Dok se muškarci obično boje poslovnog neuspjeha i emotivnog vezivanja, žene se češće boje napuštanja voljene osobe. Bez obzira na to koji je tvoj najveći strah, otkrivamo ti kako da se suočiš s njim, te ti donosimo priču o leptiru i zanimljive vježbe iz nedavno objavljene knjige ''Bez straha'' u izdanju Planetopije
Povodom objavljivanja knjige ''Bez straha'' autorice i dugogodišnje praktikantice zena dr. Brende Shoshanne u izdanju Planetopije, o strahovima koji muče modernog čovjeka današnjice i tehnikama pomoću kojih ih možeš uspješno riješiti razgovarali smo s našom poznatom psihoterapeutkinjom Brankom Jakelić koja se u svojem dugogodišnjem radu s ljudima na grupnim i individualnim terapijama imala prilike upoznati s njihovim strahovima i fobijama.
Više o knjizi pročitaj u našoj čitaonici...
Uvijek se bojimo nepoznatog
'Strah je sastavni dio života i prati nas od rođenja do smrti. Osobito smo ga svjesni u vremenima nevolja, nemira i promjena na globalnoj ili individualnoj razini kad se ne osjećamo doraslima onome što se traži od nas. U naše vrijeme to je posebno vidljivo budući da smo iz dana u dan svjedoci raspadanju struktura staroga svijeta i teško je predvidjeti kako će to dalje ići'.
'Svaka promjena suočava nas sa strahom od nepoznatoga i mogućih povreda koje to nepoznato sa sobom nosi',objašnjava Branka Jakelić.
Muško - ženski strahovi
Zanimalo nas je postoje li tipično muški i tipično ženski strahovi.
'Površno govoreći, muškarci, koji sebe instinktivno doživljavaju hraniteljima obitelji, više se boje neuspjeha, zakazivanja, a žene, vjekovne čuvarice ognjišta, napuštanja, gubitka gnijezda. Jednako tako, koliko god žele imati kvalitetnu vezu, muškarci se više opiru vezivanju dok je ženama ono bitnije'.
'Međutim, pripadnici jednog i drugog spola su sve svjesniji postojanja one 'druge strane' (Jungovim riječima, u svakoj ženi postoji muškarac- Animus, a u svakom muškarcu žena - Anima) i sve su manje striktno ograničeni na uloge koje su stoljećima vrijedile u vanjskom svijetu. Stoga možemo reći da osnovni strahovi u manjoj ili većoj mjeri pogađaju jedne i druge, ovisno od urođenih dispozicija, uvjeta u kojima smo odrastali, tjelesno-duhovne konstitucije', kaže Branka Jakelić koja je također spisateljica i autorica knjiga 'Govor snova' i 'Krilate sandale'.
Stalno biraš krive partnere i nesvjesno sabotiraš vezu? Isprobaj Imago terapiju!
Vježbe i zadaci
Knjiga 'Bez straha' donosi niz vježbi, zadataka i upitnika koji će ti pomoći u ostvarenju cilja: da postigneš stanje neustrašivosti.
Vježba odbacivanja kontrole
Jedna od najvažnijih vježbi na putu prema životu bez straha je odbacivanje potrebe za kontrolom, a vrlo je jednostavna za izvođenje.
Kada osjetiš potrebu za kontrolom osobe, događaja ili situacije trebaš:
- opustiti se
- usredotočiti se na žudnju za kontrolom i posve je osjetiti
- udahnuti i s izdisajem je izbaciti iz tijela
- zahvaliti joj i osjetiti kako izlazi iz tvojeg tijela, te osjetiti spremnost da prestaneš kontrolirati osobu, situaciju ili nadu
Kako slabi želja za kontrolom, neki duboko dišu, drugi se smiju, treće smiješe, a ostali se opuštaju. Vježbu je potrebno stalno ponavljati, a nakon nekog vremena to će postati tvoja prirodna reakcija.
Vježba skidanja maske
Koje maske svakodnevno nosiš? Koji dio sebe želiš sakriti od drugih?
