Većina ekoloških katastrofa povezana je s proizvodnjom ili prijevozom goriva za potrebe rastuće svjetske populacije. Čak i kad je nesreća poput nedavne u Japanu izazvana prirodnom pojavom poput potresa i iz njega proizašlog tsunamija, šire je područje ugroženo radijacijom iz nuklearnih elektrana
Budući da "opasni" izvori energije kao što su nafta, plin i nuklearna reakcija zadovoljavaju većinu energetskih potreba, stradavanje okoliša čini se neizbježnim sve dok se ne poveća udio energije pribavljene od sunca, vjetra i tekuće vode.
Četvrt stoljeća od Černobila
Uskoro će se navršiti četvrt stoljeća od eksplozije nuklearnog reaktora u ukrajinskom Černobilu. Tog je 26. travnja 1986. neočekivani porast napona izazvao puknuće u reaktoru, što je dovelo do snažne eksplozije i taljenja reaktorovog štapina za gorivo. Grafit kojim je bio prekriven reaktor gorio je preko tjedan dana.
Iz elektrane su izbile goleme količine zračenja, uzrokujući neposrednu smrt 50 ljudi i trajno preseljenje njih još 350.000. Zračenje je pogodilo pet milijuna ljudi u Ukrajini i Bjelorusiji, a smatra se da je izazvalo četiri tisuće slučajeva raka štitnjače i rađanje brojne deformirane djece.
Srećom u nesreći, japanske su elektrane mnogo bolje osigurane od Černobila, koji je zbog mizernih sigurnosnih uvjeta bio tempirana bomba.
Nakon eksplozije na naftnom postrojenju British Petroleuma (BP) u Meksičkom zaljevu 21. travnja prošle godine, samo 80 km od obale Louisiane, morem se proširila naftna mrlja vidljiva i iz svemira, koja masovno ubija morske životinje do dubine od 1700 metara. Osim što je poginulo 11 radnika, brojni su ribari bar privremeno ostali bez posla.
Poharana delta Nigera
No, dok je BP izrasla u globalno omraženu kompaniju, Royal Dutch Shell i Exxon Mobil u razvijenom su svijetu prošle gotovo nezapaženo za znatno veću naftnu katastrofu koju su proizveli u Zapadnoj Africi.
Dok BP plaća milijarde dolara odštete za svoje skandalozne propuste, ove dvije kompanije smijulje se sebi u brk, jer svjetska javnost ne zna gotovo ništa o ekološkoj katastrofi u delti Nigera.
U zadnjih se pola stoljeća u tom području izlila preko 2 milijarde litara nafte, četiri puta više nego u Meksički zaljev, no Zapadna je Afrika daleko i nastanjena je uglavnom crncima, pred kojima se krupni kapital ne mora opravdavati. Royal Dutch Shell i Exxon Mobile osiguravaju nastavak svojih radova na tom području "dobrom suradnjom" s lokalnim vlastima, što košta manje od BP-ovog opravdavanja pred zapadnom javnošću.
Sadam spalio naftna polja
Exxon je bio umiješan u još jednu mega-katastrofu, koja se dogodila 1989., deset godina prije no što se fuzionirao s Mobilom i formirao današnji Exxon Mobil.
Dok mu je za kormilom bio neiskusni niži časnik, mijenjajući navodno pripitog kapetana, Exxonov se tanker Valdez 24. ožujka te godine nasukao na greben Bligh nedaleko obale Aljaske te je izlio pola milijuna barela nafte.
Fotografije riba i ptica prekrivenih naftom ostale su urezane u kolektivnom pamćenju, a naftne mrlje i danas povremeno dolaze do obale.
Razne su se bolesti proširile među stanovnicima obalnog područja Aljaske, no Exxon Mobil je pravosudnim manevrima zasad izbjegao plaćanje velikog dijela odštete koja je dosuđena oštećenicima.
Fosilno je gorivo bilo u igri kao glavno oruđe i prilikom katastrofe na kuvajtskim naftnim poljima 1991. No, krivac za strahote bio je čovjek, irački diktator Sadam Husein. Ovaj je zlotvor naredio paljenje naftnih polja iz osvete jer je morao zbrisati iz okupiranog Kuvajta zbog međunarodne intervencije.
Izgorjelo je preko milijarde barela nafte uz jeziv crni dim koji se nadvio nad Perzijski Zaljev, a još je 10 milijardi barela proliveno u more. Osim sto je uginulo mnogo morskih životinja, i stanovnicima Kuvajta se pogoršalo zdravlje te je došlo do porasta stope karcinoma.
