Treba li vjerovati vremenskoj prognozi?

Iznadprosječna toplina ne znači nužno i vrućinu

ZK: U kojoj mjeri je ovako kišno ljeto u meteorološkom smislu neuobičajeno i što mu je razlog?

U odnosu na prošla ljeta, u ovome nismo imali izražene toplinske valove pa je i srednja temperatura zraka za razdoblje lipanj-srpanj u većini Hrvatske bila niža od mnogih prošlih godina, ali još uvijek viša od prosjeka iz razdoblja 1961-1990., standardnog za usporedbu prema preporukama Svjetska meteorološke organizacije. Umjesto djelovanja polja visokoga tlaka zraka, koje je ljeti često nad našim dijelom Europe i uzrokuje stabilno vrijeme – sunčano i vrlo toplo, većinom vruće pa i vrlo vruće,  iznad 35°C, dolazile su nam mnogobrojne ciklone te je broj kišnih dana bio znatno veći od prosjeka. I ne samo po broju kišnih dana, nego i po količini kiše tijekom njih, dosadašnje je ljeto, posebice srpanj, ponegdje kao nikada do sada u povijesti mjerenja, primjerice u Zadru gdje se i bez kolovoza može reći kako je ljeto rekordno kišovito, a prema ocjeni kolega klimatologa i ekstremno kišovito. 

ZK: Mnogi meteorolozi najavljuju toplu jesen. Pridružujete li se njihovim prognozama?

Da, i to već dugo. Prognostički modeli za dugoročnu vremensku prognozu, koje često spominjem u Meteo kutku na www.hrt.hr, već mjesecima su prilično postojani u prognozi pozitivnog odstupanja od prosjeka srednje sezonske temperature jeseni. Naravno, to još uvijek ne znači da će tako biti, ali je velika vjerojatnost. Pritom se ne smije zaboraviti kako te prognoze ne znače da će svi dani i tjedni pa ni svi jesenski mjeseci biti topliji od prosjeka. Ono što također valja znati jest da iznadprosječna toplina ne znači nužno i vrućinu. U komunikaciji s mnogobrojnim korisnicima vremenske prognoze uočio sam kako je ljudi prilično pojednostavljuju i tumače na njima poželjan način, ne čitajući, ne slušajući i ne gledajući pozorno pa mnogi zaključuju kako su prognoze netočne i kada to nisu. Često se donose zaključci i prije završetka razdoblja na koji se prognoza odnosi. O ovome ljetu konačni sud valja donijeti početkom rujna, osim kod rijetkih, ekstremnih situacija kao što je ova s oborinama u Zadru tijekom lipnja i srpnja.

Pouzdanost dugoročnih prognoza

ZK: Koliko su vremenske prognoze precizne, osobito one dugoročne i treba li im vjerovati?

Već skoro 20 godina prognoziram i verificiram različite vrste prognoza, od kratkoročnih koje se odnose na samo nekoliko sati unaprijed do dugoročnih za 6 mjeseci unaprijed. Surađujem s kolegama iz drugih država, uspoređujem rezultate i vjerujem u vremensku prognozu, čak i onu dugoročnu. Iako neki 'dobronamjernici' vole komentirati kako mi meteorolozi ne znamo prognozirati ni nekoliko dana unaprijed te da nema smisla da radimo još i dugoročnije prognoze. No, nisam siguran razumiju li takvi razlike u tim prognozama. Kod kratkoročnih prognoza, sve do srednjoročnih koje daju prognozu po danima od 10 do 15 dana unaprijed, za meteorološke elemente koji se prognoziraju – temperatura, tlak, vjetar, naoblaka, oborina i dr. može se reći kako pouzdanost prognoze pada što je dan prognoze dalji od trenutka prognoziranja. Više od 15 dana unaprijed može se prognozirati i izračuni postoje, ali su oni najčešće jako nepouzdani. No, ako se prati i verificira prognoza po tjednima, u smislu srednje tjedne temperature i tjedne količine oborine te njihova odstupanja od prosječnih vrijednosti, tada se može zaključiti i kako su prognoze za četiri tjedna unaprijed prilično dobre. Čak i za oborinu, koja je nezahvalnija, teža za prognoziranje od temperature. Dugoročnije prognoze, primjerice za šest mjeseci unaprijed, također imaju vrijednost, ali ne u smislu prognoziranja vremena u nekom danu koji je 5, 6 mjeseci unaprijed od trenutka prognoziranja pa ni mjesec-dva, nego u smislu prognoze srednje mjesečne i sezonske-tromjesečne temperature i ukupne mjesečne i sezonske količine oborine te njihova odstupanja od odgovarajućih višegodišnjih srednjaka. Dugi niz godina pratim tu vrstu prognoza, posebice izračune Europskog centra iz Readinga, i rezultati verifikacije za naš dio Europe su zadovoljavajući, više za tromjesečne vrijednosti, a manje za mjesečne. 

