Powered by:
O glazbi Gorana Karana, uspješnog umjetnika i autora mnogih prekrasnih stihova mnogo je toga već poznato, no ovoga puta razgovarali smo s njim o vrlo aktualnoj temi održivog života, klimatskim promjenama, kao i o važnosti osviještenosti i truda sviju nas kako bismo zajedničkim snagama sačuvali ovaj naš dragi Planet.
Danas svi govore o održivosti, zaštiti okoliša, no često su to samo fraze, kada ste se vi prvi puta susreli s održivim razvojem?
Održivi razvoj prekrasna je konstrukcija riječi. Održivost podrazumijeva brigu o resursima i planiranje na duže rokove. Tu se nalazi cijeli izazov ljudske civilizacije, zbog sve oštrijih prirodnih uvjeta, tehnološkog napretka, koji je značajan i nažalost političkih previranja i vječno je pitanje kako uskladiti te tri stvari. Kad spominjem politička previranja u kontekstu održivog razvoja, jako je važno i potrebno planiranje srednjoročno ili dugoročno. No, danas se događa da se neke stvari ili projekti u politici ne stignu završiti, jer je u tom trenutku u fokusu neki drugi projekt ili se prikupljaju bodovi popularnosti zbog izbora.
Zato je jako važno ostaviti zajedničke vrijednosti netaknutima i zajednički, bez obzira na sve razlike koje nas dijele, pronaći one stvari koje vrijede za sve. Naime čovjek nije gospodar nego na neki način namjesnik i jako je važno da to osvijestimo. U ovom trenutku civilizacija je ekonomski usmjerena i podrazumijeva ekonomski razvoj. Ako nije čvrsto ukorijenjen u tradiciji, vjeri i legislativi, ekonomski razvoj svatko tumači kako želi, dok krupni kapitalizam koristi resurse dok se ne potroše i onda metodom skakavaca prelazi na drugo polje. Susreo sam se s pojmom održivosti jako davno i to putujući Austrijom i Njemačkom, koje, po meni, uz skandinavske zemlje u tome prednjače, jer su dovoljno ekonomski razvijene. Nemaju taj duh gospodarenja nego namjesništva, znači da se brinu i da žele ostaviti nešto budućim generacijama, kako one ne bi trebale ratovati oko izvora vode ili polja žita.
Kako u svakodnevnom životu primjenjujete održivost?
Živim život protkan glazbom, pišem, pjevam pjesme i jako mi je važno stalno imati doticaja s elementima u prirodi da se pune baterije. Ujutro odlazim na splitsku plažu Bačvice i tu mi počinje izazov svakodnevne održivosti. Tu ujutro dolaze ljudi dobre volje, iz ljubavi. To su sati u kojima još ne dolazi do kulminacija uma i alkohola. Ono što svi napravimo kad dođemo na plažu je da pogledamo je li nešto ostalo od sinoć od treće smjene. Budući da su trenutno zatvoreni objekti koji se bave noćnom “proizvodnjom” zabave mladost iznutra kipi i sve se to prelije navečer na Bačvice - bude alkohola, cigareta, pucaju boce, bacaju se opušci, pa se ponekad iščupa i poneki tamaris, zato ujutro pogledamo je li ostalo smeća i krhotina stakla koje uklonimo. Nama koji dolazimo ujutro na plažu ona je zapravo poput dnevnog boravka. Odnosimo se prema tom mjestu s ljubavlju. Ekipa koja dolazi navečer ima neke svoje potrebe, no određena regulativa je zaista nužna, obrazovanje kroz obitelj, školu, osnovnu i srednju. Bilo bi sjajno kada bi škole raspolagale zemljom na kojoj bi učenici nešto uzgajali i brinuli o tim kulturama. Zemlja je zahvalna, no i ona se polako počinje ponašati kao upravitelj, što je vidljivo u posljedicama koje se događaju. Zato svakoga dana napravi nešto oko sebe da bude ljepše. Digni, počisti, napravi, nasmiješi se i raduj se svom životu - to je taj koji živiš.
Slavni glazbenik već 30 godina ne jede meso, a svakodnevno čini male korake kojima pomaže u očuvanju okoliša
Jeste li i djecu od malih nogu učili važnosti održivoga življenja? Koje ste im vrijednosti prenosili od malih nogu?
