Karmela se veseli svojem najdražem mjesecu u godinu i obećava kako će ovaj Božić u njezinom domu biti bijel po pogledu na prozor i zdrav po namirnicama iz njezine kuhinje. Već je isprobala božićne kekse pečene od integralnog brašna i smeđeg šećera
Moj dnevniče... ili – Što se novoga zbilo ovoga tjedna
Prosinac. Zaskočio nas je svakojakim čudima: proljetnim temperaturama, vodostajima ko za najvećih jesenskih kiša, pravim mećavama...A tek mu je desetak dana. Oni željni akcije reći će – mjesec koji obećava. Oni drugi, umorni i izmučeni svagdašnjim brigama možda će samo odmahnuti rukom. Ja pak, kakvu god ćud pokazao, prosinac volim najviše od svih mjeseci u godini.
Najdraži mi je taj posljednji, jer je kićast i šaren, jer se ljudi češće smiješe idući gradom, jer glazba odjekuje sa svih uglova, jer djedice s bijelim bradama i vrećama na ramenima iskaču iz svakog izloga. Najdraži mi je taj prosinac, jer sa sobom uvijek donese škripanje snijega pod potplatima, bjeličast dah kojim se zagrijavaju promrzli prsti, miris kuhanog vina, cimeta, klinčića i svježe ispečenih kolača.
Zdrav Božić s kolačima od integralnog brašna
Dajem na znanje, božićni keksi ispečeni od integralnog brašna i smeđeg šećera, mirišu baš isto onako kako smo navikli svih onih Božića kad smo lupali po bijelom brašnu i bijelom šećeru. Ovaj će Božić u mojoj kući biti bijel po pogledu kroz prozor i zdrav po namirnicama iz moje kuhinje.
Već smo prošle nedjelje takvim keksićima počastili Sv. Nikolu i sve mališane koji su se za njegovog posjeta našli u našem domu. Za sljedeću, pak, planiramo veliku radionicu za male majstore na kojoj će malene ručice mijesiti kolačiće za sobove Djeda Mraza, pa ih onda o Badnjaku ostavljati na prozoru uz čašu mlijeka – za okrijepu Djedici i njegovim vrsnim letačima.
Kasnim, ali stižem sve
U međuvremenu, odrađujem ono svegodišnje – posla preko glave, ali mu ne dam da mi iz rasporeda izgura vježbanje. Ovog tjedna sam, premda tu i tamo opako kasneći, ipak tri put stigla do teretane. Vidjela sam se i s Igorom, našim sportskim psihologom, na završnom sastanku. I meni samoj nevjerojatno, ovog sam tjedna i dva puta uspjela naići do Twin Timea. Rado bih tamo i češće: mjesto je to mog potpunog opuštanja. Dok sam tamo, nitko ne zove, nitko ništa ne traži, već me uz laganu glazbu mackaju, masiraju, paze i maze. Bojim se i razmazit će me! Ovog tjedna tretman ozonom, sjajna stvar za detoksikaciju organizma, i – zahvaljujući radnim vikendima salona – danas ponovno 50-minutni tretman strujom, koji stimulira mišiće nogu, trbuha i stražnjice, a nakon njega „blatna kupka u parnom krevetu“.
Baš toliko primamljivo koliko i zvuči – prvo vas drage djevojke iz Twin Timea namažu od ramena do peta blatom Mrtvog mora koje smanjuje celulit, poboljšava cirkulaciju, pomaže dubinskoj razgradnji masti i zateže kožu. Onda vas još zamotaju u topli prekrivač i tako se pareći, hranite kožu 30-ak minuta. Nakon što toplim tušem skinete ljekovito blato, još vas namažu hladnim i toplim anticelulitnim gelovima i završe hranjivom kremom. Nakon toga vam se i ne ide nikamo! Rado biste ostali kod njih još tjedan dana... Ako ne znate što biste naručili kao poklon pod bor, od srca preporučujem neki od tretmana. Oslobodit se stresa, barem na sat-dva, u ovo ludo vrijeme u kojem živimo, čini mi se neprocjenjivim.
Eto, to bi bio rezime proteklog tjedna. Pred nama je još jedan, posljednji u ovom ciklusu Zdrave Krave. Bogme ćete mi nedostajati....
