Hipohondrija je ozbiljno psihičko stanje preokupiranosti izmišljenom bolešću, odnosno iracionalan strah čija se pozadina krije u traumama iz djetinjstva. O tome kako dijagnosticirati hipohondriju i koje su najčešće 'bolesti' što ih hipohondri umišljaju govore psihoterapeutkinja prof. Mara Orehovec i Lidija Angelus, dr. med.
Simptomi 'bolesti' postaju stvarni
Psihoterapeutkinja prof. Mara Orehovec hipohondriju definira kao psihičko stanje kad je osoba okupirana sama sobom i s izmišljenom bolešću: ''Hipohondrija se teško definira i diferencira jer ponekad takva umišljenost nepostojećom bolešću manipulira osobom i kada to utvrdimo onda tek možemo reći da se radi o hipohondriji. Često ljudi dovedu sebe u takva psihička stanja da simptomi bolesti postanu stvarni. Kada vidimo da su se simptomi hipohondrije već jako razvili i kada nije upitno da su bolesti umišljene, postavlja se pitanje koji su to iracionalni strahovi doveli do takvog stanja. Takvi strahovi najčešće imaju pozadinu u traumama iz djetinjstva te ih osobe ne uspiju prevladati i njihov obrambeni mehanizam rezultira traženjem pažnje i potrebom za njegovanjem samih sebe kroz hipohondriju.''
Mara Orehovec navodi kako se hipohondrija često javlja i kod osoba s opsesivno kompulzivnim poremećajem koje počnu obilaziti liječnike misleći da će im dijagnosticirati neku bolest te dodaje da hipohondrija preraste u psihosomatski poremećaj i takve osobe zaista osjećaju bol, srce im preskače, ne mogu disati, ali kada naprave pretrage svi nalazi su u redu. ''Kada je jasno da se radi o hipohondriji ne treba takvog čovjeka podržavati u tome nego zahtijevati od njega da se posveti psihološkom liječenju. S takvim osobama se mora biti pažljiv i to im priopćiti nekim obilaznim putem i uvjeriti ih da potraže stručnu psihološku pomoć'', rekla je Mara Orehovec.
Hipohondra treba shvatiti ozbiljno
Doktorica obiteljske medicine Lidija Angelus navodi kako je vrlo teško na prvi pogled procijeniti je li netko umišljeni ili pravi bolesnik. Dodaje kako pacijenti obično dobro prouče simptome bolesti za koju misle da je imaju i jako vjerno opisuju svoje tegobe. Takvi pacijenti 'osluškuju' svaku svoju tegobu, 'upijaju' priče bolesnih iz svoje okoline i 'uče' iz literature i s interneta.
''Upravo iz tog razloga je vrlo teško u prvom kontaktu prepoznati umišljenog bolesnika. Svakako je najbolje pacijenta shvatiti vrlo ozbiljno. Nikada ne razuvjeravam pacijenta, niti mu u prvom kontaktu umanjujem njegove tegobe jer on je ustrašen i traži pomoć. Ako naiđe na liječnika koji omalovaži njegovu tegobu, neće više imati povjerenja u njega i vrlo brzo će tražiti drugo mišljenje'', objasnila je Lidija Angelus.
Ovisno o glavnom simptomu s kojim pacijent dolazi, doktorica Angelus propisuje lijek koji bi trebao olakšati tu tegobu i obavezno ga upućuje na pretrage koje su logične s obzirom na simptome. Brojne su pretrage koje se moraju proći kod dokazivanja nepostojanja bolesti, a često prođe i puno vremena da se i liječnik i pacijent uvjere da je bolest zapravo 'iracionalan strah'.
Bolesti srca najčešće brinu hipohondre
''Samo dio pacijenata pristane otići psihijatru, ako im to sugeriram. Dajem pacijentu lijek za opuštanje te s puno truda objasnim da samo u relaksiranom stanju može očekivati povlačenje svojih tjelesnih tegoba. Pacijenta može razuvjeriti u nepostojeće somatske bolesti samo strpljiv liječnik u kojeg pacijent ima povjerenja. Liječnik nikako ne smije žaliti na uloženom trudu i potrošenim sredstvima u obradi takvog pacijenta jer se radi o osobi koja je jako zabrinuta za svoje zdravstveno stanje te veliki dio svog dana provodi u brizi i pati, a pritom ga okolina ne shvaća ozbiljno'', objasnila je Lidija Angelus.
Kao neke od najčešćih 'bolesti' od kojih hipohondri pate doktorica navodi lupanje i preskakanje srca, probadanje oko srca, trnjenje lijeve ruke, trnce u glavi, osjećaj nedostatka zraka te čak i strah od metastaziranog tumora zbog bolova u ramenu koja pacijente asocira na bolest pokojnog premijera Ivice Račana. Doktorici Lidiji Angelus mjesečno na pregled dođe od 5 do 6 pacijenata hipohondara, a po njenom iskustvu najčešće su hipohondriji podložne žene u dobi između 40. i 50. godine života.
Poznati hipohondri
Charles Darwin je bio hipohondar, ali za razliku od književnice Charlotte Bronte, tvrdio je da mu ta 'bolest' djeluje poticajno na radne procese. Jedan od najpoznatijih hollywoodskih hipohondara je redatelj Woody Allen koji je zbog mrljice na ruci prekinuo snimanje filma "Vicky Christina Barcelona" i uputio se na liječnički pregled. Nakon što se vratio, umjesto da se bavi filmom, nastavio se žaliti na doktora koji ga je pregledao.
