Ekološka kriza seksualnosti

Prof. dr. sc. Valerije Vrček mladi je znanstvenik koji je knjigom ''Druga strana potrošačkog raja'' – u klopci između bolesti i zdravlja pokušao smanjiti šum medijske buke i dati nam točnu, znanstveno provjerenu informaciju o malim, velikim, poznatim i nepoznatim znanstvenim kontroverzama. Neke od brojnih tema o kojima piše u knjizi su GMO hrana, korištenje teflona u pripremi hrane, hormonska terapija, lijekovi, mobiteli, mamografija, proizvodi od polikarbonatne plastike, itd.

Pročitaj zanimljive ulomke o hormonskim otrovima iz knjige ''Druga strana potrošačkog raja'' autora prof. dr.sc. Valerija Vrčeka u izdanju Školske knjige.

Ekologija i spolnost

Poliklorirani bifenili (PCB), dioksini te mnogi sintetski pesticidi, herbicidi i insekticidi (npr. DDT) otrovni su spojevi koji izazivaju neurološka oštećenja, hormonalne poremećaje, oštećenja imunosnog sustava i rak.

Posebna skupina kemikalija koje izazivaju navedene spolne poremećaje, uključujući i pad testosterona, jesu tzv. endokrini disruptori, odnosno hormonski
otrovi kojima pripadaju navedeni spojevi, ali također i sastojci kozmetičkih i farmaceutskih preparata (ftalati), perfluorirani ugljikovodici (teflon) te aditivi
za plastiku (bisfenol A, polibromirani difenil-eteri).

Praška deklaracija o endokrinim disruptorima

Više od stotinu europskih stručnjaka i znanstvenika okupilo se 2005. godine u Pragu gdje su prikazali rezultate istraživanja o otrovima koji narušavaju hormonsku ravnotežu, izazivaju promjene spolnosti, te uzrokuju pad imuniteta i rak spolnih organa.

Smatra se da je kontaminacija okoliša endokrinim disruptorima jedan od važnih uzroka sve učestalije pojave spolnih promjena u muškaraca, pada kvalitete
sperme i muške neplodnosti, te poremećaja menstrualnih ciklusa i spontanih pobačaja. Stoga su okupljeni znanstvenici potpisali Prašku deklaraciju o endokrinim disruptorima kako bi na taj problem upozorili europsku javnost, predstavnike vlasti u Europskom parlamentu i odgovorne za prioritete europskih
znanstvenih istraživanja.

Rana upozorenja

U Deklaraciji znanstvenici podsjećaju da su primjeri, koji prikazuju posljedice djelovanja hormonskih otrova na mnogobrojne životinjske vrste jasan znak
upozorenja da i čovjeku prijeti ta opasnost: promjene spolnosti, plodnosti i nestanak vrste. Primjer nestanka životinjske vrste su morževi u Baltičkome i Sjevernom moru kojima, zbog dugotrajnog trovanja dioksinima prijeti izumiranje.

Diljem Europe mužjaci riba imaju nerazvijene spolne organe, posebno u područjima onečišćenim kemijskim i komunalnim otpadom (steroidni preparati, deterdženti, ftalati iz kozmetike...). Dokazano je da sastojci kontracepcijskih pilula u koncentracijama izmjerenima u europskim rijekama uzrokuju niz
reproduktivnih poremećaja u riba: smanjeno ili čak zaustavljeno sazrijevanje i proizvodnju jajašaca, smanjeno preživljavanje mlađi...

Zbog upotrebe antifoulanta, sredstva za sprječavanje obrastanja podvodnih dijelova brodova, tributilkositra, dolazi do hormonskih poremećaja u mnogih morskih organizama.

Načelo opreznosti

Znanstvenici smatraju da se rana upozorenja ne smiju zanemarivati. Smatraju i da nedostatak konačnih, čvrstih dokaza da endokrini disruptori izazivaju slične
posljedice i u čovjeka, nije razlog da se odustane od strožih mjera regulacije tih kemikalija pa ni od zabrana. Europsko načelo opreznosti potrebno je
primijeniti i ovdje jer štete od endokrinih disruptora mogu biti nepopravljive.

Prenatalni utjecaj PCB-a i dioksina

Skupina nizozemskih znanstvenika pod vodstvom Weisglas-Kuperusa sa Sveučilišta Erasmus u Rotterdamu objavila je zanimljivu studiju o utjecaju PCB-a
i dioksina prije rođenja na kasnije ponašanje u školskoj dobi. Pokazano je da ti otrovni spojevi mijenjaju ravnoteže hormona važnih za razvoj mozga i hormona koji utječu na ponašanje u igrama karakterističnima za određeni spol.

U dječaka izloženih prije rođenja višim koncentracijama PCB-a i dioksina, u školskoj dobi uočene su feminizirane kretnje, ponašanja i odabir igara karakterističnih za djevojčice, dok su djevojčice izložene višim koncentracijama PCB-a sudjelovale u ''muškim'' igrama.

Stupanj izloženosti svakog djeteta PCB-u i dioksinima određen je za vrijeme najosjetljivijih faza razvoja, tj. za vrijeme života u majčinoj utrobi. Količine tih
otrova izmjerene su u krvi majke u posljednjem mjesecu trudnoće te iz krvi pupčane vrpce.

Mjerenja su izvršena u razdoblju između 1990. i 1992., što znači da su posljedice na dječje ponašanje vidljive i nakon više od 10 godina. Istraživanja su pokazala da je utjecaj dioksina i PCB-a izraženiji kod dječaka nego djevojčica. Promjene njihova ponašanja uključuju izbor igračaka kojima se koriste djevojčice, ''žensku'' gestikulaciju te slabiju prostornu orijentaciju, što je u skladu s proestrogenim djelovanjem PCB-a i dioksina.

Više o knjizi pročitaj u našoj čitaonici...