Jako je važno što govoriš djeci i kako ih učiš. Tako stvaraš osnovu. No, djeca su pametnija no što odrasli pretpostavljaju, uče iz onoga što vide. Bitno je i da hodaš to što govoriš - najbitnije je ponašati se u skladu s onim što im želiš ostaviti, prije ili kasnije će sve tvoje riječi na jedno uho ući, a na drugo izaći, ostat će samo ono što si napravio, znači ne kaži nego pokaži. Vrijednosti koje pokušavam prenijeti su univerzalne, odnos prema prirodi uz ljubav jedino je sredstvo za preživljavanje.
Vegetarijanac ste, što isto tako povezuju s održivim razvojem i smanjenjem stakleničkih plinova te ugljičnoga otiska, koliko je na tu vašu odluku utjecala spomenuta činjenica, a koliko je to bio odabir iz nekoga drugog razloga?
Vegetarijanstvo je moj odabir već 30 godina tako da mi je i doručak i ručak i večera voće, povrće, mliječno, žitarice…
Počelo je sve odlaskom iz splitske sredine, putovali smo 3 mjeseca. Nisam boravio u svojoj sredini, imao sam vremena razmisliti što su moje suštinske potrebe, a što stečene navike, što zapravo koristim ne razmišljajući. Budući da nisam baš tip lovca kad bi morao ići po meso radije bih iskopao krumpire. Ako želim jesti meso netko mora transportirati, uzgojiti, ubiti, preraditi i dostaviti i još skuhati. Sve to da moram sam napraviti - možda u borbi za goli život, ali ovdje i u današnje vrijeme ne, jer danas sve možeš dobiti za ishranu bez većih napora. Mislim da su velike dobrobiti od vegetarijanstva, no svaka osoba u sebi mora prepoznati tko je i što je i tako se ponašati. Određeni broj ljudi ima svoje preferencije, radujem se razlikama u ljudima dok nisu nasilne. Što se tiče stakleničkih plinova to su makro razmišljanja, no ono što mogu je zaštititi svijet od sebe.
Održivi turizam polako ulazi na mala vrata i u Hrvatskoj. Što biste istaknuli kao najvažnije za njegov razvoj?
Održivi turizam omogućava mještanima da na svoj način, sa svojom tradicijom, kulturom i načinima života ostanu svoji, bez obzira na veliki ekonomski upliv i blagodati dolaska kapitala. Mislim da ljudi, čak i stranci, pogotovo danas u svijetu, dolaze po ono najbolje, lokalno - salatu od tete Marije, ulje od barba Stipe i slično. Mislim da se u tom mikrosvijetu može graditi najkvalitetnija usluga, u smislu da ljudi koji dolaze ovdje dobiju jedno iskustvo ovdašnjeg života, a ne samo razuzdanih tuluma. To je pitanje gradskih vlasti, no puno više tko je u stanju balansirati ekonomski, uz podizanje kvalitete, a bez čupanja vlastitih korijena. Hrvatska je mala zemlja s puno “lipih” stvari. Otoci su jedan idealan poligon za razmišljanje o održivom turizmu, jer ujesen, kad turisti odu, devet mjeseci sami i trebaju živjeti s onime što je ostalo nakon najezde turista. Treba uspostaviti pravila, ali ne da bi se nešto ograničilo, nego da bi se razvila svijest o tome koliko i na koji način uživati u ljepotama koje nas okružuju.
Budućnost turizma takve vrste može se vidjeti na bolskom primjeru. To je prekrasna destinacija s atraktivnim Zlatnim ratom i s godišnjim priljevom turista, koji donose sredstva od vitalne važnosti za tu malu zajednicu. Jedan od pozitivnih primjera je i Biomania koja turistima nudi da kušaju nešto domaće, lokalno, s imenom proizvoda, godinom proizvodnje, lokacijom i imenom onoga koji je to napravio. Tako se stvara čvrsta veza lokalne kulture i stranog korisnika te kulture. Samo će kvaliteta preživjeti, a otoci to znaju jer su ograničeni svojim resursima. Ribe ima ili nema, kiša padne ili ne, otok je sam po sebi brod na moru na kojem se treba brinuti o tome što raste, kada raste, kako sačuvati kulture i ne ići na površno ugađanje i uzimanje kapitala na prvu loptu.
