš postati u budućnosti. Jer jedino sa stalnom, osobnom evolucijom možeš graditi osjećaj ispunjenosti i smisla.
Stoga, ljubav u tvom životu počinje u tebi, a ne izvan tebe. Ona nije ovisnost o drugima već točka i mjesto snage koja te pokreće prema naprijed. Ona je tu, sada i ovdje, u ovom trenutku, jedinom kojeg imaš!