ZK: Zovu li vas prijatelji prije proslava na otvorenom ili putovanja za savjet o vremenu i jeste li imali neku zgodu ili nezgodu u takvim prognoziranjima?

Da, imam prijatelja i još više poznanika kojima je važno vrijeme zbog kojekakvih aktivnosti. Trudim se dati im što je moguće pouzdaniju i podrobniju prognozu. Međutim, unatoč trudu, griješim. Nažalost, greške su nezaobilazan dio posla kojim se bavim. Vremenska prognoza rijetko je kada, gotovo pa nikad, 100 posto točna u svim pojedinostima, za sve meteorološke elemente koji se prognoziraju. Bilo je raznih zgoda i nezgoda, od pogrešnih prognoza za samo nekoliko sati unaprijed – i to se događa, posebice kad je u pitanju kiša - do uspješnih prognoza za dan, čak mjesec dana unaprijed. Veseli me kad korisnici vremenske prognoze razumiju njezina ograničenja i mogućnosti, ali moram primijetiti da ima jako puno i onih koji to ne razumiju.

Ledeno doba će doći, ali ne tako skoro

ZK: Godinama se govori o globalnom zatopljenju, njegovim posljedicama i čovjeku kao glavnom razlogu tih promjena. Međutim, postoje i teoretičari poput ruskog znanstvenika Vladimira Baškina te hrvatskog akademika i fizičara Vladimira Paara koji tvrde da promjene klime imaju cikličan karakter te da nemaju pretjerane veze s ljudskom djelatnošću. Toj teoriji ide u prilog i činjenica da je u Europi u srednjem vijeku nastupio period mini ledenog doba koje je potrajalo 100 godina, kao i da se intervali zahlađivanja i otopljavanja izmjenjuju svakih od 30 do 40 godina. Kakav je vaš stav o tome, smatrate li da smo sada u periodu globalnog zatopljenja i da je za to kriv čovjek te vjerujete li da će ponovno nastupiti ledeno doba?

Nisam stručnjak za globalno zatopljenje i klimatske promjene i nije u redu da se u to odviše petljam. Zagovornik sam teze i čini mi se logičnim kako je sve ovo što nam se događa spoj uobičajenog životnog ciklusa Zemlje koja je prolazila i kroz topla i kroz hladna pa i ledena doba, ali i ljudskog djelovanja. Posljednja desetljeća pokazuju kako živimo u toplom dijelu života Zemlje, a čini mi se nemogućim da tu iznadprosječnu toplinu ljudi, koji su sve mnogobrojniji i dugovječniji, nisu barem malo povećali. Većina godina, od prošlih desetak pa i dvadesetak među najtoplijima su od kada postoje mjerenja. Naravno, u odnosu na duljinu života Zemlje to je gotovo zanemarivo, kratkotrajno razdoblje. I prvih ovogodišnjih sedam mjeseci je, unatoč srpnju, znatno iznad prosjeka. Štoviše, u Splitu je srednja temperatura zraka za razdoblje siječanj-srpanj odmah iza najviših iz 2007., 2002. i 1950. godine, a prema podacima postaje Zagreb Grič ovo je drugo najtoplije razdoblje siječanj-srpanj u povijesti mjerenja, još od 1862. godine. Toplije je bilo samo 2007. godine. No, zapažanja i podaci kojima raspolažem odviše su skromni za neke velike zaključke. Glede ledenog doba – da, vjerujem da će Zemlja ponovno doći do tog životnog ciklusa, ali ne vjerujem da će to doći za života naše djece pa ni naših unuka niti praunuka.

