Dunja Mazzocco Drvar otkriva zašto više snijeg ne pada za Božić i kakvi nam klimatski scenariji prijete

Razgovarali smo s Dunjom Mazzocco Drvar o brojnim temama koje nas sve više muče poput vremenskih ekstrema, velika količina informacija nas zbunjuje, a teško je u komunikacijskoj šumi ponekad prepoznati one provjerene i vjerodostojne. Hoće li filmovi katastrofe koje smo nekada gledati širom otvorenih očiju postati naša stvarnost? Koliko je važna kontinuirana edukacija, kao i kampanje kojima bi se ljudima približile ove teme, razgovarali smo s Dunjom Mazzocco Drvar, ravnateljicom Uprave za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

mZ: Početkom 2000-ih pojavilo se novo područje klimatskih znanosti, koje je počelo istraživati ljudski utjecaj na pojavu ekstremnih vremenskih uvjeta, poput poplava, vrućina, suša i oluja. Možete li nam reći nešto o njegovom djelovanju?

Klimatologija kao grana meteorologije postoji znatno dulje, zapravo otkad su se podaci o vremenu počeli motriti i mjeriti i sustavno bilježiti. I utjecaja čovjeka na klimu na planetu također smo svjesni već više od stoljeća. Naime, prvi novinski napis u kojem je objavljena znanstvena teza da će ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu dovesti do globalnog zagrijavanja datira iz kolovoza 1912. godine. Klimatologija se razvija kao i sve druge grane meteorologije i druge znanosti uostalom pa tako posljednjih desetljeća imamo i sve sofisticiranije klimatske modele čiji rezultati upućuju na to kakve ćemo klimatske parametre imati u idućih nekoliko desetljeća. I sve čvršće i preciznije možemo povezati uzroke s posljedicama. Naš su laboratorij planet i atmosfera pa je logično da sve što se događa s vremenom i klimom neminovno utječe na okoliš i živi svijet i da je nužno sve te procese promatrati interdisciplinarno tako da danas skoro da i nema struke koje se sve ovo ne tiče.

Kako se osjećate kad imate temperaturu 37, a kako s 38? To vam je odgovor na pitanje što za Zemlju znači taj jedan stupanj u globalnom zagrijavanju

mZ: Koje klimatske promjene očekuju Hrvatsku u sljedećih 15 godina?

Prije svega treba znati da su promjene klime globalni proces i da su njihove pojavnosti različite u raznim dijelovima planeta. Neka su područja izložena više, a neka manje. Tako, primjerice, znamo da se Mediteran zagrijava 20 % brže nego ostatak svijeta. Isto tako, znamo i da je Hrvatska po iznosu šteta od klimatskih promjena u odnosu na BDP, uz Mađarsku i Češku, treća najugroženija zemlja Europske unije. U posljednjih 120 godina globalna temperatura porasla je za oko 1,2 ° C, a u sljedeća dva desetljeća porast će za još više, u Hrvatskoj za 1, 3 ° C. Jedan Celzijev stupanj vam možda ne djeluje mnogo, ako razmišljate o ljetnim vrućinama i o razlici između, recimo, 37 ili 38 Celzija. Pakleno je vruće i jedno i drugo, ne osjetimo neku razliku! Međutim, sjetite se kako se ponaša vaše tijelo kad imate temperaturu 37, a kako kad vam toplomjer pokaže 38. Razlika je značajna, na 38 imate groznicu. Evo još jednog primjera. Za jednu kolumnu koju sam svojedobno pisala tražila sam argumentaciju za izostanak bijelih Božića. Prije 70-ak godina dnevna temperatura na sam dan Božića u Zagrebu je bila oko 1°C, a to je temperatura na kojoj sasvim pristojno može padati snijeg. Sada je božićni temperaturni prosjek nevjerojatnih 8 Celzija. Pa kako bismo u takvoj klimi očekivali bijeli Božić?! Takvih je primjera bezbroj i jasno pokazuju da ništa što se događa s klimom nije linearno, jednako kao što upućuju na to da su promjene temperature osnova svih ostalih promjena koje se događaju.

