Tijekom godina odmaknuli smo se od prirode, sami sebe proglasili superiornim bićima i počeli fragmentirati sve oko sebe. Razvili smo brzu, instant, rafiniranu, procesiranu hranu pa su nam tijekom vremena takve postale misli i emocije: sami se osjećamo rascjepkano, raščlanjeno pa tako i u govoru često napominjemo kako se ne možemo "sastaviti"
Povezanost s prirodnim obrascima
U davna vremena, kad je čovjek bio puno povezaniji s prirodom nego što je danas, intuitivno je osjećao i prepoznavao da sve što se događa u prirodi općenito se kao obrazac prenosi u svim njenim dijelovima, pa i onim najmanjim.
Drugačije se to može reći i ovako: sve što se događa na makroplanu (u velikom) ponavlja se na mikroplanu (u malom). Stoga, ukoliko nam se često čini kako smo preblizu sebi samima da bismo se mogli cjelovito sagledati i prepoznati neke obrasce, nema potrebe da se mučimo sa svojim "mikroplanom".
Jednostavno pogledamo oko sebe (čitaj: prirodu) i uočimo kretanja, primjere koji se ponavljaju i u funkcioniranju našeg organizma. Tako je to nekad bilo uobičajeno. Ne promatrati sebe odvojeno od prirode i "čitati" obrasce kako bismo podržali vlastiti organizam.
Beskrajno analiziranje izaziva stagnaciju
Tijekom godina odmaknuli smo se od prirode, sami sebe proglasili superiornim bićima i počeli fragmentirati sve oko sebe. Razvili smo brzu, instant, rafiniranu, procesiranu hranu pa su nam tijekom vremena takve postale misli i emocije: sami se osjećamo rascjepkano, raščlanjeno pa tako i u govoru često napominjemo kako se ne možemo "sastaviti".
Beskrajno analiziramo, raščlanjujemo i pri tome niti ne primjećujemo da to često izaziva trajno stagniranje (analyse to paralyse!) te ne proizvodi baš radost u našem življenju.
Pogled na vlastito zdravlje i tijelo vrlo često je simbol takvog analitičkog pristupa u kojem ne povezujemo dijelove s cjelinom. To uključuje neke uobičajene stavove poput: kako bismo očuvali i održali naše zdravlje potreban je konstantan vanjski nadzor?!
Jesmo li destruktivni?
U prirodi se sve odvija samo od sebe, a različiti procesi se međusobno podupiru i uravnotežuju. Vjerujem da vam je poznat podatak koji govori da bi se s nestankom čovjeka i njegovog razarajućeg učinka na zemlju naš planet vrlo brzo oporavio i iscijelio.
Kako naše tijelo odražava prirodu i zemlju tako i ono samo ima procese samoiscjeljenja i samoodržanja, samo je važno da nismo destruktivni odnosno autodestruktivni pa načinom življenja i prehrane umjesto da takve procese podupiremo mi ih otežavamo.
Sljedeći uobičajen stav je da su fizički problemi koje osjećamo potpuno odvojeni od naših emocija i misli. Ovakav stav daleko je od stvarnosti: misli i emocije su biokemijske pojave te se prenose preko imunološkog, endokrinog i živčanog sustava te i te kako utječu na funkcioniranje našeg tijela kako u negativnom tako i u pozitivnom smislu.
Nadalje, uvriježeno je mišljenje da ukoliko imamo problem s jednim odnosno pojedinim organom, drugi organi s tim nemaju veze. Pa, primjerice, kada imamo problem s jetrom nitko to ne povezuje s drugim organima i njihovim funkcijama, "tretira" se jetra. Stvarnost je drugačija: sve je neraskidivo povezano u cjelinu, svi organi i njihove funkcije su međusobno čvrsto isprepleteni i nemoguće ih je odvojiti te promatrati izolirano.
Naše tijelo stvara zdravlje
Koliko često ste čuli ili pomislili kako nam se bolest događa i kako je nemoguće nešto učiniti sam za sebe?! Cjeloviti pristup kaže da je bolest u stvari poruka organizma, sastavni dio naše unutrašnje mudrosti i poruka da je potrebno napraviti promjene.
Jedan od najuvriježenijih stavova je i onaj kako je tijelo jako osjetljivo na vanjske izazove, nesposobno da se obrani pa su mu stoga neophodne imunizacije. Naše tijelo svakodnevno stvara zdravlje, ima ogroman potencijal samoiscjeljenja i njemu stalno teži.
Živjeti potpuno ispunjeno i otvoreno najbolja je briga o sebi i najkvalitetnija prevencija.
