Powered by:
Klimatske promjene donijet će još toplija i sušnija ljeta te jače zagrijavanje i zaslanjivanje površine mora, a već u nekoliko posljednjih desetljeća zabilježene su promjene kao što su dolazak novih ribljih vrsta, od kojih su neke i invazivne, promjene u odnosima i obilju bakterijskih zajednica, nestanak vrsta hladnijih mora...
Slanoća, slanost ili salinitet, tj. udio otopljenih anorganskih soli u moru, izražava se u gramima po kilogramu (g/kg), odnosno u promilima (‰) i osnovno je svojstvo oceana koje nam govori koliko je grama soli otopljeno u jednoj litri morske vode. U morskoj vodi otopljene su brojne soli među kojima prevladava kloridna sol NaCl - poznata kao kuhinjska sol.
Salinitet ovisi o razlici između količine vode koja je napustila ocean isparavanjem i količine vode koja je u njega pristigla oborinama i dotokom kopnenih voda, o stvaranju i otapanju leda, strujanju i miješanju u moru. Prosječni salinitet svjetskog mora iznosi 35 promila što znači da je u jednoj litri morske vode otopljeno 35 grama soli. Jadransko more je dio Sredozemnog koje spada u mora u kojima je isparavanje veće od dotoka slatke vode i ima prosjek od 38 promila.
Hrvatski tim znanstvenika u suradnji s talijanskim kolegama u uglednom časopisu Frontiers in Marine Science objavio je najnovije rezultate istraživanja koji ukazuju na dosad nezabilježene vrijednosti saliniteta Jadrana, piše Institut Ruđer Bošković.
Još od 1950-ih godina kontinuirano se obavljaju oceanografska mjerenja u Jadranu, a ovako dugi vremenski nizovi zapravo su rijetki u svijetu te neprocjenjivi u današnjoj eri klimatskih promjena.
Tijekom ljeta i jeseni 2017. godine u južnom Jadranu i na Palagruškom pragu zabilježena je pojava izuzetno visokih vrijednosti površinskog saliniteta (vrijednosti saliniteta preko 39 promila) i to je prvi put da su tako visoke vrijednosti zabilježene u Jadranu, a zahvaćale su površinu mora do dubine od tridesetak metara. Ova pojava je uobičajena u puno slanijem i toplijem Levantu, gdje se stvara najslanija voda u Sredozemlju, tzv. Levantinska intermedijarna voda.
Četiri ključna procesa koja uzrokuju visok salinitet Jadrana
Do listopada 2017. godine salinitet u površinskom sloju na Palagruškom pragu dosegnuo je rekordne vrijednosti, koje su bile više od 39.1 promila. Uz manje oscilacije, visok salinitet u prvih dvjestotinjak metara mora zadržao se u srednjem i južnom Jadranu sve do danas. Primjerice, u ovom trenutku je salinitet u središnjem dijelu južnog Jadrana veći od 38.8 promila u cijelom vodenom stupcu, a uz površinu doseže i 39.15 promila. Ova saznanja potaknula su hrvatske i talijanske znanstvenike na detaljnije istraživanje tijekom kojeg su analizirali razne dostupne podatke, a i razloge pojave voda ovako visokog saliniteta.
Djelomično uzrok je i pojačani dotok voda visokog saliniteta iz Levanta i Jonskog mora, a dijelom zbog procesa u samom Jadranu koji se odvijaju na vremenskim skalama od nekoliko dana pa do desetak godina, a obuhvaćaju četiri ključna fenomena.
Prvi je tzv. Jadransko-jonska bimodalna oscilacija, koja inače uzrokuje snažne oscilacije fizičkih i biogeokemijskih varijabla u Jadranu s periodom od pet do deset godina, a u posljednjih desetak godina uzrokuje izražen donos slanih i ultraoligotrofnih voda u Jadran.
Drugi proces je vezan uz vrlo niske protoke rijeka do godinu dana prije pojave visokih površinskih saliniteta, uzrokovane manjkom oborina u širem području Jadrana.
Treći proces se odnosi na izražen dotok sunčeve energije na površinu mora tijekom ljeta i rane jeseni, kada je vrijeme toplije od prosjeka i s malo vjetra, odnosno sa slabo izraženim vertikalnim miješanjem u stupcu mora i raslojavanjem vodenog stupca na izrazito topliji površinski sloj i hladniji središnji i pridneni sloj. Posljedično, četvrti proces uključuje izraženo isparavanje i gubitak vode s površine mora.