mZ: Vremenski ekstremi koje već sada viđamo sve više bit će još češći, produljit će se kišna i sušna razdoblja kao primjerice, ovo proljeće i ljeto, povećat će se skokovi temperature kao oni u travnju koji su uništili ovogodišnji urod trešanja, krušaka i šljiva, smanjit će se količina vlage u tlu, pojačat će se sunčevo zračenje i porast će srednja razina mora. Razorne vremenske pojave bit će sve češće, a uz njih raste prijetnja za sigurnost hrane, zdravlje ljudi i poslovanje u najširem smislu. Na stranici CarbonBrief.org objavljena je interaktivna karta koja bilježi ekstremne klimatološke promjene, a njihovi stručnjaci tvrde da je čak 70 % od 405 ekstremnih vremenskih događaja i trendova obuhvaćenih kartom učestalije ili žešće zbog klimatskih promjena uzrokovanih čovjekom. Na koji način ljudi doprinose pogoršanju klimatskih uvjeta?

Ispuštanjem stakleničkih plinova u atmosferu. Prije svega ugljičnog dioksida, ali ne samo njega. Ozbiljna prijetnja je i metan, dušikovi i sumporni oksidi i drugi spojevi. Nakon jednog mog intervjua na radiju javio mi se preko Facebooka gospodin koji je moje tvrdnje ocijenio neosnovanim jer, kako piše, CO2 u atmosferi ima blagotvoran učinak i bez njega ne bi bilo života na Zemlji. To je u osnovi točno, plinovi koje imamo u atmosferi zaslužni su za uvjete u kojima se razvija život na planetu, ali neosporna je činjenica da se ispuštanjem prevelikih količina stakleničkih plinova ravnoteža poremetila. Nikad u poznatoj povijesti planeta količina CO2 nije bila toliko visoka kao sada, a tako strmoglav porast koncentracije dogodio se u samo stotinjak godina.

Foto: Privatna arhiva Na ovogodišnjem COP-u u Glagowu nastavljaju se pregovori o postizanju ciljeva Pariškog sporazuma. Razgovarat će se o tome kako tranziciju na niskougljično društvo postići na inkluzivan, društveno odgovoran i za svakoga prihvatljiv način

Klimatski problemi na drugom kraju svijeta nas ne uznemiravaju toliko, ali tornado na granici Češke i Austrije, najezda komaraca koji nose groznicu Zapadnog Nila, mijenjaju percepciju

mZ: Jesu li, po vašem mišljenju Hrvati dovoljno educirani o klimatskim promjenama? Što biste vi predložili od aktivnosti kako bi nam se još bolje približile ove, iznimno važne teme?

Ljudi su danas preinformirani i podeducirani. O mnogočemu, pa tako i o klimatskim promjenama. I ne znaju razlučiti pravu informaciju od lažne. Vidi se to po reakcijama na pandemiju, virus i cjepivo. Komuniciranjem klimatskih tema bavim se već dugi niz godina i shvatila sam da ljudi reagiraju tek kad shvate da se klimatske promjene zaista tiču njih samih. Polarni medvjedi, Nemo i Dora i druge ribice u tropskom Pacifiku, koale iz požarima poharane Australije, klimatski migranti iz Afrike ili Azije, to se sve čini daleko i nepovezano s nama. Ali, kad se pojavi tornado na granici Češke i Austrije, najezda komaraca koji nose groznicu Zapadnog Nila, upozorenje na otrovni ozon u Zagrebu ili Osijeku, ta prijetnja postaje sve bliža i sve stvarnija. Mislim da smo mi danas u situaciji kad više ne trebamo propitkivati uzroke klimatskih promjena i raspravljati o znanstvenim dokazima za njihovo postojanje. Trebamo se koncentrirati na interdisciplinarno prepoznavanje procesa koji će se događati i razvijati načine kako im stati na kraj. U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja  provodimo akcije kojima pokazujemo građanima koji su to jednostavni svakodnevni postupci kojima smanjujemo svoj štetan utjecaj na klimu. Planiramo veliku komunikacijsku kampanju kroz koju ćemo te teme predstaviti širokoj javnosti. I, jasno, pišemo propise kojima ćemo neke stvari i zakonski regulirati.

