Powered by:
Budući da je onečišćenje plastikom sve veće, kompanije moraju hitno djelovati i prebaciti se na poslovne modele koji ne uključuju bahato trošenje planetarnih resursa tako što će ih pretvoriti u jednokratnu ambalažu.
Svijetu prijeti plastično onečišćenje, a zahvaljujući pritisku ljudi iz cijeloga svijeta, robne marke i trgovci znaju da im nema druge nego preuzeti odgovornost. Korporacije nas sve više zatrpavaju najavama o promjeni pakiranja svojih proizvoda. Govori se o “Pakiranju koje se može potpuno reciklirati”, koje je “izrađeno od biorazgradive plastike” ili o “održivom papirnatom pakiranju”. No, što svi ti napori zapravo znače i jesu li oni rješenje za krizu izazvanu plastičnim onečišćenjem?
Krenimo od toga što nas je uopće dovelo u ovu situaciju – jednokratna plastika s kratkim vijekom upotrebe, ponekad ne duljim od nekoliko sekundi, a potom – u smeće s njom. A sad pogledajmo neka od najčešćih “rješenja” kojima se kompanije hvale.
1. Papir
Na prvi pogled, papirnati proizvodi čine se dobrim rješenjem, a kompanijama nije neki problem prebaciti se na njihovu proizvodnju. No, masovni prelazak velikih kompanija s plastike na papir imat će loš globalni utjecaj na šume. Šume su neizmjerno važne za zdravlje okoliša, jer uklanjaju i skladište ugljik, održavaju životinjske i biljne zajednice i bioraznolikost te pružaju druge ekološke usluge. S obzirom na već postojeći pritisak na ograničene šumske resurse, potrebno je zaštititi i obnoviti daleko veća šumska područja, a ne njima hraniti našu ovisnost o jednokratnom pakiranju.
2. Bioplastika
Još jedan zbunjujuć trend je prebacivanje na “bioplastiku”, izraz koji obuhvaća plastiku na organskoj bazi, biorazgradivu i kompostabilnu plastiku, a može se čak odnositi i na plastiku napravljenu od fosilnih goriva. Problem s bioplastikom je dvostruk.
Prvi je njezino porijeklo. Većina bioplastike dobiva se iz poljoprivrednih usjeva koji se natječu za prostor s usjevima za hranu i time ugrožavaju dostupnost hrane, uzrokuju dodatne prenamjene zemljišta i emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede.
Drugi je problem – što se događa s takvom plastikom kad se baci? Biorazgradiva plastika razgrađuje se samo na visokim temperaturama i velikoj vlazi, a takvi su uvjeti rijetki u prirodnom okolišu, ako uopće postoje. Osim toga, baš poput obične plastike, i biorazgradiva se plastika može raspasti na manje komadiće koje životinje mogu progutati te time ulazi u hranidbeni lanac.
Kompostabilna plastika razgrađuje se u potpunosti, ali također samo u određenim uvjetima koji postoje u postrojenjima za industrijsko kompostiranje ili, rjeđe, u sustavima za kompostiranje u domaćinstvu. Većina jedinica lokalne samouprave nema za to potrebnu opremu, tako da su daleko veći izgledi da će kompostabilna plastika završiti na odlagalištu otpada ili u spalionici, čime se bitno ne razlikuje, niti je bolje rješenje, od obične jednokratne plastike.
3. Reciklabilna plastika
Kao šećer na kraju, tu je i plastična ambalaža izrađena od plastike koja se može u potpunosti reciklirati. Marketing to uglavnom uljepšava, ali stvarnost je ružnija. Više od 90% plastike se nije recikliralo. Sustavi za reciklažu ne mogu se nositi s ogromnim količinama proizvedenog plastičnog otpada i takvi su pogoni pretrpani. Zbog toga je daleko vjerojatnije da plastika – umjesto da se reciklira – završi na odlagalištu, u spalionici ili u okolišu.
Osim toga, kod plastike ne dolazi do recikliranja, nego do niže materijalne oporabe (downcycling), što znači da se od stare plastike ne pravi nova, već se ona ponovno obrađuje i pretvara u proizvode niže kvalitete ili vrijednosti, koji se nakon toga više ne mogu reciklirati. Kapacitet jedinica lokalne samouprave da recikliraju pojedine vrste plastike varira. Drugim riječima, ako je nešto reciklabilno, to samo po sebi ne podrazumijeva i da će se reciklirati.
Nažalost, ovim strategijama kompanije izbjegavaju obračunati se s kulturom bacanja. Umjesto toga, samo zamjenjuju jedan materijal drugim, ali bit ovog modela je ista: iskoristi i baci, u velikim količinama, na globalnoj razini. Dakako, time nastavljaju stvarati ogromne količine otpada koje planet više ne može probaviti.
I, što je onda rješenje? Budući da je onečišćenje plastikom sve veće, kompanije moraju hitno djelovati i prebaciti se na poslovne modele koji ne uključuju bahato trošenje planetarnih resursa tako što će ih pretvoriti u jednokratnu ambalažu.
Za svoj prvi cilj moraju postaviti smanjenje proizvodnje otpada te ulaganje u sustave za višekratnu upotrebu i ponovno punjenje za distribuiranje svojih proizvoda. Moraju utvrditi jasne ciljeve smanjenja otpada i načine kako ih postići. Ljudi diljem svijeta već zahtijevaju da se takvi sustavi upogone. Vrijeme je da kompanije reagiraju i nađu pravo rješenje, a to je višekratna upotreba.