Klimatske promjene donijet će još toplija i sušnija ljeta te jače zagrijavanje i zaslanjivanje površine mora
Tri od četiri navedena procesa već su zabilježena kao posljedica klimatskih promjena u Sredozemlju koje će u budućnosti donijeti još toplija i sušnija ljeta, manje protoke rijeka te posljedično jače zagrijavanje i zaslanjivanje površinskog sloja mora. Ove promjene imat će značajan utjecaj na život u Jadranu jer sav živi svijet ovisi o temperaturi, salinitetu i dostupnim hranjivim solima.
Već u nekoliko posljednjih desetljeća zabilježene su promjene kao što su dolazak novih ribljih vrsta, od kojih su neke i invazivne, promjene u odnosima i obilju bakterijskih zajednica, nestanak vrsta specifičnih za hladnija mora.
Znanstvenici diljem svijeta proučavaju kako će sve te promjene utjecati na život u moru. Postoje neke vrste koje mogu prilagoditi svoje tijelo fluktuacijama saliniteta, jedan od načina je osmoregulacija (regulacija osmotskog tlaka tjelesnih tekućina radi održavanja homeostaze sastava tjelesnih tekućina. Osmoregulatorni mehanizmi omogućuju organizmima slobodno kretanje između područja različitih saliniteta nepogođeni osmotskim promjenama), ali razina tolerancije je različita među vrstama.
Prema procjenama s web stranice Hrvatske agencije za okoliš i prirodu u Jadranu živi ili se razmnožava i do 8 000 morskih vrsta i podvrsta, a ukupan broj vrsta i podvrsta mogao bi biti veći i od 12 000. Jadransko more karakterizira raznolikost obalnih i morskih staništa, a ekološki čimbenici koji utječu na raspodjelu živog svijeta u Jadranu su temperatura, salinitet, koncentracija hranjivih tvari, morske struje, količina svjetlosti i drugo. Hrvatski dio Jadrana ubraja se u niskoproduktivna (oligotrofna) područja, a najveća produktivnost zabilježena je u područjima riječnih ušća i zaljeva gdje se zbog unosa anorganskih i organskih hranjivih tvari pojavljuju veće koncentracije fitoplanktona i zooplanktona. Upravo zbog toga, mnogi zaljevi pružaju povoljne uvjete za preživljavanje i razvoj mladih razvojnih stadija riba, školjkaša i drugih organizama. Jabučka kotlina predstavlja najvažnije rastilište i mrjestilište velikog broja pridnenih gospodarskih vrsta (žive i hrane se na dnu ili blizu dna mora).
Sjeverni Jadran ima prosječnu dubinu od tridesetak metara, a jedinstvena priroda tog područja omogućila je razvoj zanimljivih sjevernojadranskih endema i zadržavanje rijetkih i ugroženih životinjskih vrsta. Zbog velikog unosa hranjivih soli dospjelih iz rijeke Po, sjeverni Jadran, za razliku od južnog, smatra se područjem visoke produktivnosti. Kao posljedica navedenih uvjeta ali i obilja hrane, bogatstvo biljaka i životinja podmorja sjevernog Jadrana očituje se u velikoj brojnosti, ali relativno maloj raznolikosti vrsta.
Hladna mora količinski bogatija ribom
Tako možemo reći da se bogatstvo života u moru može povezati s toplinom mora. Hladna mora imaju više otopljenog kisika u vodi koji je uvjet za bogatstvo planktona, osnovne hrane ribama i brojnim drugim organizmima u moru pa su tako hladna mora količinski bogatija ribom. Topla mora imaju manje otopljenog kisika pa su zato količinski siromašnija ribom. No život u toplim morima je raznolikiji zbog većeg broja različitih biljnih i životinjskih vrsta.
Klimatske promjene obuhvatile su svaki dio svijeta, od zraka, kopna do mora. Jadransko more je kao dio Sredozemnog mora već posljednja dva desetljeća pod negativnim utjecajem klimatskih promjena, ali i prelova, eutrofikacije (povećanje primarne proizvodnje organskih tvari u vodenim ekosustavima zbog stalnog vanjskog unosa hranjivih soli, pogotovo nitrata i fosfata), degradacije obalnih i morskih staništa, podvodne antropogene buke, bacanja otpada u more, posebno plastike, ali i dolaska stranih vrsta životinjskog svijeta.
Naš partner HEP, do kraja 2030. godine ukupno planira imati oko 700 MW snage u vjetroelektranama i sunčanim elektranama te za 50 posto veći udio obnovljivih izvora u vlastitom proizvodnom miksu. HEP se mijenja na zeleno, možeš i ti! Više saznaj ovdje.
