Powered by:
Domagoj Jakopović Ribafish je novinar, voditelj, osoba velikog srca koja je osobnu tragediju pretvorila u predivan projekt, koji mnogima donosi dobro. Prije dvije godine zaživio je tako projekt RokOtok kao uspomena na njegovog sina Roka koji više nije s nama...
Ribafish je odlučio ispuniti obećanje koje je dao Roku – da će posjetiti sve hrvatske naseljene otoke, ali i samom sebi da će plivati do baš svih naših otoka i na njima se družiti s djecom, educirati ih o zaštiti prirode te ukazati na važnost kvalitetnog druženja s roditeljima i međusobno, bez mobitela i ostalih ekrana koji su postali svojevrsni „zagađivači“ naše svakodnevice.
Domagoj isto tako s ljudima iz udruge RokOtok s ostalim udrugama grada Zagreba i cijele Hrvatske kad ne pliva čisti zagađene šume, plaže, parkove, zelene površine i velika mu je želja da ljudi osvijeste važnost življenja u čistoj, nezagađenoj prirodi...
Razgovarali smo o projektu, planovima i svemu onome što RokOtok znači kako za njega tako i za sve one koji sudjeluju.
RokOtok osvojio je mnoga srca, nazivaju ga i najljepšim ljetnim ljetnim projektom 2019, reci nam nešto više...
Ideja RokOtoka je bila da se u prve tri godine trajanja dok ne oplivamo svih 50 naseljenih otoka (17 otoka godišnje) prije svega povežu naseljeni otoci hrvatskog dijela Jadranskog mora, da ukažemo ostalim ljudima na probleme koji imaju otočani, na sve jače zagađenje i općenito podigne svijest ljudi prema okolišu. Uz sve spomenuto, u hladnijem dijelu godine, kad ne bismo plivali, držali bismo predavanja po školama i učilištima, no zbog pandemije i lockdowna sve se zaustavilo prošle godine.
Jedan dan RokOtoka u biti se sastoji od plivanja između dva otoka, mog dolaska na plažu gdje čekaju okupljeni klinci i roditelji, predavanja o plivanju, ekologiji, zdravlju, druženju i igranju, nakon čega se okupljenima nakon traženja skrivenog blaga podijele simbolični pokloni u vidu edukativnih igračaka i knjiga. U zimskom dijelu godine to je bila svojevrsna edukacija od otprilike 45 minuta gdje pričamo i pokazujemo slike i videa kako smo plivali, povezivali otoke. Održali smo 2019. godine 18 predavanja na 17 otoka i uspjelo nam je da klinci budu ta dva sata na plaži bez mobitela.
Zašto suradnja s Čistećim Medvjedićima?
U 2020. smo morali stati s predavanjima i nismo više mogli doći u škole, kao ni plivati i druga faza RokOtoka je odgođena za 2021. godinu. Pao sam u depresiju što projekt nije bilo moguće održati, a jako smo željeli širiti i dalje dobru priču kako treba paziti ne samo na otoke i more nego zapravo i na čitav svijet oko nas. Tada je netko od prijatelja spomenuo da postoji čovjek koji je zbog lockdowna morao staviti posao na čekanje, krenuo čistiti šume oko svoje kuće i osnovao Čisteće medvjediće. Završio sam na kavi s Pericom Štefanom i okrenuo novu stranicu...
Pridružili smo se sljedeći tjedan Medvjedićima i Zlatnoj Metli na akciji u Maksimiru, uzeli smo vreće i rukavice i skupljali smeće pored šetača, trkača, majki s kolicima. Puno smeća. Upoznali smo sjajne, drage ljude, a što je najvažnije, osjećali smo se dobro, svjesni da smo puno više napravili za sebe i zajednicu nego da smo samo šetali s našim psom. Došli smo do zajedničkog zaključka da ljudi danas sve manje brinu o okolišu, kako svima nedostaje opće kulture i kućnog odgoja, a većini je postao maksimum da sjedeći kod kuće ostave neki otrovan komentar na društvenim mrežama. Čisteći medvjedići su započeli sjajnu priču, mi iz RokOtoka se pridružujemo akcijama i dalje kad god možemo, a oni sad imaju podružnice u deset gradova, pa čak i izvan granica Lijepe naše i rade odličan posao. Svakog se vikenda po Europi prikupi stotinjak velikih vreća smeća (jedna puna vreća ima otprilike 20 kg) oko zagrebačkih mostova, u šumama Slavonije, plažama oko Splita.
Puno puta su nas zvali da očistimo gradske parkove koje ne čiste dovoljno, tek jednom u sedam ili četrnaest dana, kad se već nakupi toliko smeća da to grozno izgleda. Najviše pronalazimo otpatke od hrane i pića, ambalažu, nemarno bačene boce, limenke, kartone, plastiku.... Kontaktirane su velike fast food tvrtke i lanci, pizzerije i ostali koji pakiraju hranu u papirnate vrećice i kutije te ih zamolili da apeliraju na potrošače da ne ostavljaju otpad po parkovima već ga bace u smeće. Ovih smo dana na Sljemenu kao i prije na Zavrtnici našli krevete, kofere, kotače, gume, mašine za pranje rublja, razne kućanske aparate i slično. Ljudima danas definitivno nedostaje podizanje svijesti i potrebna je edukacija o tome što se gdje baca, također, nemaju pojma koga nazvati za odvoz glomaznog otpada, a to može riješiti puno problema. Svejedno, našem je čovjeku jednostavnije staviti pokvarenu vešmašinu u gepek i baciti je po noći u provaliju na Medvednici. Užas...
