Powered by:
Većina nas je svjesna da plastične vrećice i boce koje plutaju našim morima i rijekama nagrđuju okoliš, no za ljudsko zdravlje je opasniji plastični otpad nevidljiv prostom oku.
Svake godine od 5 do 14 milijuna tona plastike završi u obalnim vodama i konačno u otvorenom moru. Sunce, vjetar, valovi i vrućina razgrade taj materijal u čestice mikroplastike koja planktonu, ribama i kitovima izgleda poput hrane.
Stoga ne čude rezultati istraživanja Svjetske organizacije za pomorstvo (IMO) koje je ustvrdilo prisustvo mikroplastike u 114 morskih vrsta, od kojih se više od polovice komercijalno lovi za ljudsku prehranu. Iako se svi zgražamo nad odvratnim slikama kornjača zapletenih u kabele ili kitova čiji su želuci krcati plastike, mikroplastika morske organizme uništava iznutra, na mikroskopskoj razini. Mikroplastika na sebe veže kemijske onečišćivače s kojima dođe u dodir, poput teških metala, polikloriranih bifenila (PCB) i policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH).
Svjetski dan oceana
Eksperimenti s ribljim vrstama koje se koriste u prehrani su pokazali da jetra riba u kojima se nalaze čestice mikroplastike kontaminirane tim kemikalijama puno slabije prerađuju pesticide, antibiotike i druge onečišćivače, što znači da se oni ubrzano talože u ribi. I nažalost, ta riba završava na tanjurima naših obitelji.
Takav eksperiment je nemoguće provesti na ljudima jer, za razliku od riba, znanstvenici naravno ne mogu ljude hraniti mikroplastikom, no možemo pretpostaviti da utjecaj nije pozitivan. Pogotovo ako znamo da plastika sadrži niz aditiva i kemijskih spojeva koji su dokazano štetni za ljude - bisfenol A, ftalati, boje, ultraljubičasti stabilizatori, usporivači gorenja i slično.
Neki od njih su kancerogeni, a neki spadaju u hormonske razarače koji remete funkcioniranje ljudskog hormonskog sustava. Usporivači gorenja utječu na razvoj mozga kod fetusa i djece. Treba dodati i kako ne znamo povećava li kuhanje i prerada ribe u hranu otrovnost tih spojeva, odnosno nivou opasnost za ljude.
Plastika zagađuje i nagrđuje okoliš, no za ljude je vjerojatno opasnija kada se razgradi u nevidljive mikročestice koje se talože u živim organizmima. Zato, svaki put kad ovo ljeto pokupiš plastični otpad s plaže ili obale, osiguravaš da makar taj komad neće završiti u ribi koju jedeš.