Bez obzira na osobinu koju tako žarko želiš prikriti, posveti joj neko vrijeme iskazujući joj ljubav. Kad mrziš neki dio sebe, onda on postaje sve veći i bolniji. Daj tom dijelu sebe naklonost i promatraj ga. Dopusti mu da se počne izražavati.
Vježba rješavanja sukoba
Napravi popis svojih reakcija kada drugi odbiju udovoljiti tvojim potrebama. Duriš li se, povlačiš u sebe ili ih natjeraš da ti to nadoknade. Smatraš li odbijanje svojih želja napadom?
Kad radiš ovu vježbu, preuzimaš odgovornost za svoju ulogu u širenju sukoba, pa se tijekom izvođenja vježbe sukob sam po sebi rješava.
Priča o leptiru
Donosimo ti priču o leptiru iz knjige ''Bez straha'' koja nas poučava kako bez napora i životnih izazova nikad ne bismo naučili 'letjeti'.
Slijedi priča...
Muškarac je pronašao čahuru leptira. Jednog se dana pojavio maleni otvor; muškarac je sjeo i nekoliko sati promatrao leptira dok se borio da svoje tijelo izgura kroz malenu rupu.
Zatim, kao da je prestao napredovati. Činilo se kao da je došao do ruba svojih mogućnosti te da ne može dalje.
Čovjek je odlučio pomoći leptiru uzevši škare i odrezavši preostali dio čahure. Leptir je zatim lagano izišao. Ali imao je natečeno tijelo i malena, zgužvana krila.
Čovjek je nastavio promatrati leptira jer je očekivao da će se svaki čas krila povećati i raširiti toliko da mogu podupirati leptirovo tijelo koje će se s vremenom smanjiti. No to se nije dogodilo!
Zapravo, leptir je proveo ostatak svog života puzeći naokolo natečena tijela i zgužvanih krila. Nije bio sposoban letjeti.
Ono što čovjek, nesmotren i dobronamjeran, nije shvaćao jest da su malena čahura i napor bili potrebni da bi leptir prošao kroz maleni otvor koji je priroda stvorila kako bi se tekućina iz leptirova tijela potisnula u krila i tako omogućila leptirov let u trenutku kad se oslobodi čahure.
Četiri vrste straha
'Četiri su osnovne vrste straha i one su zasnovane na našim unutarnjim konfliktima, tj. našim važnim potrebama koje su u međusobnom konfliktu', objašnjava Branka Jakelić.
- Strah od gubitka vlastitog identiteta temelji se na unutarnjem konfliktu između potrebe za sobom kao posebnom individuom drugačijom od svih drugih i potrebe za zajednicom, tj. uspostavljanjem bliskih veza s drugim ljudima.
- Strah od gubitka sigurnosti i podrške hrani konflikt između prirodne želje za ostvarenjem svrhe vlastita života i želje da ostanemo takvi kakvi jesmo, prihvatljivi i voljeni od strane svoje okoline.
- Strah od prolaznosti zasnovan je na konfliktu između potrebe za promjenom i potrebe za sigurnošću poznatoga svijeta).
- Strah od konačnosti, ograničenosti i nužnosti na konfliktu između potrebe za slobodom i kretanjem koji impliciraju neograničenost i potrebe za strukturom koja daje okvir unutar kojeg se osjećamo sigurnima.
Možemo li naučiti živjeti bez straha, upitali smo Branku Jakelić.
'Ne, niti to trebamo. Naime, u životinjskom i u ljudskom svijetu strah je prirodni mehanizam koji se javlja u ugrožavajućim situacijama mobilizirajući organizam na odgovarajuću reakciju – borbu ili bijeg'.
'Kad ugrožavajuća situacija prođe, svijet se vraća u normalu i u normalnim okolnostima strah se povlači. Možemo, međutim, naučiti nositi se s njim, tj. živjeti usprkos strahu'.
'Možemo naučiti surađivati sa svojim strahom i u situacije kojih se bojimo ići polako, korak po korak, ne forsirajući se, ali i ne odustajući', objašnjava Branka Jakelić.
