Ljudsko tijelo je poput stroja i ništa se ne događa bez razIoga. Možda nam se čini kako su jutarnje zijevanje, rastezanje ili slične radnje prilično nevažne i da ne mogu utjecati na naše zdravlje, no to nije istina. Naime, postoji niz tjelesnih radnji kojima ne pridajemo značenje, a koje nas održavaju živima i zdravima...
Zijevanje
Ono služi za 'hlađenje mozga' ako je previše stimuliran ili prezauzet.
Kihanje
Njime se tijelo rješava 'štetnih tvari' koje pokušavaju ući u organizam, a to su obično alergeni, mikrobi, prašina i ostali iritansi.
Rastezanje
Ljudi se instinktivno rastežu kako bi pripremili tijelo za fizičke aktivnosti koje ih čekaju tijekom dana. Dok se istežemo, u isto vrijeme rade mišići, pokreće se cirkulacija i popravlja raspoloženje.
Štucanje
Kada se iziritira pneumogastrički živac, počinjemo štucati. Obično se to događa kada prebrzo pojedemo hranu, progutamo prevelik komad ili se jednostavno prejedemo, piše Brightside. Ovaj živac smješten je blizu dijafragme i želuca.
Iznenadni trzaji
Vjerojatno si to doživjela kada si legla na spavanje. Polako počinješ tonuti u san i odjednom ti se tijelo trzne, kao da je doživjelo električni šok. Ovaj fenomen rezultat je naše evolucije i mozak nas zapravo pokušava spasiti. Kada počnemo tonuti u san, disanje se smiruje, puls se smanji ali vrlo malo, a mišići se počnu opuštati. Naš mozak ovo interpretira kao prijetnju smrću i zato nas šokira kako bismo se spasili.
Mreškanje kože na prstima
Naše tijelo predugu izloženost vlazi tumači kao signal da je naš okoliš postao presklizak. Zato se koža na prstima mreška kako bi se lakše kretali kroz sklizave površine.
Gubitak pamćenja
Izrazito neugodni događaji često se zaboravljaju jer naš mozak doslovno briše te ružne trenutke iz memorije kako bi mogli normalno funkcionirati.
Naježenost
Primarna funkcija naježenosti je smanjenje gubitka topline kroz kožu kako bismo mogli održati tijelo toplim u neprijateljskom okruženju.
Suze
Stručnjaci vjeruju da nam suze služe kao obrambeni mehanizam u teškim trenucima. Kada počnemo plakati dijelom zaboravimo na ono što doživljavamo jer smo zauzeti plakanjem.