Iako nam je planet doslovno preplavljen s plastičnim otpadam (8 milijuna tona plastike svake godine završi u morima i oceanima) još uvijek se ne zna dovoljno o njezinu štetnom utjecaju na ljudsko zdravlje, budući da putem hranidbenog lanca dospijeva i u ljudski organizam.
Nova studija o kojoj piše Ekovjesnik - portal za održivi razvoj i uspješnu zajednicu 19. veljače po prvi put je u studiji "Plastika i zdravlje: Skriveni troškovi plastičnog planeta“ (Plastic & Health: The Hidden Costs of a Plastic Planet) izneseno kako plastika predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik za ljude u svakoj fazi njene proizvodnje, uporabe i odlaganja.
Studija je rezultat suradnje Centra za međunarodno ekološko pravo (Center for International Environmental Law - CIEL), neprofitne organizacije za zaštitu okoliša Earthworks, Svjetskog saveza za alternativu spalionicama (Global Alliance for Incinerator Alternatives - GAIA), saveza neprofitnih organizacija Healthy Babies Bright Futures (HBBF), IPEN-a, Texas Environmental Justice Advocacy Services (t.e.j.a.s.), Sveučilišta u Exeteru, organizacije UPSTREAM i pokreta Break Free From Plastic. Objavljenim izvještajem detaljno se objašnjava kako svaka faza životnog ciklusa plastike ugrožava zdravlje ljudi.
Svjetski dan oceana
7 načina kako nas plastika truje
Vađenje i transport fosilnih sirovina za plastiku - ekstrakcija nafte i plina, ispušta niz toksičnih tvari u zrak i vodu, često u značajnim količinama. Za proizvodnju plastike koristi se oko 170 kemikalija, za koje je poznato da imaju štetan učinak na zdravlje te da se povezuju s uzrocima nastanka raka i neplodnosti. Toksini imaju izravan i dokumentirano negativan utjecaj na kožu, oči i druge osjetilne organe, respiratorni, živčani i gastrointestinalni sustav, jetru i mozak.
Rafiniranje i proizvodnja plastičnih smola i aditiva - oslobađa otrovne kemikalije u zrak koje mogu izazvati rak i oštetiti živčani sustav. Posebno su ugroženi radnici kao i stanovnici naselja u blizini rafinerija.
Upotreba proizvoda za široku potrošnju - upotreba plastičnih proizvoda dovodi do gutanja ili udisanja velikih količina mikro-plastičnih čestica i stotina toksičnih tvari što se povezuje s nastankom raka, razvojnim ili endokrinim poremećajima.
Pri gospodarenju plastičnim otpadom oslobađaju se toksične tvari - metoda zbrinjavanja i uklanjanja plastičnog otpada, kao što su spaljivanje i rasplinjavanje, oslobađa kisele plinove, organske tvari kao što su dioksini i furani te otrovne metale poput olova i žive u zrak, tlo i vodu. Posljedice su posebno pogubne za radnike u pogonima, ali i za stanovnike koji žive u blizini pogona.
Razgradnjom plastike u okoliš se oslobađaju sitne čestice koje ljudi mogu progutati ili udisati - to može uzrokovati probleme poput upala, genotoksičnosti, oksidativnog stresa, apoptoze i nekroze, što sve može dovesti do raka, bolesti srca, dijabetesa, moždanog udara i drugih potencijalno smrtonosnih ili kroničnih bolesti.
Kontinuirano širenje u okoliš - plastika koja se razgrađuje u oceanu ili na kopnu dospijeva u hranidbeni lanac jer je konzumiraju životinje.
Plastika u ljudskom tijelu - sve je više dokumenata koji potvrđuju da je pronađena mikroplastika u ljudskim organima. Još uvijek se ne zna dovoljno kako bi mogla utjecati na ljudsko zdravlje, bolje da poduzmemo mjere i ograničimo proizvodnju i upotrebu plastike.