Kojih 5 stvari ne bi nikad očekivao da ćeš pronaći na hrpama smeća?
Bakin tabletić, jamačno ukras na nekom televizoru, ispravan televizor bez tabletića, trkaći bicikl bez kotača, kosturi divljih životinja koje su odbacili krivolovci nekoliko metara od ceste, raritetnu singlicu Miše Kovača bez brkova, ma svašta...
Na koji način ti brineš o okolišu?
Nastojim što manje zagađivati prostor oko sebe, trudim se ne bacati hranu i staviti papir u kontejner za papir, iako recikliranje u Zagrebu nema smisla jer se sve baca na istu hrpu. Kad nas ljudi u centru grada gledaju kako čistimo, nastojimo im objasniti da kad bi svatko od njih uzeo vreću i samo počistio za sobom - da bi učinio nešto dobro i za sebe i za druge. Najgore je ipak od ljudi koji sjede doma i ne rade ništa čuti rečenicu: „Zašto radite tuđi posao, ima tko je za to plaćen“. Zbog takvog stava, a i zato što se više nitko ne brine za njegovu čistoću, Zagreb nam izgleda sve gore. Mi volimo svoj grad i nije nam problem volontirati, ali je sramota da aktualna vlast nije našla za shodno da nas barem negdje spomene ili da nam daju barem vreće za smeće kad oni sami ne čiste. Bitno da su potrošili milijune na plakate za kampanju...
Ekološki aspekti RokOtoka...
Najviše komuniciramo s djecom, jer se nadamo da se oni još uvijek daju oblikovati. Sve se rjeđe događa da ona slušaju svoje roditelje i nastavnike. Nekad si imao strahopoštovanje prema treneru i nije ti padalo na pamet suprotstavljati se profesorima - znala se hijerarhija, a toga danas nema. Pokušavamo djeci objasniti da trebaju paziti na prirodu već od malih nogu. Ako oni to prenesu svojim prijateljima i svi zajedno očiste smeće kad ga ugledaju, možda dobijemo neku novu generaciju, koja će čuvati prirodu i tako produljiti vijek našem planetu, jer ovo što se sad događa nikako nije dobro. Na naše edukacije dolaze djeca s roditeljima i zgodno je gledati nakon predavanja kad djeca shvate što smo htjeli reći i drugi dan ona objašnjavaju roditeljima da se ne bi trebalo bacati smeće. Tako dobivamo mlade ljude, koji će barem nekoliko dana nakon RokOtoka razmišljati o tome i možda napraviti planet ljepšim za život.
Mi u RokOtoku čistimo plaže, a spremni smo se povezati i s profesionalnim roniocima kako bismo čistili i podmorje, ali to je dosta teško za organizirati. Nadam se da će lokalne zajednice ovo pročitati pa nešto i pokrenuti. Mora su pluća našeg planeta i jako je bitno da ih prestanemo zagađivati, jer bacanjem otpada sprječavamo stvaranje kisika. Veliki sam ljubitelj mora i putovanja, obišao sam 63 zemlje i uvijek bih Roku prije spavanja pričao da ćemo se kupati na najljepšim plažama planeta. O tome i govori knjiga RokOtok koju dijelimo na predavanjima. Roditelji koji su je pročitali s djecom kažu da je sjajna za čitanje prije spavanja, a istovremeno i izvrsna prigoda da se roditelji i djeca druže umjesto da svi bulje u svoje mobitele. Svako dijete koje dođe na RokOtok dobiva svoj primjerak knjige. Inače planiramo i otvaranje mini knjižnica na plažama, ali najvjerojatnije u sljedećoj etapi...
Možete li nam predstaviti ovogodišnji plan za vaš projekt RokOtok?
Krećemo 3. i završavamo 28. srpnja. Ove godine prolazimo šibenski i zadarski akvatorij, krećemo iz Brodarice i planiramo naći dobrovoljce da rukama spojimo obalu i otok Krapanj, što bismo snimili iz zraka, naravno, ako to dopusti Stožer i prilike oko pandemije. Najbitnije nam je ove godine da svi budu zdravi. Time želimo poslati poruku da su i otočani dio nas i da ih se ne smije zanemarivati. Nadamo se da ćemo i nakon naše ljetne plivačke avanture i druženja s najmlađima dobiti priliku i u hladnijim mjesecima nastaviti širiti našu priču i na predavanjima te osvijestiti sve više djece i njihovih roditelja kako bi svugdje oko nas bilo što više cvijeća i što manje smeća.
Naš partner HEP, do kraja 2030. godine ukupno planira imati oko 700 MW snage u vjetroelektranama i sunčanim elektranama te za 50 posto veći udio obnovljivih izvora u vlastitom proizvodnom miksu. HEP se mijenja na zeleno, možeš i ti! Više saznaj ovdje.
