I smeđi i bijeli šećer se brzo "otpuštaju" u krvotok što uzrokuje brzi "skok" glukoze u krvi, a to je nepovoljan fiziološki rezultat, koji uglavnom rezultira debljanjem. Ali varaš se ako misliš da ćeš debljanje izbjeći odabirom umjetnih zaslađivača, pročitaj zašto
Opasnost iz umjetnih sladila
Umjetna sladila aspartam, saharin, ciklamat valja izbjegavati zbog potencijalnog toksičnog, odnosno kancerogenog djelovanja za određene organske sustave. Još su rane studije pokazale da kombinacija saharina s ciklamatom može djelovati prokancerogeno na formiranje raka mokraćnog mjehura. Sladila poput aspartama koje je najpopularnije umjetno sladilo sastoji se od dvije aminokiseline: aspartama i fenilalanina. Aspartam osim što je vrlo vjerojatno kancerogen, djeluje i na središnji živčani sustav, a umjesto mršavljenja, zato što provocira inzulin i leptin, može izazvati suprotan učinak. Ako si ipak odlučiš za umjetna sladila onda izaberi sukralozu i acesulfam K. Ove tvari za sad, čini se nisu vrlo štetne (kancerogene), budući da je prvih stotinjak studija pokazalo da su sigurne za korištenje.
Prednosti smeđeg šećera
Bijeli šećer je rafinirani (prerađeni) oblik šećera dobiven preradom šećerne trske ili šećerne repice (kemijskog sastava je dvokomponentni šećer -saharoza) koji je podjednako kaloričan kao i smeđi šećer. Razlika je u energetskoj vrijednosti, koja je za samo 3 posto niža kod smeđeg šećera, u odnosu na bijeli. Ono što smeđi šećer ipak omogućava našoj prehrani, uz unos mineralnih tvari, jest poštivanje principa cjelovitosti i neprerađenosti u prehrani, što u današnje vrijeme osviještene holističke i ekološke prehrane nije nebitno. Prije svega, smeđi šećer će zbog prisustva melase i aromatičnih komponenti dati puno zanimljivija organoleptička svojstva obroku, s time da bih preporučio da se u tom smislu radije koristi Muscovado ("vlažni", neprerađeni), nego Demerara i Turbinado (kristalni, djelomično prerađeni i kristalizirani) smeđi šećer.
Dobar izbor
Agavin i javorov sirup, po svom su sastavu slični medu, s tim da imaju još dominantniji sastav fruktoze u odnosu na med, naročito agavin sirup. Viskozni su poput meda, no njihovo korištenje nije potpuno bezopasno po debljanje. Visok sadržaj fruktoze ih čini slađim od stolnog šećera, pa je zato za učinak zaslađivanja potrebno dodavati količinski manje ovih sirupa nego stolnog šećera.
Neodoljivi zov slatkoga
Dobar izbor zaslađivača je stevija o kojoj se sada već puno zna, čini se da će u budućnosti biti govora o biljci Luo Han Guo (Momordica/Siraitia grosvenori), koja posjeduje vrlo slična obećavajuća svojstva poput stevije, no potrebno je još istraživanja. Kod nas se valja prisjetiti i cikorije, koja ima zaslađujuća svojstva, a zanimljivo je kod nje, što ona djeluje kao prebiotik (inulin kao sastojak "hrani" dobre probiotičke bakterije u crijevima).
Ako ti se često javlja želja za slatkim, preporučio bih ti da u voćne obroke, kao i u sve one koje pogoduje aromom i okusom, stavljaš cimet koji vrlo dobro regulira inzulinsku aktivnost, odnosno glikemiju. Nadalje, želja za slatkim može biti znak nedostatka kroma, kao mikromineralne tvari koja je tzv. faktor tolerancije glukoze. Dobri izvori su luk, pivski kvasac, kamenice, cjelovite žitarice. Isto tako je bitan cink, stoga navali na grahorice i morske plodove.
