Svoja promišljanja o ljubavnim vezama i ljubavi općenito donosi vodeći hrvatski autor duhovne literature, Bruno Šimleša, koji je nedavno izdao i knjigu Ljubavologija - svojevrsnu enciklopediju ljubavi i odnosa
Više o knjizi Ljubavologija pročitaj u našoj čitaonici...
Ljubavi nikad previše. Bilo da se o njoj piše ili se njome živi! Možemo je konzumirati u svim oblicima i neograničenim količinama, entuzijazmom koji bi posramio tipičnog osnovnoškolca u njegovom prvom susretu sa sladoledom u toj sezoni.
Organska želja za ljubavlju
Nekoliko je razloga toj organskoj želji za ljubavlju, a ja ću navesti samo dva. Jedan je da smatramo da nas samo ljubav (koju prečesto poistovjećujemo s ljubavlju prema drugima) može upotpuniti. Zapravo se radi o pogrešnom uvjerenju da ćemo esenciju ljubavi spoznati ljubeći druge pa ako bolje upoznamo taj mehanizam, ako bolje shvatimo kako se treba manifestirati ljubav prema drugima, uspjet ćemo živjeti ljubav!
To je posebno problematično jer ono što nazivamo ljubavlju, najčešće je tek zaljubljenost ili čak posesivnost, no o tome ćemo detaljnije kasnije. I drugi razlog, i ujedno usporedivo intrigantniji, je fascinantna činjenica da jedan dio nas, svakoga od nas, zna da smo satkani od energije ljubavi i onda želimo iskoristiti svaki susret s njom!
Kad opisujem raskoš ljubavi, često koristim analogiju s dugom. U pozadini duge (odnosno boja uopće) je svjetlost koja se rasipa u različite boje, odnosno oblike. Slično je i s ljubavlju. Čini mi se da je ljubav prema životu korijen svih ostalih oblika ljubavi. To je osnova bez koje su ostale ljubavi nezamislive i neostvarive.
Poanta ljubavi nije u voljenju nekoga, nego u prepoznavanju sebe kao ljubavi
A objekata ljubavi je doista bezbroj. Možemo osjećati ljubav prema životu, drugima, slobodi, idejama, moru, vjetru, poslu, nekoj aktivnosti, riječima, zahvalnosti, glazbi, prirodi, iskrenosti… Dragi moji, možemo osjećati ljubav prema svemu čiju bit doista prepoznamo! No s ovim nabrajanjem koje može ići unedogled tek smo naslutili veličinu i ljepotu ljubavi. Želimo li spoznati što ljubav jest, mora nam biti jasno da poanta ljubavi nije u voljenju nekoga ili nečega, nego u prepoznavanju sebe kao ljubavi koja voljenjem živi ono što ona istinski jest!
Dakle, vrhunce ljubavi nećeš spoznati ako osvijestiš da voliš svoju djevojku ili dijete ili more. Tako ćeš upoznati samo jednu dimenziju ljubavi i to onu manje impresivnu jer ćeš vezivati svoju mogućnost ljubljenja za druge. To nije mudro jer ako oni nestanu iz tvog života, nestaje i tvoja mogućnost voljenja, zar ne? Jedina osoba koja ne može pobjeći od tebe si ti sama i zato je nužno u svakoj ljubavnoj vezi koju imaš, osvijestiti sebe kao ljubav koja voljenjem živi svoju esenciju. Tako ćeš biti jednako ljubavna i jednako sposobna voljeti čak i ako jedan objekt tvoje ljubavi iz bilo kojeg razloga nestane s radara.
Nemoj me krivo shvatiti, obožavam voljeti i svoju suprugu, i svoju kćerkicu, i svoje prijatelje, i svijet ideja, i riječi čijom sam sveobuhvatnošću jednostavno zaluđen. Obožavam voljeti i knjige, i mogućnost da upravo sada ti i ja dijelimo autentični trenutak… Volim i domaću klopu, volim i to što nam je dana mogućnost napredovanja, volim i izazove… Sve to i još mnogo, mnogo toga doista volim i obožavam što volim sve to. No poanta ljubavi nije u objektu, nego u subjektu! Poanta ljubavi nije u osvještavanju onoga što volim, nego u spoznaji sebe koji stvaram ljubav!