mZ: Mnoge aktivnosti organiziraju se za djecu kako bi im se približila važnost klimatskih promjena. I vi sudjelujete u nekima od njih, koje su 3 najvažnije poruke koje komunicirate najmlađima?

Vjerujte, najmlađi sve znaju. Odvajaju otpad, gase svjetla na izlasku iz prostorije, ne puštaju vodu da nepotrebno teče dok peru zube. Ne propitkuju, jednostavno to tako rade jer su ih tete u vrtićima tako naučile. Ne bojim se ja za njih, bojim se što će se dogoditi u međuvremenu, dok oni stasaju i osnuju obitelji i svoja kućanstva. Moramo djelovati prije, odmah. Krive navike moramo mijenjati mi koji danas odlučujemo o tome kako ćemo se dovesti na posao, koju ćemo hranu kupiti, koliko često nam treba nova odjeća i obuća, na koji način ćemo se grijati, hladiti i slično.

mZ: Sudjelovali ste u projektu Klimatski kolaž, čak ste ga uz gđu. Sandru Benčić doveli u Sabor, koliko su zastupnici bili uspješni u rješavanju?

Kolaž u Saboru bio je zasad samo pokaznog karaktera, sudjelovali su neki članovi Odbora za okoliš i gosti zastupnice Benčić, veleposlanici Ujedinjene Kraljevine i Francuske. Mi smo ga kasnije odradili i u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i moram reći da su i ministar Ćorić i ravnatelji svih Uprava položili s čistom peticom. Svi znamo što nam je činiti, već smo i zasukali rukave.

Naš doprinos klimi je i odluka hoćemo li se osladiti ananasom iz Costa Rice ili malinama iz okolice Zagreba

mZ: Često se spominje smanjenje ugljičnog otiska, na koje sve načine i sami možemo pridonijeti smanjenju, a što bi mogle učiniti tvrtke?

Prije svega moramo naučiti što je ugljični otisak. Svi znamo da kad dišemo ispuštamo u zrak CO2, znamo da emitiramo stakleničke plinove kad se vozimo u automobilima na fosilna goriva ili kad se grijemo na plin ili loživo ulje. Ali trebamo shvatiti da smo odgovorni za veće ili manje emisije stakleničkih plinova kad biramo hoćemo li se osladiti ananasom iz Costa Rice ili malinama iz okolice Zagreba, kad vozimo automobil s propisno ili premalo napuhanim gumama, većom ili manjom brzinom ili kad odlučujemo hoćemo li popraviti dotrajale cipele ili kupiti nove. To su naši vlastiti izbori. A njima ujedno utječemo i na odluke koje će donositi tvrtke. Jer mi kao potrošači uvjetujemo njihovo ponašanje i određujemo smjer u kojem će ići njihovo poslovanje.

mZ: Vremenska prognoza postala je nezaobilazna tema u našoj svakodnevici, koliko je teško predvidjeti ju, jer smo u zadnje vrijeme često svjedoci kako su zapravo prognoze netočne?