Postoji veliki broj ljudi koji su spremni platiti autentično iskustvo. Pritom mislim na prirodne ljepote, no nismo mi napravili to more - tu je, niti smo tesali taj kamen, jedino možemo posaditi neku maslinu i pokazati kako se to radi, na koji način se živi kod nas. Često putujem i uvijek želim vidjeti nešto autohtono u nekome kraju i to probati. To znači da moj život nije stalno ponavljanje istih iskustava, generičke hrane koja je standardizirana. Volim doći negdje i znati što sam pojeo, tko je to spremio. Kad dolazim s tim stavom lako je uspostaviti pozitivnu, čvrstu i trajnu vezu s ljudima koje upoznaješ. Ako ljudi vide kod tebe interes svatko će rado objasniti, a još ako vide da ti to cijeniš e vi ste si već dobri. Stalno plasiranje najboljeg lokalnog, uz odgovarajuće ponašanje i način na koji uslužujemo dobitna je kombinacija. Prema svakom turistu koji dolazi na otok treba se odnositi kao prema dragim ljudima koji će doma ponijeti puno srce.
Jesu li ljudi u Hrvatskoj u dovoljnoj mjeri svjesni važnosti klimatskih promjena?
Ovakva ljeta kakva sad živimo, nisu ljeta niti moga djetinjstva niti mladosti. Naša draga majčica Zemlja, kao svako živo biće, ima svoje dane i noći, cikluse u kojima se grije i hladi. Već nekoliko stotina godina ljudi se nekontrolirano šire i isto tako koriste resurse, posebno danas u svijetu konzumerizma. Radi se o neprestanom povećanju stanovništva, izgradnji, povećavanju nečega što nisu stvarne potrebe, čime nažalost utičemo na okoliš. Bilo bi najbolje imati svojih 4-5 m2 zemlje, gdje god je moguće, da vidite koja je to radost. Kinezi imaju izreku - Ako želiš biti sretan jedan dan u životu napij se, ako želiš biti sretan 15 dana u životu oženi se, ako želiš biti sretan cijeli život imaj vrt i obrađuj ga. Vjerujem da se može. Trenutačna situacija još nije dosegla vrhunac, no ove poplave koje se događaju u visoko organiziranom svijetu kao što je Belgija - priroda se samo malo “zakašljala” i nastala je katastrofa. Mislim da ćemo se morati naučiti poštovanju i prijateljstvom suživotu, pa krenimo…
Jednom ste izjavili da strastveni ljudi pokreću svijet, ali to je samo pola istine, jer ga oni strpljivi i temeljiti održavaju. Što kod vas prevladava?
U potrebi stvaranja strastveni ljudi naprave nešto, no nakon toga dolazi dio koji je zapravo najteži. Održivi razvoj ovisi i o održivom entuzijazmu - stanju života i svijesti u kojem si ti radostan, ali da ne pregoriš. U ovom trenutku pokušavam djelovati uravnoteženo, izbalansirati svoju želju s kreiranjem pjesama s jednim normalnim životom, koji nije centar sam sebi nego je dio velike opće priče. Od svega što radim pokušavam napraviti stepenice, sebi za duhovan napredak, a ostalima kao emocionalni ili duhovni putokaz. Imao sam sreće, jer sam pjevao i napisao neke pjesme, koje su održiva glazba. Te istine su vječne, način kojim govorim je lokalan jer govori o ovom vremenu i prostoru, ali potreba za ljubavi je jedna najosnovnija ljudska potreba. Što više pjevaš o istinskoj ljubavi to su pjesme održivije. A da bi mogao o nečemu pjevati, o tome moraš nešto i saznati.
Tekst je napisala Hana Klain.
Naš partner projekta, HEP, mijenja se na zeleno, možeš i ti! Realizacija obnovljivog scenarija Hrvatske elektroprivrede rezultirat će povećanjem udjela obnovljivih izvora u proizvodnom portfelju HEP-a za 50 posto te povećanjem proizvodnje iz obnovljivih izvora u godinama s prosječnim hidrološkim okolnostima sa sadašnjih šest na devet milijardi kWh godišnje do 2030. godine. Više saznaj ovdje!