ZK: Spremate li se na godišnji odmor i kako ga planirate provesti?

Dio sam već iskoristio, a dio koristim u kolovozu uobičajeno – malo morski dio RH, malo kopneni, u društvu obitelji i prijatelja.

Mašta je brzo postala stvarnost

ZK: Prije godinu dana iz DHMZ-a prešli ste na mjesto glavnog meteorologa na HRT-u, a vodite i emisiju 'Dobro jutro' na Drugom programu Hrvatskog radija. Zašto ste odabrali tu promjenu i možete li usporediti radnu atmosferu u DHMZ-u i na HRT-u?

U DHMZ-u sam radio od listopada 1994. do srpnja 2013., gotovo 19 godina. I kao što sam otišao iz roditeljskog doma u Pitomači, tako sam nakon svojevrsne punoljetnosti -18 godina staža, otišao i iz DHMZ-a. No, kontakti su ostali. Svakodnevni. Samo što više nisam jedan iz DHMZ-a, nego su mi DHMZ i kolege u njemu postali poslovni partneri. Kao meteorolog, od početnika sredinom 90-tih godina pa do načelnika Odjela za vremenske analize i prognoze, redovito sam surađivao s raznovrsnim medijima. I taj mi je posao prilično poznat i volim ga. Pojavom natječaja za glavnog meteorologa HRT-a odlučio sam se prijaviti, primili su me i sada već godinu dana pripremam, koncipiram i uređujem emisije, multimedijske sadržaje i priloge iz područja meteorologije i prirodnih fenomena. Pripremam sinopsise-scenarije i stručne tekstove za emisije i druge sadržaje na području meteorologije, radim s ostalim zaposlenicima HRT-a na razumijevanju i ispravnoj prezentaciji meteoroloških informacija. Naravno, surađujem i s vanjskim institucijama s kojima je suradnja potrebna u realizaciji meteoroloških sadržaja na HRT-u. Radim podjednako kao i prije, tijekom uobičajenog radnog vremena, a i nakon njega. Ostao sam u struci koju se trudim još više promovirati i popularizirat i čini mi se uspijevam. Glede radija, Jadranka Rilović, glavna urednica na Drugom programu Hrvatskog radija, ponudila mi je ranojutarnju emisiju petkom i pristao sam na taj izazov. Iskustva s radijom imao sam još od osnovne škole, ali to su bila povremena, rijetka i kratka telefonska javljanja. Osim toga, izvještaji o kulturno-umjetničkim i sportskim događanjima u Pitomači ne mogu se uspoređivati s vođenjem, ponekad čak ni s uređivanjem četverosatne emisije koja se sluša diljem Hrvatske pa i dalje. Kolegice i kolege s Drugog tu su mi puno pomogli, posebice Nataša Mikas, koja je uređivala većinu emisija koje sam vodio i koja me uvodila u tajne zanata. I Darki Kragović, gotovo redovitoj mi glazbenoj urednici zahvalan sam za razumijevanje i suradnju. Unatoč tome što sam godinama u medijima, u početku sam imao tremu koja je s vremenom nestala i počeo sam se ugodno osjećati, ali nisam zadovoljan svojim glasom. Ipak sam samo običan meteorolog-prognostičar, a ne radijski voditelj.

ZK: Nastupili ste i u serijama 'Bitange i princeze' , 'Zakon',  a plesali ste i u showu 'Ples sa zvijezdama'. Koliko su vam javni nastupi, prije svega kao prognostičara, promijenili svakodnevicu? Imate li privilegije kao poznata osoba, odnosno 'napadaju' li vas kad se vrijeme ne poklopi s 'vašom' vremenskom prognozom?