Vremenska prognoza, potreba za njom postoji oduvijek. Tome svjedoči pučka prognoza koju je u svojim prognozama redovito donosio kolega Sijerković, a koja se u dobroj mjeri može primijeniti i danas. Ne bih rekla da su prognoze u posljednje vrijeme netočne. Prognoze su sve preciznije i sve točnije, ali su naši apetiti postali veći. Naviknuli smo se da svaku informaciju imamo odmah i da je apsolutno precizna. A to proračun budućih vremenskih prilika nikad neće biti. Osim toga, u velikoj je mjeri za percepciju netočnosti prognoze kriv i način informiranja. Smatrate li netočnom grešku od jednog stupnja u prognozi dnevnog maksimalca, pet minuta ili pola sata u nastupu kiše na vašoj adresi?  

mZ: Za koliko dana unaprijed je moguće s većim postotkom sigurnosti predvidjeti vrijeme?

Ako mene pitate, struka se treba razvijati u smjeru da može što preciznije, u vremenu i prostoru, najaviti uvjete za smrzavanje na cestama, uvjete za nastanak ljetnih šumskih požara, jačinu bure koja će zatvoriti određeni most ili prekinuti promet, a time i opskrbu namirnicama određenih dijelova zemlje, magle koja će učiniti prizemljivanje zrakoplova rizičnim ili nemogućim i slično. Ali, kolege koji se za razliku od mene i dalje bave prognozom vremena, vjerojatno imaju drugačije mišljenje. A korisnici prognoza sigurno imaju svoje potrebe i očekivanja.

Foto: Privatna arhiva Dunja Mazzocco Drvar rekla je da građanin Hrvatske prosječno ispusti šest tona CO2 na godinu, a da bi se to poništilo potrebno je 300 odraslih stabala. Očito je da ne možemo računati samo na to

mZ: Klimatske promjene zapravo su multidisciplinarno područje i na koji bi se način mogli uključiti razni segmenti društva kako bi nam svima bilo bolje?

Jasno je da klimatsku krizu neće riješiti klimatolozi, ona se tiče svih nas i svakog segmenta gospodarstva i društva. Radi se o temeljitoj promjeni načina života, gospodarenja prirodnim resursima i poslovanja u kojoj svi moramo sudjelovati.

mZ: U studenome ove godine u Glasgowu će se održati UN-ova središnja klimatska konferencija COP26, možete li nam kratko najaviti teme o kojima će se razgovarati?

Na ovogodišnjem COP-u nastavljaju se pregovori o postizanju ciljeva Pariškog sporazuma. Razgovarat će se o tome kako tranziciju na niskougljično društvo postići na inkluzivan, društveno odgovoran i za svakoga prihvatljiv način. Razgovarat će se o tome kako smanjiti štetan utjecaj na klimu, a istovremeno se prilagoditi onim promjenama koje više ne možemo izbjeći. Kako to činiti u gradovima, kako znanost i inovacije mogu pomoći, kako promet učiniti ugljično neutralnim, kako za sve to upotrijebiti prirodna rješenja... Raspravljat će se i o tome odakle za sve to namaknuti novac odnosno kakva će se ulaganja smatrati prihvatljivima, a u što se više neće investirati.  

mZ: Što biste poručili javnosti u vezi klimatskih promjena?

Ne rasipajte se. Zadržite one navike kojih se ne možete odreći, ali štedite vodu, energente, stvarajte manje otpada. Hodajte, vozite bicikl, trčite. Posadite stablo. Ali, kako kaže Balašević, prvo ga trebate razumjeti. Građanin Hrvatske prosječno ispusti 6 tona CO2 na godinu, a da bi se to poništilo potrebno je 300 odraslih stabala. Očito je da ne možemo računati samo na to!

S Dunjom Mazzocco Drvar razgovarala je Hana Klain

Naš partner projekta, HEP, mijenja se na zeleno, možeš i ti! Realizacija obnovljivog scenarija Hrvatske elektroprivrede rezultirat će povećanjem udjela obnovljivih izvora u proizvodnom portfelju HEP-a za 50 posto te povećanjem proizvodnje iz obnovljivih izvora u godinama s prosječnim hidrološkim okolnostima sa sadašnjih šest na devet milijardi kWh godišnje do 2030. godine. Više saznaj ovdje!