Hvala što ste me podsjetili i na glumačke pokušaje. Posljednji je, još javno neviđen, bio u seriji 'Crno-bijeli svijet', a i suradnje sa Zabavnim, Dječjim, Školskim i Dokumentarnim programom se s veseljem, pa i ponosom sjećam - to su bile emisije 'Mliječni put', 'Treća sreća', 'Sedma noć', koje su samo neke od emisija u kojima sam 'stršao' kao meteorolog, ali i stjecao vrijedna iskustva. Posao kojim se bavim je javan, podložan gotovo svakodnevnoj kritici. Kao i mnogo toga u životu, i on ima pozitivne i negativne strane. Jako stresne, ali i ugodne. Privatnost u javnosti teško je izvediva, ali ljudi su prema meni većinom ljubazni. Pokušavam im to uzvratiti, ali čini mi se da sam mnogima još uvijek veliki dužnik.

ZK: Najavili ste snimanje dokumentarnog serijala o nepoznatoj Hrvatskoj, što je s tim projektom? 

Nažalost, dokumentarna serija pod radnim imenom 'Neotkrivena Hrvatska', gdje sam nastupio u jednoj epizodi, onoj snimanoj u Lici, a koju je radila HRT-ova ekipa predvođena Andrejom Ćakić i Darkom Halapijom, još uvijek čeka emitiranje. Montaža je trajala dulje od očekivanog, ali nadam se emitiranju sljedeće jeseni ili zime, prije ili poslije novog dokumentarnog serijala 'Vjetar u kosi' Ace Stankovića.

Kompromisi u braku i kuhinji

ZK: Smatrate li da će meteorologija s napretkom znanosti postati 99 posto precizna ili mislite da će nas priroda uvijek iznenađivati? 

Veliki napredak je postignut. Sljedeći koraci vjerojatno će biti mali, čak vrlo mali. Ali pritom ne vjerujem da će se sasvim izbjeći poneko iznenađenje.

ZK: Što biste još voljeli ostvariti u poslovnoj karijeri?

Sjećam se prvih dolazaka na posao u DHMZ i maštanja dok sam se penjao na Grič o tome kako bih volio pred kraj karijere biti načelnik Službe za vremenske analize i prognoze. Činilo mi se to vrhuncem željene karijere. No, taj mi je vrhunac došao iznenađujuće brzo, već nakon 10 godina staža. Sljedećih 8 sam više-manje uspješno 'šefovao' i pritom se zasitio tog posla u državnoj službi, gdje je bilo teško nagrađivati one vrijedne, marljive i kvalitetne, a i poticati ili kažnjavati one koji posao ne rade kako bi mogli i trebali. Ove godine obilježavam 20 godina radnog staža i zadovoljan sam postignutim. Što se tiče budućnosti, nek' me život pozitivno iznenadi.

ZK: Vaša supruga Lavanda je Dalmatinka, a vi ste Slavonac. Kako spajate mediteransku i tešku kontinentalnu kuhinju?

Hm, to je odviše jednostavno rečeno. Supruga je po ocu Dalmatinka, po majci Bosanka, odrasla u Čakovcu. Ja sam pak kombinacija Slavonije te povijesno i genetski gledajući Like i Slovačke, s višegodišnjim životom u Podravini. Prema svemu, trebala bi prevladavati kontinentalna kuhinja, ali nije tako. Ima koječega, ali već dugo gotovo ničeg 'teškog'. Kobasice, kuleni i njegove seke, kao i svinjetina vrlo se rijetko nađu u našoj kuhinji, ali katkad se ipak nađu pršut, šunka i špek. Također nastojimo jesti puno voća i povrća. Život, posebice brak, pun je kompromisa, a vjerujem da se zna koji supružnik u današnje vrijeme u većini slučajeva popušta. U našoj obitelji to se pokazuje kvalitetnije, ne samo u prehrambenom, nego i u zdravstvenom smislu.

Pročitaj koja rješenja za spas Zemlje predlaže Adrijan Kezele.